Da li jedemo paukove u toku sna?

  • Začetnik teme Začetnik teme Nina
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Nina

Zlatna tastatura
Supermoderator
Poruka
389.450
images.png


Tvrdnja da svako od nas u proseku pojede 8 paukova u snu tokom godine je toliko ukorenjena, da je niko ni ne dovodi u pitanje? Da li je istinita?
Realnost je, međutim, sasvim drugačija: mi uopšte ne gutamo pauke.

Postoji nekoliko razloga zašto nam pauci ne smetaju u snu. Pre svega, mi smo izuzetno veliki u poređenju sa njima, tako da nas oni vide samo kao deo pejzaža.
Podjednako važno, pauk koji tumara po sobi, usnulog čoveka doživljava kao apsolutno zastrašujuću pojavu, jer obično dok spavamo pravimo mnogo buke dok dišemo. Ovi zvuci stvaraju vibracije na koje su pauci izuzetno osetljivi. Kao rezultat toga, oni će na sve načine pokušati da nas izbegnu.

Dok razmišljate o zastrašujućoj slici kako vam pauk ulazi u usta, razmislite o sledećem: da bi jedan pauk završio u našim ustima bilo bi potrebno da se desi nekoliko skoro neverovatnih stvari. Šanse da vam pauk upadne ili uđe u usta, čak i jednom, su skoro nula.

Postoji na hiljade različitih vrsta paukova, a veoma mali broj živi u našim domovima. Oni koji pletu mrežu po našim zidovima su uglavnom mali i potpuno bezopasni. Naša otvorena, vlažna usta ni najmanje im nisu privlačna. I njima je potreban kiseonik tako da bi im naša otvorena usta izgledala kao topla, vlažna pećina prepuna ugljen-dioksida i pare.

Ako se to ikada dogodi, utešite se saznanjem da će progutani pauk upasti u želudačnu kiselinu i uginuti skoro istog trenutka, "bez ikakvih posledica po nas", naglašava Bil Šir, profesor emeritus biologije i bivši predsednik Američkog arahnološkog društva. "U stvari, samo bismo dobili malo više proteina."

Stručnjaci priznaju da je moguće da pauk upadne u naša usta dok spavamo, ali šanse su tako male da su zanemarljive. Ako bi vam se pauk popeo na lice dok spavate, tapkanje osam sićušnih nogu verovatno bi nas vrlo brzo probudilo.

Oni žive u mrežama u mirnim uglovima ili naseljavaju područja u kojima ljudi provode malo vremena, kao što su podrumi i tavani. Osim ako pauk u vašem domu ne predstavlja neprijatnost ili ako patite od teške arahnofobije, entomolozi preporučuju da ih ostavite na miru.
Pauci su veoma korisni jer jedu manje štetočine koje nam mogu zagorčati život.
382879_pauk-paukovi_ls.jpg



Izvor: RTS
 
Ko je izračunao da progutamo osam pauka godišnje?
Ova „činjenica“ da u snu progutamo osam pauka godišnje verovatno potiče iz članka objavljenog u jednom časopisu 1993. godine koji se bavio time kako ljudi bez zadrške prihvataju kao činjenice informacije koje pročitaju na internetu, bez obzira koliko se to činilo smešnim ili besmislenim. Autor je izmišljenu statistiku o paukovima naveo kao neobičan primer, samo da bi video koliko će se brzo to proširiti kao činjenica internetom.

(nacionlna geografija)
 
Pogledajte prilog 1461513

Tvrdnja da svako od nas u proseku pojede 8 paukova u snu tokom godine je toliko ukorenjena, da je niko ni ne dovodi u pitanje? Da li je istinita?
Realnost je, međutim, sasvim drugačija: mi uopšte ne gutamo pauke.

Postoji nekoliko razloga zašto nam pauci ne smetaju u snu. Pre svega, mi smo izuzetno veliki u poređenju sa njima, tako da nas oni vide samo kao deo pejzaža.
Podjednako važno, pauk koji tumara po sobi, usnulog čoveka doživljava kao apsolutno zastrašujuću pojavu, jer obično dok spavamo pravimo mnogo buke dok dišemo. Ovi zvuci stvaraju vibracije na koje su pauci izuzetno osetljivi. Kao rezultat toga, oni će na sve načine pokušati da nas izbegnu.

Dok razmišljate o zastrašujućoj slici kako vam pauk ulazi u usta, razmislite o sledećem: da bi jedan pauk završio u našim ustima bilo bi potrebno da se desi nekoliko skoro neverovatnih stvari. Šanse da vam pauk upadne ili uđe u usta, čak i jednom, su skoro nula.

Postoji na hiljade različitih vrsta paukova, a veoma mali broj živi u našim domovima. Oni koji pletu mrežu po našim zidovima su uglavnom mali i potpuno bezopasni. Naša otvorena, vlažna usta ni najmanje im nisu privlačna. I njima je potreban kiseonik tako da bi im naša otvorena usta izgledala kao topla, vlažna pećina prepuna ugljen-dioksida i pare.

Ako se to ikada dogodi, utešite se saznanjem da će progutani pauk upasti u želudačnu kiselinu i uginuti skoro istog trenutka, "bez ikakvih posledica po nas", naglašava Bil Šir, profesor emeritus biologije i bivši predsednik Američkog arahnološkog društva. "U stvari, samo bismo dobili malo više proteina."

Stručnjaci priznaju da je moguće da pauk upadne u naša usta dok spavamo, ali šanse su tako male da su zanemarljive. Ako bi vam se pauk popeo na lice dok spavate, tapkanje osam sićušnih nogu verovatno bi nas vrlo brzo probudilo.

Oni žive u mrežama u mirnim uglovima ili naseljavaju područja u kojima ljudi provode malo vremena, kao što su podrumi i tavani. Osim ako pauk u vašem domu ne predstavlja neprijatnost ili ako patite od teške arahnofobije, entomolozi preporučuju da ih ostavite na miru.
Pauci su veoma korisni jer jedu manje štetočine koje nam mogu zagorčati život.
Pogledajte prilog 1461514


Izvor: RTS
Naravno. Ja pojeo letos debelu Ungolijant. :lol: :
 
Pauci(Araneae) je najpoznatija i istovremeno najbrojnija grupa[2] (obuhvataju oko 46.000 vrsta) među paukolikim životinjama za koju je karakteristično prisustvo posebnih paučinastih žlezda. Pauci su zglavkari koji imaju četiri para nogu i helicere sa očnjacima kojima ubrizgavaju otrov. Telo im je izgrađeno od dva dela, prozome i opistozome, koji su spojeni uzanim delom nazvanim drška (pedicel). Ekstremiteti su prisutni samo na prozomi. Uglavnom su kopnene životinje (samo u pojedinačnim slučajevima mogu sekundarno preći na život u vodi) veličine od 0,4 mm pa i do 10 cm. Najmanji pauk na svetu je patu digua (0,37 mm). Pauci su rasprostranjeni svuda gde ima insekata, a posebno u tropskim predelima. Većina paukova su karnivorni oblici i hrane se uglavnom različitim insektima koje hvataju u mreže ispletene od paučine.

Njihovi abdomeni imaju dodatke koji su modifikovani u bradavice koje istiskuju paučinu iz žlezda, koje mogu biti zastupljene sa do šest tipova. Paukove mreže znatno variraju po veličini, obliku i količini korištenih lepljivih niti. Pretpostavlja se da su mreže sa spiralnim obrascem jedna od najranijih formi, i pauci koji proizvode upletene paučine su zastupljeniji i raznovrsniji od pauka sa spiralnom paučinom. Arahnide koje nalikuju na pauke sa žlezdama koje proizvode svilu su se pojavile tokom Devona perioda pre oko 386 miliona godina, mada te životinje nisu imale mlaznice za formiranje prediva. Pravi pauci su nađeni u karbonskim stenama iz perioda pre 318 do 299 miliona godina. Oni su veoma slični najprimitivnijem preživelom podredu, Mesothelae. Glavne grupe modernih pauka, Mygalomorphae i Araneomorphae, su se pojavile tokom perioda Trijas, pre oko 200 miliona godina.

Vikipedija
 
Paukovi grade svoje mreže duže od 100 miliona godina!!!

Paukovi su pre puno godina u ranom Devonijanskom periodu, živeli u vodi i tek kasnije su svoj život premestili na kopno. Tada su paukovi počeli proizvoditi svoju svilu, kako bi zaštitili svoje telo i jaja koja su položili. Pauci su svoje mreže postepeno gradili u svrhu lova i to prvo kao signalne linije i vodilice, zatim kao žbunaste mreže i na kraju kao vazdušne mreže ili paučinu kako se to u našem narodu kaže.

Ranim otkrićem fosila u mestu Suseks (Sussex) u Engleskoj i to čak iz perioda rane krede, dokazano je da su paukovi nastali pre najmanje 100 miliona godina. I sami smo upoznati kako paukovi svoj plen love izgrađenom mrežom, međutim ima i paukova koji ne love plen na taj način, a čak ima paukova koji nikada ne ispletu svoju mrežu.

_128104772_a73d900c-7876-4a42-8523-3028a765bebb.jpg
 
Kada se kaže „Paukova mreža“ pre svega se misli na „čistu“ mrežu koju pauk još koristi za ulov svog plena. A kada kažemo „Paučina“ mislimo na „prljavu i prašnjavu“ paukovu mrežu, koja je napuštena od strane svojih „arhitekata“.

Mnogi biolozi reč „Paučina“ često koriste kako bi opisali trodimenzonalnu, izuzetno zamršenu i komplikovanu mrežu određene vrste paukova iz porodice Therididae (Theridiidae). Ova vrsta paukova poseduje veliki spektar takozvanih „web arhitektura“, dok druge vrste paukova iz ove porodice, uključuju paukove sa češljastim nogama i drugačijim tipom ispletenih mreža.
„Paukova mreža“ je čista mreža koju pauk aktivno koristi, a „Paučina“ je prljava i prašnjava mreža koju je pauk napustio!

Većina paukova poseduje tri prednja para nogu i svaki par ima svoju preciznu funkciju. Postoje i pauci koji poseduju samo jedan par, ali i neki paukovi koji poseduju četiri para nogu. Svoju mrežu pletu od svile koja se proizvodi u takozvanim „predionim“ žlezdama, koje su smeštene na samom vrhu paukovog stomaka.
Izuzetno je zanimljivo što svaka žlezda pauka, proizvodi svoj tip niti i koja ima i svoju preciznu namenu. Možda i najvažniji deo paukove mreže je „vučena sigurnosna linija“ koja je izuzetno lepljiva i služi za hvatanje plena, dok fina svilena nit služi za obmotavanje plena i tako obmotan plen ne može da pobegne. I sami paukovi ponekad moraju dodirnuti lepljive delove mreže, ali to rade izuzetno pažljivo i sa delovima tela koji se ne mogu zalepiti.
 
Insekti su najvažniji plen pauka!!!

Možemo biti čak slobodni da kažemo kako je pauk jedno izuzetno inteligentno biće na neki svoj način, ali i sjajan arhitekta. Pauk koristi više tipova svojih projekata, a sve u cilju što efikasnijeg hvatanja svog plena.

Ova životinjica proizvodi razne tipove mreža, a jedna od njih nije zategnuta nego je labava i nema neki svoj pravilan oblik, a cilj je naravno da insekti paukovu mrežu ne prepoznaju kao zamku. Komplikovan sistem mreža koji pletu, namenjen je tome da se insekti dezorjentišu i budu što ranjiviji, kako bi se što lakše naveli da ulete i zapetljaju se u paukovu mrežu.
Paukov-plen.jpg
 
Paukovi mogu proizvoditi više tipova svile i za to im koriste različite vrste žlezda, a neki paukovi za vreme svog života mogu proizvesti i do osam različitih tipova svile. Izrada paukove mreže se smatra izuzetno zahtevnim energetskim procesom, jer da bi pauk ispleo svoju mrežu, potrebna je velika količina proteina u obliku svile.

Neobično je to što pauci svakodnevno jedu svoju ispletenu mrežu, kako bi vratili barem deo potrošene energije za njenu izradu. Koliko je ceo postupak oko pletenja paukove mreže složen proces na to ukazuje upravo prethodna informacija da pauci jedu svoju mrežu, a taj proces se još naziva i recikliranje proteina. Treba napomenuti kako lepljivost vučene sigurnosne linije vremenom slabi, što znači da od trenutka kada više nije lepljiva, prestaje i njena efikasnost i osnovna funkcija hvatanja plena.

Paukovi mogu isplesti više tipova mreža koje tkaju, a brojne vrste paukova su čak i klasifikovane prema tipu mreže koje pletu:

Spiralne kružne mreže
Pletene mreže ili paučine
Levkaste mreže
Cevaste mreže

Spiralne kružne mreže proizvode paukovi iz roda Araneidae, Uloboridae i Tetragnathidae. Pletenu mrežu ili paučinu kako još ovaj tip paukove mreže nazivaju, pravi pauk iz porodice Theridiidae. Levkaste mreže mogu poprimiti asocijacije primitivnih i paukovih mreža modernog dizajna. Cevaste mreže paukovi pletu najčešće na zemlji ili podnožju drveća.

Pletene paukove mreže, mogu se praviti od više vrsta svila i tu možemo navesti puhastu ili lepljivu svilu za hvatanje plena, što zavisi od vrste pauka. Većina paukovih mreža kružnog su oblika, ali ima i onih koje nazivaju listove mreže i koje su ispletene u horizontalnoj ravni.

Sigurno je kako su kroz dugogodišnju evoluciju kroz koju je pauk prolazio vremenom, prolazile i brojne vrste insekata. Poznato je da su insekti najvažniji plen pauka pa se pretpostavlja kako su vremenom kod pauka, nametnute brojne selekcije u njegovoj ishrani.
 
Da je sistem pletenja paukovih mreža jedan izuzetno ozbiljan projekat, dokazuje i jedna vrsta paukova pod nazivom „Nephila pilipes“. Ova vrsta organizuje sve paukove u svojoj regiji, koji ekipno ispletu tako ozbiljnu paukovu mrežu da se mnoge ptice u nju upletu. Paukova mreža ovog tipa paukova je toliko jaka da se mnoge ptice iz nje jednostavno ne mogu osloboditi. Još je interesantnije što pauci pticama na taj način praktično sprečavaju pljačku insekata koji su njihov plen.

Većina paukova svoju mrežu gradi vetikalno, dok pauk „Uloborus diversus“ svoju mrežu tka horizontalno. Prosto neverovatno zvuči da pauk koristi svoje telo, kako bi izmerio veličinu prostora na kome treba izgraditi mrežu. U komplikovanoj mrežnoj konstrukciji paukova koji tkaju kuglice, poznata je vrsta Zigelia x notata (Zygiella x-notata).

Ako pauk ima problem da nit koju je započeo postavi na udaljeniju tačku od njega i tačku koju fizički ne može preći i do nje doći, onda pribegava sjajnoj tehnici koristeći vetar. Kada započne jednu nit koju sam ne može prebaciti i učvrstiti na udaljenom mestu, onda počne proizvoditi dužu lepljivu nit, koju vetar svakako prebaci na određenu udaljenost i na taj način se lepljiva nit automatski zalepi.

A kako pauk zna da je lepljiva nit zalepljena na drugoj strani do koje nije mogao doći? Jednostavno... nit koja nije fiksirana proizvodi jedan tip vibracije, a fiksirana nit sasvim drugi tip vibracije, tako da određena vibracija da kažemo „obavesti“ pauka da je nit fiksirana na drugom kraju. Šta reći nego genijalno!!!
 
Neverovatnih 26 činjenica o pauku


1. Pauci jedu više insekata nego ptice i slepi miševi zajedno.

2. Napuštene paukove mreže nazivaju se „paučinama“.

3. Poznato je približno 38.000 vrsta pauka. Naučnici veruju da ih verovatno treba otkriti još toliko.

4. Kada pauk putuje, uvek ima četiri noge koje dodiruju zemlju i četiri noge od tla u bilo kom trenutku.

5. Pauci koji tkaju mrežu imaju na vrhu svake noge dve ili tri kandže kojima se njišu od niti do pramena, a da se ne zaglave u lepljivi deo svoje mreže.

6. Mišići pauka vuku noge unutra, ali ne mogu ponovo da ih ispruže. Umesto toga, mora da upumpa vodenastu tečnost u noge da bi ih istisnula. Noge mrtvog pauka su sklupčane jer nema tečnosti koja bi noge ponovo produžila.

7. Otrov pauka crne udovice napada živce blokirajući njihove signale mišićima, zbog čega se mišići opetovano i često bolno skupljaju. Ugrizi crne udovice mogu izazvati i druge probleme povezane sa nervima, poput visokog krvnog pritiska, nemira i jakih grčeva lica.

8. Najveći pauk na svetu je pauk golijat ( Theraphosa blondi ). Može narasti do 11 centimetara širine, a očnjaci su mu dugi i do2,5 cm. Lovi žabe, guštere, miševe, pa čak i male zmije i mlade ptice.

9. Najmanji pauk na svetu je Patu marplesi . Toliko je mali da bi njih 10 moglo stati na kraj olovke.

10. Arachnophobia je strah od pauka i ređa je u tropskim mestima gde ima više velikih, dlakavih pauka.

11. Najotrovniji pauk na svetu je brazilski lutajući pauk, ili pauk banana. Ovaj agresivni pauk luta šumskim podovima Centralne i Južne Amerike tražeći hranu. Samo mala količina otrova dovoljna je da ubije čoveka.

12. Neki pauci, poput kućnih pauka, mogu da trče po zidovima jer su im stopala prekrivena sitnim dlačicama koje zahvataju površinu. Međutim, ne mogu da izađu iz kade, jer je površina previše klizava. Drugi pauci, poput baštenskih pauka, ne mogu puzati po zidovima jer im se noge završavaju kandžama, što im pomaže da umesto njih uhvate svilene niti.

13. Kolibri koriste male štapiće i svilu od paukovih mreža da bi sebi ispleli gnezdo.

14. Vuk pauci mogu trčati brzinom do 2 metra u sekundi.

15. Pauci nemaju zube, pa ne mogu žvakati hranu. Umesto toga, oni ubrizgavaju probavni sok u unutrašnjost svog obroka. Tada ga pauk usisava u sebi.

16. Pauci imaju plavu krv.

17. Najsmrtonosniji pauci na svetu uključuju crnu udovicu, levak i smeđe samotnjeke. Jedan od najstrašnijih pauka na svetu, tarantula, zapravo ima iznenađujuće slab otrov i ugriz koji više liči na ubod ose.

18. U retkim slučajevima, neki ujedi pauka mogu prouzrokovati poremećaje krvi. Na primer, smeđi otrovni otrov može prouzrokovati pucanje crvenih krvnih zrnaca. To može dovesti do drugih simptoma, poput akutne povrede bubrega i žutice.

19. Procenjuje se da čovek nikada nije udaljen više od 10 stopa od pauka.

20. Pauci se nalaze na svim kontinentima, osim na Antarktiku

21. Ugriz brazilskog lutajućeg pauka može izazvati duge i bolne erekcije , kao i druge simptome, kod muškaraca.

22. Pauci su vitalni za zdrav ekosustav. Oni jedu štetne insekte, oprašuju biljke i recikliraju mrtve životinje i biljke natrag u zemlju. Takođe su vredan izvor hrane za mnoge male sisare, ptice i ribe

23. Muški pauci tkaju malu mrežu „sperme“. Zatim na mrežu polože kap sperme, usisaju je pedipalpima, a zatim pomoću pedipalpa ubace spermatozoid u ženku.

24. Pauci ne mogu da lete, ali ponekad plove vazduhom na svilenoj liniji, koja je poznata kao „baloniranje“.

25. Vodeni pauci su jedini pauci koji čitav život provode u vodi. Pauci konstruišu „ronilačko zvono“ koje im omogućava da žive i vrte mreže pod vodom.

26. Majke pauci mogu odložiti čak 3.000 jaja odjednom. Dečiji pauci se zovu pauci. Dok većina majki pauka ne ostaje sa bebama , vukovi pauci nose svoje bebe na leđima.
 

Back
Top