Da li je planeta prenaseljena?

  • Začetnik teme Začetnik teme Jasna
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Jasna

Stara legenda
Banovan
Poruka
89.439
Ima li previše ljudi na Svetu?
Kada bi se svi ljudi svijeta (9.000.000.000 st.) stisnuli jedan pokraj drugoga (4 čovjeka u 1 m2),
cijelo bi čovječanstvo stalo na površinu veličine poluotoka Istre (2.820.000.000 m2).
Kada bi se svakom živom čovjeku na svijetu (9.000.000.000 st.) osigurao prostor od oko
1000 m2 da si sam uzgaja hranu, cijelo čovječanstvo stalo bi na površinu jednaku Brazilu
(8.456.510.000.000 m2).
Kada bi se svakoj obitelji od četri člana ( 9.000.000.000 st. /4) osigurao prostor od oko
700 m2 da si sama uzgaja hranu, cijelo čovječanstvo stalo bi na površinu jednaku Iranu
(1.648.000.000.000 m2).
2019. godine je procjenjeno da na Svijetu ima oko 7,7 milijardi ljudi. Gotovo sve potrebne
količine povrća za četveročlanu obitelj mogu se proizvesti na oko 200 m2 vrta.
Poznato je da obradiva tla danas prekrivaju površinu od oko 31.000.000.000.000 m2. Na
istoj bi se moglo uzgojiti količine povrća za prehranu 155 milijardi ljudi, za preko 38 milijardi
četveročlanih obitelji.
Nema previše ljudi. Ima i više nego dovoljno prostora za sve, osim za pohlepu.
::Vigor D. Colnar::

Ekološki, zdravstveni, ekonomski i uopšte si društveni problemi nastaju zbog pogrešnog
načina života, a ne zbog prenaseljenosti. Održivi i kojekakvi razvoji nemaju više nikakvog
smisla. Sve iz korena treba promeniti.
 
Негде сам прочитао да је у Југославији 1980. било 7 крава на једног становника а данас 17 људи на једну краву.
Da, zapravo mi nemožemo odčekivati od sistema da napravi rešenje
koje bi po obične ljude bilo dobro. Koliko god školovanih ekologa bilo,
oni i njih uče nečemu što je sasvim naopako. Kome treba slobodan
čovek koji živi na svojoj zemlji i u svemu je potpuno nezavistan?
To bi bilo potpuno pogubno za industriju hrane, lekova, energetike,
pa i za bankarske sisteme, vojnu industriju i da ne nabrajam dalje.
Ukratko, čitav sistem je protiv slobodnog i zdravog čoveka.
 
ne znam za ljude
al znam da u srbiji
ima mnogo bosanaca
koji su stisnuti
Zar nisu piroćanci stisnuti?

I ta je stisnutost učinila da jako dugo odole industrijskoj proizvodnji
i da proizvode sami sve što su vekovima ljudi i umeli i što je daleko
kvalitetnije od onoga što se kupiti može. Sada su se naravno i oni
iskvarili, ali sećam se da su dugo odolevali da troše novac na
pesticide, herbicide, poljoprivrednu mehanizaciju. industrijsku hranu,
hibridna semena i slično...
 
Održivi i kojekakvi razvoji nemaju više nikakvog
smisla. Sve iz korena treba promeniti.
Analiza iz uvodnog posta previđa činjenicu da ljudi imaju i druge potrebe, osim prehrambenih.

Kada bi svi samo imali za cilj da jedu, onda zaista ne bi trebalo mnogo prostora. Ali znamo da nije baš tako. (i to kad ignorišemo činjenicu da veliki deo površine Zemlje uopšte i nije pogodan za uzgoj prehrambenih kultura)
 
Analiza iz uvodnog posta previđa činjenicu da ljudi imaju i druge potrebe, osim prehrambenih.

Kada bi svi samo imali za cilj da jedu, onda zaista ne bi trebalo mnogo prostora. Ali znamo da nije baš tako. (i to kad ignorišemo činjenicu da veliki deo površine Zemlje uopšte i nije pogodan za uzgoj prehrambenih kultura)
A onda da ignorišemo činjenicu da je veliki deo obradive površine zapušten
ili se na njemu radi nešto potpuno pogrešno?

Ne previđa se činjenica da ljudi imaju i druge potrebe osim prehrambenih,
već je ta potreba ključna za čovekov fizički opstanak. Sve ostalo je nadgradnja.
A ne možeš zidati kuću na lošem temelju.
Probaj da zamisliš kakva bi to promena bila kada bi većina ljudi proizvodila
zdravu hranu za svoje potrebe. Šta bi se sve promenilo i kakve bi mogućnosti
postojale da se čovek bavi i drugim stvarima?
 
Probaj da zamisliš kakva bi to promena bila kada bi većina ljudi proizvodila
zdravu hranu za svoje potrebe. Šta bi se sve promenilo i kakve bi mogućnosti
postojale da se čovek bavi i drugim stvarima?
To zvuči lepo, ja podržavam to, ali to je danas postao više hobi nego nasušna potreba, jer je poljoprivreda postala toliko intenzivna da samo 2% svetskog stanovništva u razvijenim zemljama ima kapacitet da napravi hranu za ostalih 98%. (a iskreno, imamo je već sada i više nego što treba, s obzirom na broj ljudi koji pate od viška kilograma). Kao što je nekad glad bila problem no. 1 u svetu, sada je višak kilograma zbog previše hrane oko nas postao još veći problem.

A ovih 98% ljudi može da se posveti drugim stvarima koje danas čovečanstvo traži i na šta su svi navikli - građevinarstvo, usluge, IT, servisna industrija, trgovina, medicina, ekonomija, inženjering, zabava, itd.
 
Проблем је у прерасподели примарне новостворене вредности. То је храна, одећа и обућа, енергија и стан. Некада је то све могла да обезбеди свака породица на селу.

Како да до дела те стварне вредности дођу они који не желе да ору и копају? Прво су се појавили трговци који су куповали јефтино, а продавали скупље, и тако остваривали зараду поставши богатији у друштву. За њих је појава новца била значајна јер је олакшавала трговину, а појава меница које не гласе на име већ се користе као вредносни папири створила је банкарски систем. Банкари су још више зарађивали.

Уласком у индустријско доба и појавом капитализма намножио се број оних који производе или нуде своје услуге људима које су им мање или више непотребне. Уз јаку пропаганду људима се све више уваљују непотребне ствари.

Да би се идеја из уводног поста реализовала потребна је темељна промена друштва што није могуће без катастрофалних последица, то би био велики ресет цивилизације. Али, Земља лако може да обезбеди живот за 20 милијарди људи уз мало више економичног живота богатих земаља које троше највише ресурса планете.
 
Проблем је у прерасподели примарне новостворене вредности. То је храна, одећа и обућа, енергија и стан. Некада је то све могла да обезбеди свака породица на селу.

Како да до дела те стварне вредности дођу они који не желе да ору и копају? Прво су се појавили трговци који су куповали јефтино, а продавали скупље, и тако остваривали зараду поставши богатији у друштву. За њих је појава новца била значајна јер је олакшавала трговину, а појава меница које не гласе на име већ се користе као вредносни папири створила је банкарски систем. Банкари су још више зарађивали.

Уласком у индустријско доба и појавом капитализма намножио се број оних који производе или нуде своје услуге људима које су им мање или више непотребне. Уз јаку пропаганду људима се све више уваљују непотребне ствари.

Да би се идеја из уводног поста реализовала потребна је темељна промена друштва што није могуће без катастрофалних последица, то би био велики ресет цивилизације. Али, Земља лако може да обезбеди живот за 20 милијарди људи уз мало више економичног живота богатих земаља које троше највише ресурса планете.
Odličan post.

Dodao bih samo i da je mogućnost različitih ljudi da zadovolje društvene potrebe višeg nivoa drastično različita. Mnogo više ljudi je kadro da okopava lukac nego da se bavi neurohirurgijom. A fakat nam treba i lukac i doktor. Zato bi bila velika šteta traćiti vreme jednog neurohirurga na okopavanje bašte sa lukom.
 
Odličan post.

Dodao bih samo i da je mogućnost različitih ljudi da zadovolje društvene potrebe višeg nivoa drastično različita. Mnogo više ljudi je kadro da okopava lukac nego da se bavi neurohirurgijom. A fakat nam treba i lukac i doktor. Zato bi bila velika šteta traćiti vreme jednog neurohirurga na okopavanje bašte sa lukom.
Слажем се, у она стара времена постојали су видари који су помагали људима колико су знали и могли.

Али погледај данас колико има измишљених паразитских занимања, а људе који то раде морају да се нахране уз све остало. Организација рада је таква да производи администрацију која прави проблеме, а оми се решавају са још више администрације.

Пример из здравства: некада је у ординацији са лекаром седела и мед. сестра. Лекар се бавио пацијентом и диктирао сестри шта да пише. Било је у амбуланти 4 лекара и 4 сестре. Сада лекар 5 мин. посвети пацијенту а 10 мин. куцка по тастатури, а иза шалтера гомила сестара које ништа не раде.

А таквих примера има много.
 
Пример из здравства: некада је у ординацији са лекаром седела и мед. сестра. Лекар се бавио пацијентом и диктирао сестри шта да пише. Било је у амбуланти 4 лекара и 4 сестре. Сада лекар 5 мин. посвети пацијенту а 10 мин. куцка по тастатури, а иза шалтера гомила сестара које ништа не раде.
U Kanadi to recimo funkcioniše perfektno. Lekar koji je specijalista radi u više ordinacija u isto vreme, i ima dve medicinske sestre koje mu asistiraju. Nekoliko pacijenata u isto vreme se spremi, i čeka ga u ordinaciji, a on sa njihovim nalazima i sa sestrom ide od jedne do druge ordinacije i daje dijagnozu, terapiju, itd. Dok jedna sestra priprema pacijenta, druga piše nalaz i terapiju za drugog, a čim oslobodi ordinaciju ulazi sledeći pacijent, i tako u krug. Praktično lekar sve svoje radno vreme troši na pregled pacijenta, dok pripremu i administrativne stvari, kuckanje, recepte, i slično dele dve sestre. Tako pregledaju mnogo više pacijenata nego kad lekar sam radi te stvari.
 
Zar nisu piroćanci stisnuti?

I ta je stisnutost učinila da jako dugo odole industrijskoj proizvodnji
i da proizvode sami sve što su vekovima ljudi i umeli i što je daleko
kvalitetnije od onoga što se kupiti može. Sada su se naravno i oni
iskvarili, ali sećam se da su dugo odolevali da troše novac na
pesticide, herbicide, poljoprivrednu mehanizaciju. industrijsku hranu,
hibridna semena i slično...
pirocanci su stisnuti
zbog zmije u dzepu

bosanci su stisnuti
zbog boljeg iskoriscavanja
prirodnih resursa
kao sto su toplota i gas

bila prenaseljena ili ne
mrnk ce to za neku godinu da sve nivelise

zao mi samo truda ka nedokazanima
da bacim zrak svetla u njino spepilo

jedina istina je ono sto vec stavljaju kao agendu
da vise neces biti vlasnik icega
pocece u srbiji sa vodom bas kao svuda
imas svoj bunar
nemas ga
drzava je njegov vlasnik
 
To zvuči lepo, ja podržavam to, ali to je danas postao više hobi nego nasušna potreba, jer je poljoprivreda postala toliko intenzivna da samo 2% svetskog stanovništva u razvijenim zemljama ima kapacitet da napravi hranu za ostalih 98%. (a iskreno, imamo je već sada i više nego što treba, s obzirom na broj ljudi koji pate od viška kilograma). Kao što je nekad glad bila problem no. 1 u svetu, sada je višak kilograma zbog previše hrane oko nas postao još veći problem.

A ovih 98% ljudi može da se posveti drugim stvarima koje danas čovečanstvo traži i na šta su svi navikli - građevinarstvo, usluge, IT, servisna industrija, trgovina, medicina, ekonomija, inženjering, zabava, itd.
A koliki procenat ljudi može slobodno da umre od gladi dok 2% stanovništva
proizvodi hranu? Koliki procenat ljudi može slobodno da oboljeva jer je hrana
koju tih 2% proizvodi očajnog kvaliteta?
Ljudi svašta mogu da traže i da se navikavaju na šta im je volja, ali to nije
nužno ni po njih ni po njihovo okruženje dobro.

Zašto ne dozvoljavaš ni da zamisliš šta bi se sve promenilo?

Проблем је у прерасподели примарне новостворене вредности. То је храна, одећа и обућа, енергија и стан. Некада је то све могла да обезбеди свака породица на селу.

Како да до дела те стварне вредности дођу они који не желе да ору и копају? Прво су се појавили трговци који су куповали јефтино, а продавали скупље, и тако остваривали зараду поставши богатији у друштву. За њих је појава новца била значајна јер је олакшавала трговину, а појава меница које не гласе на име већ се користе као вредносни папири створила је банкарски систем. Банкари су још више зарађивали.

Уласком у индустријско доба и појавом капитализма намножио се број оних који производе или нуде своје услуге људима које су им мање или више непотребне. Уз јаку пропаганду људима се све више уваљују непотребне ствари.

Да би се идеја из уводног поста реализовала потребна је темељна промена друштва што није могуће без катастрофалних последица, то би био велики ресет цивилизације. Али, Земља лако може да обезбеди живот за 20 милијарди људи уз мало више економичног живота богатих земаља које троше највише ресурса планете.
Nešto ne mogu te katastrofalne posledice da zamislim. Po koga bi one
bile katastrofalne?
 
Odličan post.

Dodao bih samo i da je mogućnost različitih ljudi da zadovolje društvene potrebe višeg nivoa drastično različita. Mnogo više ljudi je kadro da okopava lukac nego da se bavi neurohirurgijom. A fakat nam treba i lukac i doktor. Zato bi bila velika šteta traćiti vreme jednog neurohirurga na okopavanje bašte sa lukom.
Jesi li probao nekada da okopavaš lukac? Ja uopšte ne vidim problem
da jedan neurohirurg posveti par sati dnevno svojoj bašti. To ga može
oporaviti od posla kojim se bavi. Odim toga, kada bi većina ljudi proizvodila
hranu za svoje potrebe, daleko manje lekara bi bilo portebno.
 
Jesi li probao nekada da okopavaš lukac? Ja uopšte ne vidim problem
da jedan neurohirurg posveti par sati dnevno svojoj bašti. To ga može
oporaviti od posla kojim se bavi. Odim toga, kada bi većina ljudi proizvodila
hranu za svoje potrebe, daleko manje lekara bi bilo portebno.
Jedna je stvar okopavati lukac iz hobija, a druga je raditi to iz nužde. Možda taj čovek voli da peca u slobodno vreme, ili da igra košarku... zašto bi morao da radi nešto što mu se možda i ne radi.
 
Ma, kada smo dosli do toga da razmisljamo o pravednosti podele resursa, sve drugo je mnogo lakse.

Ljudi kao da zaboravljaju da skoro juce nisu mogli ni da razmisljaju o problematici naseljenosti, a prekjuce pola poulacije je zivelo samo da zadovolji potrebe 0,1% stanovnistva....ostali da prave capras divan i pevaju o junastvu tih 0,1%....Danas je ovaj uvodni post jeres, ali prolazi zbog toga sto su sakriveni iza nicka.
 
Jedna je stvar okopavati lukac iz hobija, a druga je raditi to iz nužde. Možda taj čovek voli da peca u slobodno vreme, ili da igra košarku... zašto bi morao da radi nešto što mu se možda i ne radi.

Možda taj čovek baš voli da ima svoju baštu, a živi u nekom golubarniku na
desetom spratu i nesrećan je. I koje možda je sada tačnije?
Moja ideja nije da se ljudi na silu potrpaju u bašte i da rade što im se ne radi.
Više je da se ljudima omogući da rade nešto što će im prijati i dobro doneti.

Tvoja priča zvuči kao da je već sada sve u savršenom redu, da su svi siti,
zdravi i srećni, pa eto tu neko predlaže nešto za čim uopšte nema potrebe.
Dalje, ta ideja o 2% koji porizvode hranu za 98% je samo ideja iz udžbenika,
koja je daleko od realnosti.
 
A koliki procenat ljudi može slobodno da umre od gladi dok 2% stanovništva
proizvodi hranu? Koliki procenat ljudi može slobodno da oboljeva jer je hrana
koju tih 2% proizvodi očajnog kvaliteta?
Ljudi svašta mogu da traže i da se navikavaju na šta im je volja, ali to nije
nužno ni po njih ni po njihovo okruženje dobro.

Zašto ne dozvoljavaš ni da zamisliš šta bi se sve promenilo?


Nešto ne mogu te katastrofalne posledice da zamislim. Po koga bi one
bile katastrofalne?
Ништа ја не браним, нити не дозвољавам.

До пре 50 год. пољопривредници су производили за пијацу или пиљару у најближем граду, храна је била од познатог произвођача и много квалитетнија него данас. А онда су се појавили велики трговински ланци који су тражили велике количине пољопривредних производа, више него што један произвођач може да произведе, па се тако број пољопривредника смањивао а појавили су се велики произвођачи на великим парцелама са производњом уз примену хемијских средстава па до ГМО. На уштрб квалитета они су једини могли да задовоље велике трговинске ланце.

Ја купујем само у малим трговинама, месара продаје месо од стоке набављене у околини Ниша, пиљар иде у Лесковац по робу, сир само Јастребачки из једног подјастребачког села. Многи људи би се радо бавили производњом хране, али село морамо да схватимо као варошицу која има све за нормалан живот људи. Ко је видео село у Немачкој, Аустрији или Британији зна на шта мислим. Нажалост, у Аустрији (а тако је и у поменутим земљама) је забрањена слободна продаја пољ. производа од стране произвођача, већ је он мора продати некој трговини. Али у Аустрији је то дозвољено 2 недеље у једном месецу у пролеће (не сећам се ком, ваљда мају) што је традиција од Марије Терезије, и тада је велика навала на села.

И ко сада може да сруши те интересом повезане групе: велиике земљопоседнике, власнике великих трговинских ланаца, а ту су обавезно укључене и банке. Нико, сем у случају неких догађаја катастрофалних размера.
 
Možda taj čovek baš voli da ima svoju baštu, a živi u nekom golubarniku na
desetom spratu i nesrećan je. I koje možda je sada tačnije?
Moja ideja nije da se ljudi na silu potrpaju u bašte i da rade što im se ne radi.
Više je da se ljudima omogući da rade nešto što će im prijati i dobro doneti.
Pa već nadomak Beograda imaš gomile tih malih poseda sa kućicama i okućnicama gde ljudi mogu da se bave zemljoradnjom i stočarstvom na nekom mikro nivou.

To često zvrji prazno i prodaje se budzašto. Svako ko živi u soliteru u gradu može sebi to da priušti ovako ili onako, ali retko ko želi to da uradi. U najboljem slučaju ljudi kupe te vikendice i pokose travu ili posade koju voćku, niko nema vremena ni želje da to parčence zemlje koristi kao primarni izvor sve hrane koju pojede.

To što pričam je realnost, i sama znaš.
 
Jesi li probao nekada da okopavaš lukac? Ja uopšte ne vidim problem
da jedan neurohirurg posveti par sati dnevno svojoj bašti. To ga može
oporaviti od posla kojim se bavi. Odim toga, kada bi većina ljudi proizvodila
hranu za svoje potrebe, daleko manje lekara bi bilo portebno.
za neke ljude koji zive u oblacima
visoke nauke i tehnologije
rad u basti je najbolji lek da se vrate sustini
i spoznaju sebe dok ne odu skroz u winkl

takodje i za savremenog coveka rastrzanog
izmedju posla porodice obaveza i svega sto ga kida

Pa već nadomak Beograda imaš gomile tih malih poseda sa kućicama i okućnicama gde ljudi mogu da se bave zemljoradnjom i stočarstvom na nekom mikro nivou.

To često zvrji prazno i prodaje se budzašto. Svako ko živi u soliteru u gradu može sebi to da priušti ovako ili onako, ali retko ko želi to da uradi. U najboljem slučaju ljudi kupe te vikendice i pokose travu ili posade koju voćku, niko nema vremena ni želje da to parčence zemlje koristi kao primarni izvor sve hrane koju pojede.

To što pričam je realnost, i sama znaš.
jednom kada stavis crtu u zivotu
i odes na selo i posvetis se pomenutom
za tebe grad polako prestaje da postoji

bas kao sto neko mlad sa sela
kome je pun q tih poslova koje gleda od kako se rodio
kada ode u grad ni kiperom ga nes vratiti na selo
 
za neke ljude koji zive u oblacima
visoke nauke i tehnologije
rad u basti je najbolji lek da se vrate sustini
i spoznaju sebe dok ne odu skroz u winkl

takodje i za savremenog coveka rastrzanog
izmedju posla porodice obaveza i svega sto ga kida


jednom kada stavis crtu u zivotu
i odes na selo i posvetis se pomenutom
za tebe grad polako prestaje da postoji

bas kao sto neko mlad sa sela
kome je pun q tih poslova koje gleda od kako se rodio
kada ode u grad ni kiperom ga nes vratiti na selo
Pa dobro, potpuno razumem ljude koji žele da se povuku u nekom periodu života i odu na selo. Međutim, nema svako ni tu potrebu, a mnogi nemaju ni mogućnost, što zbog posla, što zbog porodice. Ja sada u ovom trenutku ne bih mogao da se preselim na selo, iako me posao ne sprečava u tome.
 
Pa dobro, potpuno razumem ljude koji žele da se povuku u nekom periodu života i odu na selo. Međutim, nema svako ni tu potrebu, a mnogi nemaju ni mogućnost, što zbog posla, što zbog porodice. Ja sada u ovom trenutku ne bih mogao da se preselim na selo, iako me posao ne sprečava u tome.
produzis zivot
grad ubija

ali imas i ljude koji su zavisni od grada
ne toliko zbog posla vec je to teska navika
kada sam isao na plac nisam mogao duze od 7 dana
bas zbog te osobine...

danas posle zasicenja
tacno znam ako mi pukne i resim
nece me grad vise videti
 
produzis zivot
grad ubija

ali imas i ljude koji su zavisni od grada
ne toliko zbog posla vec je to teska navika
kada sam isao na plac nisam mogao duze od 7 dana
bas zbog te osobine...

danas posle zasicenja
tacno znam ako mi pukne i resim
nece me grad vise videti
Većina nas je i dalje u gradu. A šta će biti, videćemo. Ne verujem da će biti nekih velikih promena baš zbog te zavisnosti od grada, to zaista postoji. Nije slučajno došlo do tolike migracije iz sela u grad... da je obrnuto bolje za većinu, tako bi se i desilo.
 

Back
Top