Imati životinju.. a naročito u gradu, gde ljudi žive zaista jako blizu jedni drugima.. nosi određene odgovornosti i prema ostalim sugrađanima.
Na primer, potrebno je za svojim psom koji je izvršio nuždu počistiti izmet - bez obzira da li je on tu nuždu izvršio na trotoaru ili na travi u parku. Užasno veliki broj vlasnika ljubimaca to uopšte ne čini.. - naročito u parkovima, pa oni gotovo više i nisu mesta gde se deca mogu slobodno igrati. (O vlasnicima mačaka da i ne govorimo!)
Takođe, ako žive u gradu - neophodno je da vlasnik svog ljubimca drži i izvodi u šetnju tako da ne ometa javni red i mir.. ni danju (jer neko je možda upravo stigao iz noćne smene i to mu je jedina prilika da se odmori), a naročito noću kada većina građana i beba spava! To ne podrazumeva zahtevati od svog ljubimca apsolutnu tišinu, jer to nije moguće ni kada su ljudi u pitanu.. ali ipak podrazumeva da psa koji lavežom uporno ometa ljudima san tokom noći vlasnik ili obuči da ne laje.. a - ako u tome ne uspeva - potrebno je da psa premesti da živi u nekom manje urbanom području.
Bez obzira što ih mi volimo i beskrajno im verujemo

- šetnja ljubimaca kroz parkove i ulice bi morala biti na povocu - i to bez obzira da li je ljubimac agresivan ili nije.. zato što se mnogi ljudi ne osećaju sigurno u prisustvu životinja i plaše ih se, a i radi same bezbednosti ljubimca. Mesta gde se oni mogu slobodno pustiti i istrčavati su ona gde nema ljudi i saobraćaja.. ili ograđeni prostori koji sada postoje u gradskim parkovima i namenjeni su upravo tome.
A ukoliko vlasnik u nekom trenutku shvati da je ljubimac za njega ipak prevelika obaveza.. i da ne može da ispuni sve što je potrebno za njegovu ispravnu negu - sasvim je u redu (pa čak i veoma ispravno!) da ga preda nekome ko će to moći i istinski uživati da radi. Nipošto nije način da se ljubimac u takvom slučaju samo pusti na ulicu, negde daleko od kuće.. jer to donosi niz problema svima.. a nažalost, ima puno i upravo takvih slučajeva.
Da li vi imate ljubimca i da li se starate o njemu na pravi način? I da li imate dovoljno "sluha" i za ostale sugrađane sa kojima delite grad ili mesto u kojem živite.. ili samo za sebe?
Kakva su vaša iskustva sa ostalim sugrađanima koji imaju ljubimce, jeste li zadovoljni njihovim ponašanjem? Šta vam se dopada i šta ne? Imate li neke konstruktivne predloge?