Pružila sam ti ruku,
jer sam verovala u tebe,
htela sam samo da ostane tako.
A ova noć je tako nemilosrdna,
mračna i divlja,
umirem,
više nego što živim,
zaštićena od istine,(koju slutim)
uljuljkana u tvom srcu koje žudi za ljubavlju i svetlošću,
a prodaješ ga za laskanje,
za trenutak u koji rasteš u tuđim očima,
da bi dokazao svoju odvažnost,
zaboravljaš onu koju ti je donosila svetlost,
to boli...
Dođavola, boli što te uprkos svemu volim do ludila.
Kad bih mogla da odem,
da zaboravim,
da zatvorim oči, a da tebe ne vidim,
da zaspim,
dok ispijaš tugu iz moje krvi,
menjamo ljubav za laž,
radost za bola,
iskrenost za ironiju,
osmehe za tuđa lica...maske...
A posle krvi ništa ne ostaje,
koliko god da se smeješ.
Trošim poslednji atom bola i kap krvi,
da sačuvam svoje napuklo srce,
da izdrži do jutro,
i položi sve snove na prve lažne sunčeve zrake.
Da li je vredelo?
jer sam verovala u tebe,
htela sam samo da ostane tako.
A ova noć je tako nemilosrdna,
mračna i divlja,
umirem,
više nego što živim,
zaštićena od istine,(koju slutim)
uljuljkana u tvom srcu koje žudi za ljubavlju i svetlošću,
a prodaješ ga za laskanje,
za trenutak u koji rasteš u tuđim očima,
da bi dokazao svoju odvažnost,
zaboravljaš onu koju ti je donosila svetlost,
to boli...
Dođavola, boli što te uprkos svemu volim do ludila.
Kad bih mogla da odem,
da zaboravim,
da zatvorim oči, a da tebe ne vidim,
da zaspim,
dok ispijaš tugu iz moje krvi,
menjamo ljubav za laž,
radost za bola,
iskrenost za ironiju,
osmehe za tuđa lica...maske...
A posle krvi ništa ne ostaje,
koliko god da se smeješ.
Trošim poslednji atom bola i kap krvi,
da sačuvam svoje napuklo srce,
da izdrži do jutro,
i položi sve snove na prve lažne sunčeve zrake.
Da li je vredelo?