Da li ste znali da je Pikaso takođe bio i pesnik?

Sensei

Master
Moderator
Poruka
88.667
Pikaso je jednom rekao: „Majka mi je rekla: 'Ako si vojnik, postaćeš general. Ako si monah, postaćeš papa.' Umesto toga, bio sam slikar i postao Pikaso.'“

Ali to nije bilo sve. Pikaso se bavio poezijom 1935. nakon što je raskinuo sa svojom prvom ženom, a kasnije je napisao dve nadrealističke drame - od kojih je jedna izvedena kao lektira sa Alberom Kamijem, Simonom de Bovoar i Žan-Polom Sartrom.

Priča se da je Pikaso predvideo da će jednog dana biti poznatiji po svojim pesmama nego po slikama. Ali njegovi bez naslova, bez interpunkcije, uglavnom seksualni i skatološki stihovi nikada nisu uzeli maha.

Jedan dragulj: "miris kora hleba koje se mariniraju u urinu."
(Hej, ne možeš biti dobar u svemu! :))

1731910637513.png
 
Pikaso je u svojoj poeziji pokazao poseban stil koji karakterišu simbolizam, nadrealizam i pristup toka svesti.

Njegove pesme, kao i njegove slike, bile su zamršene i izazovne za tumačenje. Pikaso je izbegavao tradicionalne gramatičke i strukturalne konvencije, što je rezultiralo skupom reči, ideja i emocija koje su odražavale složenost njegovih vizuelnih kompozicija.

1731910854452.png
 
„Hodam usamljenim putem, jednim i jedinim koji sam ikada poznavao.

Ne znam kuda ide, ali nastavljam da hodam i dalje.

Hodao sam usamljenim i neutabanim putem jer sam išao mostom razbijenih snova.

Ne znam za šta se svet bori ili zašto me podstiču.

Zbog toga idem ovim usamljenim putem jer želim da budem sam.

Pa ja se rastajem, rastajem.

Plašilo sam se nedostatka samokontrole jer postoji nešto u meni što izvlači potrebu da izađe na površinu, troši, zbunjuje.

Kako me zovu čudnim, hodam ovim usamljenim putem na ivici slomljenih snova. I tako hodam ovim usamljenim putem i tako samo nastavim da hodam..."

Usamljeni put je kojim sam hodao - Pablo Pikaso
 
„Hodam usamljenim putem, jednim i jedinim koji sam ikada poznavao.

Ne znam kuda ide, ali nastavljam da hodam i dalje.

Hodao sam usamljenim i neutabanim putem jer sam išao mostom razbijenih snova.

Ne znam za šta se svet bori ili zašto me podstiču.

Zbog toga idem ovim usamljenim putem jer želim da budem sam.

Pa ja se rastajem, rastajem.

Plašilo sam se nedostatka samokontrole jer postoji nešto u meni što izvlači potrebu da izađe na površinu, troši, zbunjuje.

Kako me zovu čudnim, hodam ovim usamljenim putem na ivici slomljenih snova. I tako hodam ovim usamljenim putem i tako samo nastavim da hodam..."

Usamljeni put je kojim sam hodao - Pablo Pikaso
e, pa, dobro mu je ovo...
 

Back
Top