Da li roditelji jednako vole svoju decu ili samo to tako kazu

  • Začetnik teme Začetnik teme dukin
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Родитељи умеју да се чешчће понашају више заштитнички према деци која су несамосталнија, осетљивија, болешљивија, несналажљивија и онда та претерана брига доводи до тога да се другом детету, које нема ове особине, мање посцећује пажња. Не да се воли мање, али ако траје до 40, односно доживотно, шта је то него манифестација љубави. А родитељи знају да буду неправични, а да тога нису уопште свесни...
Моји су пилићи, мали још, а не бих могао ни две мачке да волим неједнако, ако су моје.
 
Ja sam tek sad trudna sa prvim detetom, pa nisam bas merodavna da naklapam na temu da li vise volim jedno dete od drugog.
Imam mladjeg brata koji je uvek bio u boljim odnosima sa mamom nego ja. I oboje smo se slagali da mama "vise voli" njega nego mene. E, al' sa tatom je bila druga prica. Ja sam bila ubedjena (i dan danas sam) da je tata uvek vise voleo mene, a brat da je njega. I to je jedna od stvari koja je naseg tatu izdvajala od ostalih - jednostavno je umeo covek da napravi da se svako od nas oseca posebnim, najvoljenijim i najvaznijim.
Sad smo odrasli, tata nam je umro prosle godine, a brat i ja smo razbucani potpuno.
Poenta price: ne znam da li roditelj moze jedno dete da voli vise od drugog, ali dete sigurno moze jednog od roditelja da voli vise. Moj brat i ja smo primeri za to, voleli smo vise tatu i gotovo.
 
ja imam dva sina,prvi ima osam godina a drugi dve .nikad nebih mogao razlicito da ih volim ali svako se voli na svoj nacin

upravo se tako svi brane nije šija nego vrat, ne različito već na svoj način!!!!
Bez sumnje se jedno voli više nažalost, a ovako pišu oni koji nemaju onu stvar da to i priznaju. Moj otac je to ovako rekao volim oboje i za oboje bi poginuo ali za jednog malo žešće????!!!!:think:
 
upravo se tako svi brane nije šija nego vrat, ne različito već na svoj način!!!!
Bez sumnje se jedno voli više nažalost, a ovako pišu oni koji nemaju onu stvar da to i priznaju. Moj otac je to ovako rekao volim oboje i za oboje bi poginuo ali za jednog malo žešće????!!!!:think:

Nije tako. Sve ljude u nasem zivotu volimo na razlicite nacine pa tako i decu, nacin i intezitet nisu isto.

Dete koje je umiljato i voli da se mazi mazicemo a dete koje se ne oseca prijatno cak ni kad ga poljubimo za laku noc izbegavacemo gnjaviti, posmatrano sa strane nacin na koji im pokazujemo ljubav je razlicit i prilagodjen potrebama i zeljama dece. Ne kazem da svi roditelji svoju decu vole isto i verujem da je tvoj otac bio iskren ali to nikako ne znaci da svi ljudi osecaju tako. Ne mozes posmatrajuci svog oca stvarati sliku o celom svetu.

Nikad ali bas nikad nisam osetila da jedno dete volim vise nego drugo ili trece. Svi su mi sasvim jednaki. I imam kako kazes neku stvar da priznam i teze stvari tako da ni ovo ne bih krila (barem ne na forumu) kad bi bila istina da ih razdvajam.
 
Ja svoje srednje dete volim na poseban nacin. Mi se razumemo pogledima...Ono zavisi od mene...svake moje reci, postupka...zato se i razvila ta "posebnost".
Najstarije molim da poljubim da bi mu cestitala rodjendan...a ono skida carape da me kazni...eto koliko nije sigurno u moju ljubav.
Stavove neke generalne pri vaspitavanju moramo imati...al sto se tice pokazivanja ljubavi...to srce odradi samo, prema svakom detetu na svoj nacin.
Kad malo dublje razmislim...odakle mi Ljubavi...prema sebi...pa od roditelja prvenstveno! ... Moras dobiti, da bi imao da das... a?
 
Овде није ствар у прикривању емоција. Овде се не ради о лажи. Сва деца се воле.
Али се воле другачије, а деца не разумеју тај појам, за њих постоји само више и мање.

Ovo je odlično definisano.

Normalni ljudi svu decu vole istim intezitetom, ali na različite načine se odnose prema njima, a sve u zavisnosti od karaktera same dece. Nije ništa čudno da sa maznom i umiljatom decom roditelji budu isto mazni, a sa ozbiljnom i samostalnom više zvanični, da ne kažem uštogljeni, ali to ne znači da ovo mazno vole više od ovog jogunastog. Kao što te jednako boli svaki prst koji posečeš, tako te jednako boli nesreća svakog tvog deteta.

Međutim, ima slučajeva kada se jedno dete favorizuje i poklanja mu se više pažnje, a drugo se tretira kao manje vredno ili levo smetalo. Takav slučaj je kod mojih roditelja, odnosno bolje rečeno kod moje majke. Moj brat i ja smo odrasli ljudi. Ja imam 40, a on 35 godina, pa ipak, i dan danas, ona njega u svemu favorizuje u odnosu na mene. Svaki njegov uspeh doživljava kao svoj lični, i preponosna ga ističe i hvali se njime, dok moji uspesi ostanu jedva primećeni. Takav odnos prema nama dvojici je godinama postao sve izraženiji. Možda ima i uticaja i to što sam se ja rano osamostalio, otišao od kuće, a kasnije se oženio, i vodio brigu o svojoj porodici više nego o roditeljima, dok je brat ostao sa njima u kući do danas, nikada se nije oženio, čak ni imao neku ozbiljniju vezu, gde bi ona osetila da je sin većinu svoje ljubavi usmerio na neku drugu ženu, a ne na nju kao majku. Ja sam pak, i dok sam bio sa njima imao ozbiljne veze, gde je ona posmatrala kako njen sin većinu svoje ljubavi usmerava na tamo neke "strane" žene.
Pošto se ta razlika u roditeljskoj ljubavi nije osećala u detinjstvu, nego tek u zrelijem dobu, po meni je jedino moguće ovo objašnjenje koje sam dao ili sam ja kao dete bio isuviše "kratkovid" da primetim da postoji razlika.
 
upravo se tako svi brane nije šija nego vrat, ne različito već na svoj način!!!!
Bez sumnje se jedno voli više nažalost, a ovako pišu oni koji nemaju onu stvar da to i priznaju. Moj otac je to ovako rekao volim oboje i za oboje bi poginuo ali za jednog malo žešće????!!!!:think:

Uh, to je tako ružno rečeno. Ja bih za obe svoje ćerke poginuo jednakom žestinom. Nema šanse da bih i delić sekunde duže razmišljao da li da skočim u smrt za jedno, za razliku od drugog deteta. To kako je tvoj otac rekao zvuči da bi, kada bi morao, mogao odabrati koje dete da mu umre, a ja ne bih mogao da izaberem, pa taman ih obe izgubio. pu, pu, pu... daleko bilo!
 
Аконто Маријине приче - ја сам живи доказ да и ћерка може да задржи породично презиме и пренесе на потомке, а и Хелен и ја имамо имање :), тако да нема везе што нисмо синови...

Ja imam dve ćerke. Nemam sina, i kako stvari stoje, neću ga ni imati. Moj brat je neženja, i najverovatnije neće imati dece. Znači, naše prezime, bar ova grana od mog ćaleta, se gasi mojom i bratovljevom smrću. Pa, ipak, nikada ne bih voleo da mi ijedna od ćerki pokaže to feminističko ponašanje, i da zadrži svoje prezime kada se uda, a pogotovo da to prezime prenese na svoju decu. Nisu one Marija Terezija, pa da ima potrebe za takvim skrnavljenjem tradicije. ja neću ništa manje voleti svoju unučad zato što će nositi prezime njenog muža. On će im biti otac, i tako treba da bude. Nismo Španci da nosimo prezimena svih predaka kojih se sećamo.
Zamisli da se i tvoja deca isto budu ponašala. Sledeća generacija će već imati 4 prezimena, ona sledeća 5-6 u zavisnosti od pola i bračnog stanja, itd. Bzvz..zaista.
 
Имам шта да кажем, Донкихоте!
Удала сам се за човека са истим презименом, имам два сина која носе ,,моје'' презиме...а наши родитељи су ионако обезбедили и мене и Хелен, тако да ту нема феминизма, чиста љубав! :heart:
Za brata ?!? :eek:
 
Zasto? Objasni.

Ne znam... ja nikad nisam imala osecaj da me moji roditelji manje vole, a ni moja sestra... Naravno odmah su nam dali do znanja da smo mi dve razlicite licnosti koje obozavaju, ali svaku na drugaciji nacin. Ja ne mogu isto da se ponasam prema ocu i majci kad oni nisu isti ljudi. Niti prema braci od tetki kad ni oni nisu isti.... Jednostavno ne mogu shvatiti da zena rodi dva deteta i posle toga napravi takvu razliku.
 
Имам шта да кажем, Донкихоте!
Удала сам се за човека са истим презименом, имам два сина која носе ,,моје'' презиме...а наши родитељи су ионако обезбедили и мене и Хелен, тако да ту нема феминизма, чиста љубав! :heart:

E, pa tako nešto stvarno nisam mogao pretpostaviti. Pomislio sam da si u ovom novoliberalnom fazonu.
 

Back
Top