...da li postoji ili ja ne postojim...

...da li postoji put i saputnik
traze li se
ili te nadju
da li postoji tek stvorena pustinja
i mjesto za Oazu
samo da se nabavi voda i bilje
ili sve se priprema
a onda dovedu beduine
tebe uzmu ili puste
da li postoji
krug ljudi koji ne trazi
ne moli
samo jutrom mahnu
a u predvecerje
opet mahnu i s osmjehom odu
ne traze
ne mole
ne smiju se kad odes
da li postoji Ona
koja je otisla
i Ona druga
koja dolazi
da ne ode...
 
Kliknite za proširenje...
Od najstarijih poznatih civilizacija postavlja se pitanje Puta...pitanje Puta kao pitanje i potvrda postojanja svijesti...i opet pitanje o toj svijesti, kao preduvjetu sreće ili nesreće? Jer, ne bi li bilo lakše ostaviti tu svijest po strani i ne opterećivati se onime što ionako još nitko, u ovih nekoliko hiljada godina, nije odgonetnuo...samo smo postali sofisticiraniji u hvatanju koraka sa vremenom. Drugo je pitanje, pitanje Ljubavi...Ljubav, kao neprikosnoveni pokretač, kao uzavreli vrtlog koji ruši sve pred sobom, koji pokreće ratove, koji mijenja svijet...ako ćemo povjerovati u to...ili samo još jedna iluzija, samo još jedan ljepši, zapravo u ljepši celofan umotani pojam za običnu igru hormona, običan fizički čin koji nas eto izjednačava sa ostalim životinjskim vrstama...Tako da, Faraone moj, kako god da okreneš, nećemo biti ništa pametniji nego što su bile i generacije prije nas...
Kokoš ili jaje?
Srce ili razum?
Ja znam šta biram, a vjerujem i Ti... :zag:
 
Kroz postavljanje pitanja svojoj stvarnosti, Faraonn dovodi u pitanje ne samo naše shvatanje stvarnosti, već i samu stvarnost.

Figura usamljenog muškarca u elegantnom odelu postaje Faraonnov simbol. Svojim talentom nas uvlači u svoj svet i čini da posumnjamo u sopstvenu realnost.

Realno postoji, ali je umetnik tu da bi uklonio i prekoračio ograničenja i granice i dosegnuo do dvostruke suštine svih pojavnih stvari. Stihovima uvučeni u svet Faraonna, počinjemo da čitamo sebe. Setimo se gotovo zaboravljenog kvaliteta - osećanja humora i određene dimenzije blage ironije, dok pristupamo toj dvostrukoj suštini. Stihovi diraju naše unutarnje žice, koje svojim treperenjem počinju da odgonetaju i Faraonnova pitanja ali i naše odgovore Dvostruka suština svih pojavnih stvari se ogleda i u tome što pored pesnikovih stihova, počinjemo i sami stvarati, na svoj način:

...Put traži tebe
saputnik traži tebe na Putu
beduini traže pustinju
voda i bilje traže Oazu
ljudi sa osmehom traže kome da mahnu
Ona je bila da bi otišla
Ona dolazi da bi ostala...

"Osunčan period" Faraonna čini da kvintesencija njegovog stvaralaštva rasejava holografskim sistemom poštovaoce i time ulepšava prostor oku nevidljiv i dvostruku suštinu svih pojavnih stvari.
 
Poslednja izmena:
...Elli,
razum je uvijek iznad emocija osim ako uspijemo razum obuzdati da postane emocija , kako je Spinoza pokusavao prevladati taj vjeciti paralelizam...da li je On uspio ne znam ali, meni i ne ide bas...
vjecne zagonetke i antinomije se ne mogu rijesiti jer onda postaje,- dosadno ...Elli...:zag::bye:
 
...Soradze, moja Prijateljica
ostavi ovako dopisivanje Pjesmi
i onda Faraonn dugo drzecih prstiju iznad tastature
muci i displej i misaone sfere svojih obitavanja
tako sve pretresajuci
nadje ili pokusa naci zadatu nadgradnju sebe
jer to naredjuje Prijateljica kao i ostali dragi mi i postovani prijatelji kojima zahvaljujem druzenje u ovaj sat nijemosti i necutanja...
Da mi nije Vas
moja bi 'metafizicka hladnoca' bila konacna...
Da , Soradze ...dvojni rascjepi ili 'sustina'
vladaju i vanjskim i unutrasnjim svjetovima
nekako izlazim na kraj s njima
ali se geometrijski sire
na dobro ili 'ono' Drugo,
jadi bi ga znali,- Prijateljice...:hvala:
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Back
Top