Da li se srpska književnost kreće krivim putem?

Bokaa14

Početnik
Poruka
21
Čao,
U poslednjih par meseci pročitala sam "dosta" knjiga. Osvrnuvši se još jednom preko naslova, shvatih da nijednu nije napisao neki domaći autor. Potom odem do biblioteke u odeljak "domaće književnosti" u potrazi za nekim novijim naslovom, i blago rečeno, razočaram se. Da li vi mislite da se danas knjige potcenjuju? Da "svako" može biti spisatelj, da su nam se knjige pretvorile u "tralala, već vidjene priče"? Čast izuzecima, mislim da imamo neke jako kvalitetne autore, ali ipak, kada generalizujemo sve, gde smo se izgubili? Ne bih da se neki autor uvredi, i sama sam oduvek želela da objavim sopstvenu knjigu, ali nije sve u tome. Mislim da je potrebno mnogo više od suvoparnog teksta i rečenica od po četiri reči. Šta vi kažete? :bye:
 
Čao,
U poslednjih par meseci pročitala sam "dosta" knjiga. Osvrnuvši se još jednom preko naslova, shvatih da nijednu nije napisao neki domaći autor. Potom odem do biblioteke u odeljak "domaće književnosti" u potrazi za nekim novijim naslovom, i blago rečeno, razočaram se. Da li vi mislite da se danas knjige potcenjuju? Da "svako" može biti spisatelj, da su nam se knjige pretvorile u "tralala, već vidjene priče"? Čast izuzecima, mislim da imamo neke jako kvalitetne autore, ali ipak, kada generalizujemo sve, gde smo se izgubili? Ne bih da se neki autor uvredi, i sama sam oduvek želela da objavim sopstvenu knjigu, ali nije sve u tome. Mislim da je potrebno mnogo više od suvoparnog teksta i rečenica od po četiri reči. Šta vi kažete? :bye:

Cekaj, ti nisi citala i ne citas autore iz Srbije a tvrdis da se srpska knjizevnost krece krivim putem?:D
A koji bi put bio po tvom skromnom misljenju pravi put?
 
Trula drzava,pa i sve ostalo u njoj.

У супер уређеним држвама, ништа се и не пише. Слабо, траљаво, неинтересантно и испразно. Само у оваквим условима, можда може да се догоди нешто ново и заиста вредно....
 
Poslednja izmena:
У супер утрешђеним држвама, ништа се и не пише. Слабо, траљаво, неинтересантно и исѕпразно. Само у оваквим условима, можда може да се догоди нешто ново и заиста вредно....

Tačno. Ima ona o Rusiji kao zemlji savršenoj za pisce, ali teškoj za čitaoce.

Inače, mislim da nacionalna književnost nije neki organizovani pokret, pa da trebamo biti zabrinuti zbog pravca kojim srpska književnost ide. Tačno je da se danas objavljuje mnogo više loših knjiga. Nekad su u izdavačkim kućama o objavljivanju knjiga odlučivali urednički kolegijumi, a danas, ako imaš u džepu hiljadu evra viška, možeš da biraš izdavača.
Međutim, ja mislim da pravi talenat uvijek pronađe način da stigne do čitalaca. Relativno mala kultura kao što je naša ionako teško može da porodi više od jedne ili dvije dobre knjige na svakih par godina.
 
Tačno. Ima ona o Rusiji kao zemlji savršenoj za pisce, ali teškoj za čitaoce.

Inače, mislim da nacionalna književnost nije neki organizovani pokret, pa da trebamo biti zabrinuti zbog pravca kojim srpska književnost ide. Tačno je da se danas objavljuje mnogo više loših knjiga. Nekad su u izdavačkim kućama o objavljivanju knjiga odlučivali urednički kolegijumi, a danas, ako imaš u džepu hiljadu evra viška, možeš da biraš izdavača.
Međutim, ja mislim da pravi talenat uvijek pronađe način da stigne do čitalaca. Relativno mala kultura kao što je naša ionako teško može da porodi više od jedne ili dvije dobre knjige na svakih par godina.

Али та наша мала култура, дала је замашну књижевност. Дапаче, Црњански је тврдио да је нашша романтичарска књижевност, спада у велику светску књижевност. А ја мислим да је то свакако његово дело. Но, једна или две добре књиге годишње, у данашње време, прави су подухват и за Немачку и француску, а камо ли за Србију. Опет, у том смислу, ми не каскамо много за далеко већим народима. МИ нисмо мала култура, ипак. Не би могао да се сложим с тим. За овлики број људи, тако крвнички клан и слиован, наша култура је значајна.
 
Али та наша мала култура, дала је замашну књижевност. Дапаче, Црњански је тврдио да је нашша романтичарска књижевност, спада у велику светску књижевност. А ја мислим да је то свакако његово дело. Но, једна или две добре књиге годишње, у данашње време, прави су подухват и за Немачку и француску, а камо ли за Србију. Опет, у том смислу, ми не каскамо много за далеко већим народима. МИ нисмо мала култура, ипак. Не би могао да се сложим с тим. За овлики број људи, тако крвнички клан и слиован, наша култура је значајна.

Rekao sam relativno mala, mala u poređenju sa u svakom pogledu velikim narodima, kao što su Francuzi, Rusi, Englezi, Nijemci... U poređenju sa njima smo očigledno mala kultura (kao što je mala i kultura skoro svakog drugog naroda, osim tih nekoliko najvećih).
Tačno je da je srpska književnost u nekim periodima nadrastala očekivane kapacitete - dovoljno je pogledati koji romani su NIN-ovu nagradu dobijali šezdesetih ili sedamdesetih godina, a koji je dobijaju danas - ali generaciju pisaca kao što je bila ona Kiša, Pekića, Živojina Pavlovića i drugih, objektivno ne možemo često u istoriji očekivati.
 
Rekao sam relativno mala, mala u poređenju sa u svakom pogledu velikim narodima, kao što su Francuzi, Rusi, Englezi, Nijemci... U poređenju sa njima smo očigledno mala kultura (kao što je mala i kultura skoro svakog drugog naroda, osim tih nekoliko najvećih).
Tačno je da je srpska književnost u nekim periodima nadrastala očekivane kapacitete - dovoljno je pogledati koji romani su NIN-ovu nagradu dobijali šezdesetih ili sedamdesetih godina, a koji je dobijaju danas - ali generaciju pisaca kao što je bila ona Kiša, Pekića, Živojina Pavlovića i drugih, objektivno ne možemo često u istoriji očekivati.

Не можемо. Тада је била једна друга врста тешкоћа у односу на ове данас. Самим тим и стваралаштво је имало сасвим други смисао.
 
Poslednja izmena:
У супер уређеним држвама, ништа се и не пише. Слабо, траљаво, неинтересантно и испразно. Само у оваквим условима, можда може да се догоди нешто ново и заиста вредно....

Tačno. Ima ona o Rusiji kao zemlji savršenoj za pisce, ali teškoj za čitaoce.

Какве су вам то тезе? Какве везе има уређеност државе са стваралачким импулсом? Па не стварају оне већ појединци. Како су то држава и време у које је живео обликовали једног Кафку?
 
R

Tačno je da je srpska književnost u nekim periodima nadrastala očekivane kapacitete - dovoljno je pogledati koji romani su NIN-ovu nagradu dobijali šezdesetih ili sedamdesetih godina, a koji je dobijaju danas - ali generaciju pisaca kao što je bila ona Kiša, Pekića, Živojina Pavlovića i drugih, objektivno ne možemo često u istoriji očekivati.

Citam Istanbulsko kopile (Elif Šafak), simpaticna knjiga, jedna od glavnih junakinja ( ima ih dve) cita od jutra od sutra, samo je knjizevnost zanima, izlazi
sa momkom ( radnja je u San Francisku) zastaje ispred izloga sa knjigama, pokazuje na Grobnicu za Borisa Davidovica , prepricava mu knjigu
i objasnjava da je to jedan od najboljih evropskih romana :)
A meni puno srce, pride i dusha;)
 
Журба и непосвећивање властитом времену, па књиге испадају окасапљене, недорађене и без везе, чак и кад аутор има потенцијал за писање. Није то само у Србији то је феномен данашњице - површност.
 

Back
Top