Da li je prekasno za karijeru?

dr.med.

Zainteresovan član
Poruka
187
Imam 29 godina i zavrsila sam medicinu sa 25. Nakon diplomiranja, odlucila sam da se posvetim porodici, udala sam se, dobila dijete i preselila u inostranstvo. Ovdje sam zapocela proces nostrifikacije diplome koji se oduzio na godinu dana. I ne nadzire mu se kraj... Mene brine da li ce mi, nakon sto sve bude gotovo, biti prekasno da trazim posao u struci??? Uz to, voljela bih da imam jos djece... Eto ima li neko kakav savjet, da li da odustanem od potrage za poslom?
 
Imam 29 godina i zavrsila sam medicinu sa 25. Nakon diplomiranja, odlucila sam da se posvetim porodici, udala sam se, dobila dijete i preselila u inostranstvo. Ovdje sam zapocela proces nostrifikacije diplome koji se oduzio na godinu dana. I ne nadzire mu se kraj... Mene brine da li ce mi, nakon sto sve bude gotovo, biti prekasno da trazim posao u struci??? Uz to, voljela bih da imam jos djece... Eto ima li neko kakav savjet, da li da odustanem od potrage za poslom?

Šta ti pada na pamet?
Naravno da nije kasno!
Samo uporno napred.
Želim ti sreću....
 
Imam 29 godina i zavrsila sam medicinu sa 25. Nakon diplomiranja, odlucila sam da se posvetim porodici, udala sam se, dobila dijete i preselila u inostranstvo. Ovdje sam zapocela proces nostrifikacije diplome koji se oduzio na godinu dana. I ne nadzire mu se kraj... Mene brine da li ce mi, nakon sto sve bude gotovo, biti prekasno da trazim posao u struci??? Uz to, voljela bih da imam jos djece... Eto ima li neko kakav savjet, da li da odustanem od potrage za poslom?

Ako ti kao dr. med. misliš da tako lako odustaješ, onda bolje okači tu diplomu na zid i budi ponosna domaćica.
 
Imam 29 godina i zavrsila sam medicinu sa 25. Nakon diplomiranja, odlucila sam da se posvetim porodici, udala sam se, dobila dijete i preselila u inostranstvo. Ovdje sam zapocela proces nostrifikacije diplome koji se oduzio na godinu dana. I ne nadzire mu se kraj... Mene brine da li ce mi, nakon sto sve bude gotovo, biti prekasno da trazim posao u struci??? Uz to, voljela bih da imam jos djece... Eto ima li neko kakav savjet, da li da odustanem od potrage za poslom?

Nikad nije kasno, život je borba od rođenja do poslednjeg izdisaja!
 
Imam 29 godina i zavrsila sam medicinu sa 25. Nakon diplomiranja, odlucila sam da se posvetim porodici, udala sam se, dobila dijete i preselila u inostranstvo. Ovdje sam zapocela proces nostrifikacije diplome koji se oduzio na godinu dana. I ne nadzire mu se kraj... Mene brine da li ce mi, nakon sto sve bude gotovo, biti prekasno da trazim posao u struci??? Uz to, voljela bih da imam jos djece... Eto ima li neko kakav savjet, da li da odustanem od potrage za poslom?
Samo ti je bolje da lepo nostrifikaciju zavrsis kad si pocela a onda deca.
 
ajde sta ste je napali?
nije kasno
evo znam zenu od 43 koja je sad na specijalizaciji za plasticnog hirurga
nista joj ne fali
s tim sto ona ima privilegiju da radi i uci u isto vreme jer radi u privatnoj klinici
al faks je upisala znaci sa 36 ili koliko vec
do tada je radila tu dal na prijemu ili sta vec
 
Eh ovako, prvo da se zahvalim na savjetima, nije lose cuti i od drugih da nikad nije kasno. Sa familijom sam se svakako posavjetovala, ali sam mislila da ce oni reci bilo sta da bi mi bilo bolje. Ovako neutralno misljenje mi mnogo znaci. Pitanje sam postavila na forumu iz dva razloga: 1. Zato sto sam vec svim klinikama u gradu u kojem zivim poslala CV i svi su me odbili, neki zato sto nemam nostrifikaciju, a neki zato sto nemam iskustva. Ali ja ni nakon 6 ni nakon 10 god necu imati iskustvo, ako se neko ne usudi da me zaposli kao pocetnika.
2. Zato sto ova nostrifikacija traje vec predugo i ako budem morala polagati neki ispit izjednacavanja diploma trajace jos 2 god. Pa sam mislila da mi je najpametnije prosirivati porodicu pa se poslije potpuno posvetiti poslu. Ali i oko toga se jos dvoumim pa rekoh da vidim sta misli neko ko niti me je ikada vidio, niti ima sta od toga hocu li se ja osjecati lose ako.me "povrijedi" necije misljenje.
Sve u svemu, odustati necu, ali da sam postala nesigurnija nakon puno odbijenica, to jesam.
 
Imam 29 godina i zavrsila sam medicinu sa 25. Nakon diplomiranja, odlucila sam da se posvetim porodici, udala sam se, dobila dijete i preselila u inostranstvo. Ovdje sam zapocela proces nostrifikacije diplome koji se oduzio na godinu dana. I ne nadzire mu se kraj... Mene brine da li ce mi, nakon sto sve bude gotovo, biti prekasno da trazim posao u struci??? Uz to, voljela bih da imam jos djece... Eto ima li neko kakav savjet, da li da odustanem od potrage za poslom?

Ево и ја прижељкујем пензију у 41. али кажу људи и закони да је прерано па се срдим на приватнике који ми нису уплатили прве две године стажа. Зато се ти боље што пре запосли да би наватала што више стажа до година кад будеш почела да прижељкујеш пензију. Сада ти је последњи воз за запослење да би доживела одлазак у пензију пре него што превише остариш.
 
Nece biti prekasno, ali mozda ce ti biti malo teze da ga nadjes, jer ipak pokusavas da se bavis medicinom u stranoj zemlji. Pokusaj da saznas gde su lekari deficitarni, cesto u nekim selima ili udaljenim delovima zemlje. Ja znam porodicu muz i zena lekar iz Srbije, i nasli su posao u EU na severu Norveske u kasnim tridesetim, najvise su zbog dece otisli, da im pruze bolju buducnost.

Ne odustaj, ako planiras da se vratis poslu, budi uporna. :ok:
 
Ја баш чуо да наши лекари иду најчешће у Немачку, јер је ту диплома медицине за разлику од нпр. Америке са српских универзитета призната...Зато ми је мало и чудно откуд тај проблем, тј. кад нострификује диплому не би требало да буде
 
Eh da, i ja sam u Njemackoj... Nego i ja sam tako cula prije nego sto sam dosla, a ovamo me doceka nesto sasvim novo.. Kada se nadje posao onda nostrifikacija ide bez problema, radis i uporedo nostrifikujes, ne gubis na vremenu. Mozda zato sto sam ja u velikom gradu pa nisam uspjela naci posao i gubim vrijeme dok se nostrifikacija zavrsi. Da idemo negdje drugo ne mozemo jer muz ima dobar posao i veliku priliku da napreduje. Vjerovatno cu i ja volontirati i pokusati da se dokazem, a znanje se ovdje ipak jos cijeni. Jos jednom, hvala svima na odgovorima.
 
Ima na ovom forumu dosta tema o nostrifikaciji diplome u inostranstvu, na primer ovde se govori o tome bas za medicinu:
http://forum.krstarica.com/showthre...eti?p=29867895&highlight=slotovi#post29867895

A mislim da ce post ovog forumasa da ti bude posebno koristan, jer on bas govori o Nemackoj:

Prosek nije naročito bitan, to (skoro) niko ne gleda. Znanje jezika je, naravno, izuzetno važno, ali to važi i za bilo koji drugu struku na Zapadu (iznad kičma-transa). Državni ispit je malo generalizovano, ali uglavnom tačno - čujem od mojih poznanika i prijatelja da se uglavnom polaže nekoliko ispita i/ili certifikata, zavisno od zemlje, smera, specijalizacije, itd. Ali, nekome ko je već položio x ispita, to ne bi trebalo da predstavlja veliki problem.

Ovo nije tačno. Uzrok "odlaska u provinciju" je sasvim drugačiji, barem u Nemačkoj i Austriji, tu poznajem sistem prilično dobro. Za rad u državnoj službi, to jest u raznim klinikama, je sasvim svejedno odakle dolaziš, iz Senegala, Srbije ili Frankfurta. Bitno je da imaš licencu, koja se dobija nostrifikovanjem diplome i polaganjem tih par dodatnih ispita, plus jezik. Klinika ima raznih, od velikih u velikim gradovima, do manjih po, jel'da, manjim mestima (uglavnom do ca. 10000 stanovnika, posle postoje samo ordinacije ili grupne ordinacije). Gde ćeš se zaposliti, zavisi od toga gde ima slobodnih mesta, kao i u bilo kom poslu, a ne od porekla. Naravno, mnogi (pre svega mladi) lekari hoće da žive isključivo u (velikim) gradovima, gde se "stalno dešava nešto", ima izlazaka, provoda i kulturnog života, zato ima i više prijavljenih tamo. Ali, to nema nikakve veze za nacionalnim poreklom.

Ako je cilj imati privatnu ordinaciju, to funkcioniše ovako: U Nemačkoj, recimo, postoji zakonski određen broj "slotova" u svakom mestu i geografskom regionu. To znači da ne može neko da dođe i kaže, evo ovo mesto ovde mi se sviđa, ovde otvaram ordinaciju ili privatnu kliniku. To ne ide. Nego, svako mesto ima maksimalni broj ordinacija (i tip) koje mogu biti otvorene, i ovi "slotovi" su onda popunjeni privatnim ordinacijama (i privatnim klinikama, uglavnom u većim i mondenskim mestima, tipa Bodensko jezero, obronci Alpa, i sl.). Veliki gradovi imaju, naravno, mnogo više "slotova" nego mala mesta - recimo, u mestu od 4000 stanovnika koje poznajem, postoje 2 slota za ordinacije opšte prakse i 1 slot za specijalističke ordinacije, susedno mesto od oko 7000 stanovnika ima 3 slota za opštu praksu i 2 slota za specijalističke (razdaljina je svega oko 2 km, Nemačka je gusto naseljena, barem u zapadnom delu). Ove brojke ne rastu linearno sa brojem stanovnika, već se za određivanje max. broja slotova uzima i medicinska pokrivenost okoline tih mesta, blizina velikih gradova, stepen razvoja itd.

E sad, kad novi, mladi lekar dođe i želi da počne sa privatnom praksom, a nema slobodnog slota tamo gde želi da je otvori (ili nema novca za otvaranje), uglavnom se priključuje ordinaciji nekoga ko već "poseduje" slot za dati geografski odsečak, a ko uskoro odlazi u penziju. Onda radi zajedno sa starim lekarom, koji uglavnom i želi da redukuje napore pred penziju, upoznaje klijentelu, personal, itd. Nakon toga, on/ona ima "pravo prvenstva" za dati slot, a od "starog" doktora po pravilu dobija i uglavnom velikodušnu ponudu za otkup postojeće ordinacije, sa sve prostorijama, instrumentima i mašinama, kao i pomoćnim personalom, itd. Onda uzme kredit kod lokalne banke (dobija se, naravno, izuzetno lako, jer su lekari izuzetno cenjeni, a privatne ordinacije po pravilu vrlo poslovno uspešne i samim tim predstavljaju za banke jedno od najsigurnijih ulaganja uopšte, u domenu privatnog biznisa), od toga otkupi ordinaciju, i radi dalje sam(a).

Naravno, i ovde važi da su "slotovi" u velikim gradovima i u mondenskim mestima, pogotovo u centrima istiih vrlo traženi, i da je "ponuda" mladih doktora za takvo mesto mnogo veća nego za slot u provinciji. Ali, to i dalje ne znači da tebe neko u provinciju šalje po naredbi, samo zato što dolaziš iz Srbije - naprotiv, slične probleme imaju i mladi doktori Nemci, ali to je sasvim normalno. Mada, kad na red dođe osnivanje porodice i klinci, odgajanje u provinciji je mnogo bolje i lakše, pogotovo jer u Nemačkoj uglavnom i najgora vukoje*ina ima kompletnu infrastrukturu, od puteva, brzog interneta i prodavnica do lekara i škola. Neki lekari rade u državnim klinikama izvesno vreme, da steknu iskustvo, a neki i da "sačekaju" priliku za neki od traženih slotova, pa onda prelaze u privatne vode.

Ipak, dosta slotova u provincijama ostaje nepopunjeno, jer mladi lekari opšte prakse hoće listom u velike gradove, gde njihov slot pokriva možda dva bloka, ako i toliko, a ima i procentualno više privatnih pacijenata (sa privatnim osiguranjem), koji se više "isplate". Za isto toliko pacijenata, u provinciji slot pokriva nekoliko kvadratnih kilometara, a ponekad i po 50-60 km2, u ekstremnim slučajevima sa vrlo niskom gustinom stanovništva i po 100 i više km2, pogotovo ako "susedni" slotovi nisu popunjeni (česta pojava u delovima na istoku Nemačke, području bivšeg DDR-a).

Mada, u mnogim komunama u provinciji, gde hronično nedostaje lekara (pogotovo opšte prakse) i/ili gde se ne nazire "zamena" za lokalnog lekara pred penzijom, komune daju razne pogodnosti da bi privukle lekare da otvore ordinacije. Recimo, po pravilu nude poslovni prostor za ordinaciju na najboljem mestu u centru ili potpuno besplatno, ili za simboličnu zakupninu, nude vrlo povoljne kredite za opremanje ordinacije, nabavku instrumenata i ostale opreme, nude oslobađanje od poreza ili drastično smanjenje istog na x godina, neki regioni nude i pogodnosti za porodicu lekara, besplatno obdanište za decu, pomoć pri traženju posla za suprugu/supruga lekara (plus kurseve jezika, ako su iz inostranstva), neki plaćaju i službeni auto, deo plate personala za ordinaciju i još mnogo toga...
 

Back
Top