DA LI STVARNO VOLITE SVOJE MUZEVE?

Zajedno smo 17god.nemamo dece i volimo se.U svemu smo zajedno po pogledu znamo naše potrebe,pitanja,radosti,boli.Naravno,sexs nije čest kako je nekada bio,ali kada ga imamo je sa potpunom predavanjem i užitkom.Naše zajedništvo,poznavanje jedno drugog koje smo stekli za ove godine ne bih dala ni za šta na svetu,uliva mir i sigurnost.
 
Posle toliko godina definitivno više nisam zaljubljena kao tinejdžerka, ali opet, ne bih poželela nekog drugog. Imam potpuno poverenje u njega (i on u mene), smatram da je još uvek lep, nikad nismo povisili ton jedno na drugo, prošli smo i još uvek prolazimo vrlo teške periode. Mnogo se smejemo kada smo zajedno. Da, mislim da se još uvek volimo, ali na neki zreliji način.
 
ne samo da ga volim no ga istom strašću želim. I dalje mi niz kičmu krenu trnci kada me dotakne makar i ovlaš. Ponekad mu i kažem da zloupotrebljava svoje medicinsko znanje tako što mi sve kao sličajno dodiruje bitne neuralgične tačke (koje da se razumemo nisu na listi , ili pri vrhu liste, erogenih zona).Mislim da ne bi mogla da zamislim život bez njega. Vrlo davno sam se svesno odrekla prvog lica jednine i prešla u plural i nisam se pokajala. Takođe ne stidim se da to priznam.
 
Obozavam svog muzica!!!
od pocetka poznastva do dana danasnjeg- volim ga kao i kada sam se zaljubila u njega.
Ne samo zato sto je i psihicki i fizicki ostao isti kao ranije- vec zbog stvari koje cini za mene/ nas-- i zbog ljubavi koju uvek pokazuje-
znam da me obozava-osecam-- pa je to nekako obostrano-;)
 
Nije mi bila namera da uz vasu pomoc analiziram svoje stanje , vec da vidim kako i sta osecaju druge zene . Ovde vidim vecina voli svoje muzeve i ne vara ih predpostavljam .Svaka cast zaista!Zanimljiv je onda podatak da u Srbiji svakom desetom detetu otac nije i bioloski otac.Mozda je na forumu "ceta mala , ali odabrana " ?:)

Svaka tebi cast na iskrenosti, razumem o cemu govoris! Mnogi se boje da pogledaju u svoj zivot a kamoli da pricaju o tome!
 
Od kad se vratio bivsoj i deci, shvatismo da se neizmerno volimo....hahahaha....to je stvarno prica za ROMAN. i sta sad?

Biti njegova ljubavnica necu, jedino mi preostaje da ga ignorisem (a uporan je kao mazga da me vidja) ili budem prijatelj...Kako vec napisah na nekoj od prethodnih tema, ni stvari nije poneo....bruka....sve mi mirise na povratak otpisanih...:)
 

Back
Top