Da li nam je umetnost potrebna?

O kulturi, možda uzalud​

Mnogo je primera u nas kako sve što je neosporno kultura ćopa i posrće, a sve što je kvazikultura razmeće se i rasipa

Postoji jedna anegdota vrlo poučna za naše prilike. Kad je Hitler krenuo na Britaniju, kad su „meseršmiti”, „štuke”, „fau 1” i „fau 2” počeli danima da tuku London, premijer Vinston Čerčil je sabrao ministre da vide šta im je činiti. Postavilo se pitanje: kako namaknuti sredstva za odbranu zemlje, odakle uzeti? Jedan ministar je predložio da se funte namenjene kulturi prebace u ratni budžet. „A šta ćemo, onda, da branimo?”, pitanjem je reagovao premijer.

Znao je „stari lisac” šta kultura predstavlja za naciju, za državu. Ako joj oduzmemo novac, ako je učinimo devetom rupom na svirali, zalud je braniti sve ostalo. Jer, kulturne tekovine, od pamtiveka do danas, čine nas ono što smo i po čemu smo baš takvi, a ne drugačiji ili nikakvi. Kultura – književnost, umetnost uopšte, graditeljstvo, običaji, jezik, pismo – u širokom smislu toga pojma je – identitet. Naš ili bilo kog drugog naroda i plemena na planeti. Nema sumnje da je Čerčilu to bilo na umu – identitet, duh – kad je pitanjem odbrusio brzopletom ministru.


Znaju i Nemci zasto su ujutro 6.aprila prvo gadjali Narodnu biblioteku Srbije na Kosancicevom vencu

Ovaj zapis Svetlane Velmar Janković, predsednika UO Biblioteke stavljen na ogradu koja okružuje zgarište na kojem je nekad bila Narodna biblioteka Srbije,

Zastanite za čas, vi koji prolazite! Na ovom mestu se, do nedelje, 6. aprila 1941. godine nalazila Narodna biblioteka Srbije. Toga dana je, u rano jutro, počelo bombardovanje Beograda. Prvo je raznesen mir, a zatim je, na Kosančićevom vencu zaplamtela Narodna biblioteka. Danima su goreli drevni pisani spomenici, stare i nove knjige, spisi i pisma, dokumenti i novine. Danima je plamen uništavao svedočanstva o postojanju i trajanju jednog naroda. Danima je vatra gutala stoleća istorije sažeta u slova. Plamen se, najzad, preobličio u žar, a žar u pepeo. Na ovom mestu se nalazi pepeo velikog dela istorijskog pamćenja srpskog naroda. Zato zastanite, za čas, vi koji prolazite!
 

O kulturi, možda uzalud​

Mnogo je primera u nas kako sve što je neosporno kultura ćopa i posrće, a sve što je kvazikultura razmeće se i rasipa

Postoji jedna anegdota vrlo poučna za naše prilike. Kad je Hitler krenuo na Britaniju, kad su „meseršmiti”, „štuke”, „fau 1” i „fau 2” počeli danima da tuku London, premijer Vinston Čerčil je sabrao ministre da vide šta im je činiti. Postavilo se pitanje: kako namaknuti sredstva za odbranu zemlje, odakle uzeti? Jedan ministar je predložio da se funte namenjene kulturi prebace u ratni budžet. „A šta ćemo, onda, da branimo?”, pitanjem je reagovao premijer.

Znao je „stari lisac” šta kultura predstavlja za naciju, za državu. Ako joj oduzmemo novac, ako je učinimo devetom rupom na svirali, zalud je braniti sve ostalo. Jer, kulturne tekovine, od pamtiveka do danas, čine nas ono što smo i po čemu smo baš takvi, a ne drugačiji ili nikakvi. Kultura – književnost, umetnost uopšte, graditeljstvo, običaji, jezik, pismo – u širokom smislu toga pojma je – identitet. Naš ili bilo kog drugog naroda i plemena na planeti. Nema sumnje da je Čerčilu to bilo na umu – identitet, duh – kad je pitanjem odbrusio brzopletom ministru.


Znaju i Nemci zasto su ujutro 6.aprila prvo gadjali Narodnu biblioteku Srbije na Kosancicevom vencu

Ovaj zapis Svetlane Velmar Janković, predsednika UO Biblioteke stavljen na ogradu koja okružuje zgarište na kojem je nekad bila Narodna biblioteka Srbije,

Zastanite za čas, vi koji prolazite! Na ovom mestu se, do nedelje, 6. aprila 1941. godine nalazila Narodna biblioteka Srbije. Toga dana je, u rano jutro, počelo bombardovanje Beograda. Prvo je raznesen mir, a zatim je, na Kosančićevom vencu zaplamtela Narodna biblioteka. Danima su goreli drevni pisani spomenici, stare i nove knjige, spisi i pisma, dokumenti i novine. Danima je plamen uništavao svedočanstva o postojanju i trajanju jednog naroda. Danima je vatra gutala stoleća istorije sažeta u slova. Plamen se, najzad, preobličio u žar, a žar u pepeo. Na ovom mestu se nalazi pepeo velikog dela istorijskog pamćenja srpskog naroda. Zato zastanite, za čas, vi koji prolazite!
Po ovom upozoravajućem tekstu, umetnost nam je ipak potrebna.U kom obliku to je pitanje
za budućnost.
 
Šta vi mislite? Da li nam je umetnost porebna u ovim teškim vremenima?
Hoće li tehnološki razvoj uništiti umetnost? Hoće li nova generacija imati
potrebu za umetnošću ili će se sasvim okrenuti nekom drugom vidu
zadovoljenja za lepim? Da li ćemo umetnost videti samo kao dekadentni
ostatak nekih prošlih vremena?
Када је пећински човек урезивао цртеж у камену пећине радио је то из потребе да себе изрази а не превасходно за друге..
Тако је и данас и увек ће да постоји потреба израза кроз уметност.
Начини посматрања и вредновања се мењају кроз времена, али потреба и оних који стварају и оних који у том стваралаштву уживају неће се мењати никад..
Не слажем се да није време повољно за уметност, само су неке друге забаве доступније па долазе више до изражаја.
 
Када је пећински човек урезивао цртеж у камену пећине радио је то из потребе да себе изрази а не превасходно за друге..
Тако је и данас и увек ће да постоји потреба израза кроз уметност.
Начини посматрања и вредновања се мењају кроз времена, али потреба и оних који стварају и оних који у том стваралаштву уживају неће се мењати никад..
Не слажем се да није време повољно за уметност, само су неке друге забаве доступније па долазе више до изражаја.
Da,evo i ja sam se okrenula na ovim stranicama ka novim vidovima umetnosti,
koja je meni lično strana.
Vreme u kojem živimo i uslovi diktiraju promene..iako ja kao pripadnik starije generacije
razumem umetnost uz koju sam provela vek.Nove generacije stvaraju svoju estetiku i
porebu za umetničkim izrazom.
 
nervidaju me ljudi koji za koji drugi ljudi mogu recu da su umetnici!
Tuzinju i njih i vsas, tuzicu i njih i vas, zajedno sa mnom!

Umetnost nikako ne bi trebala da bude ozbiljna, jer kad je ozbiljna onda je umetnost najlepsa kada se slikaju zenine, mislim oci, zenine oci tpliko velike kao more, more je duboko
Veoma duboko da nikoM nije uspeo da ih kroz umetnoscu osvoji, mogli su ih osvojiti samo konkvistadori, grci, ili heleni
 
na zalost to je tacno
kad dodje vreme nemastine zakida se prvo na onome sta je najmanje bitno
pri tome ne mislim da umetnost nije bitna, ali se ne zivi od nje i moze da se stavi u zapecak.

ja sam licno veliki ljubitelj umetnosti i da ne pricam dalje ali sam uhvatio i sebe da vec godinama nista nisam uzeo lepo za stan..i onda sam pre mesec dana kupio sebi jednu lampu do jaja :D
ne one klasicne kicerice sto se prodaju po prodavnicama...
bas se ukomponovala u ambijent.
 
na zalost to je tacno
kad dodje vreme nemastine zakida se prvo na onome sta je najmanje bitno
pri tome ne mislim da umetnost nije bitna, ali se ne zivi od nje i moze da se stavi u zapecak.

ja sam licno veliki ljubitelj umetnosti i da ne pricam dalje ali sam uhvatio i sebe da vec godinama nista nisam uzeo lepo za stan..i onda sam pre mesec dana kupio sebi jednu lampu do jaja :D
ne one klasicne kicerice sto se prodaju po prodavnicama...
bas se ukomponovala u ambijent.
Lampu od jaja? :zeek:
Kakva je to lampa?
 

Back
Top