- Poruka
- 4.812
Racionalni strah je bitan i pomaže nam u životu, dok je iracionalni totalno nepotreban i zbog čega uopšte postoji i kako čovek može da živi bez ikakvog iracionalnog straha,treme bilo kakvog cimanja zbog nečeg glupog i nebitnog?
Da li mogu ubediti mozak u nešto da je iracionalno i da nema potrebe da se plašim toga?
Recimo ja imam blagu socijalnu fobiju koja se manifestuje samo u situacijama pred događaj dok sam u toku stresnog događaja ok.
Davno sam se pomirio sa činjenicom da se nikada neću oženiti, to sam sebi rekao u osnovnoj školi, iako mi je tek 22 godine.
Glavni uzroci toga je baš socijalna fobija, možda bih i mogao da se oslobodim straha i priđem devojci smuvamo se itd. ali me onda proganjaju misli:
1. kako ćeš je dovesti kući i upoznati s roditeljima i rodbinom
2. kako ćeš se upoznati sa njenima i rodbinom
3. kako ćeš je zaprositi kada se treseš na odlazak kod frizera
4. kako ćeš organizovati svadbu
itd.
imam sestru i verujte da sam se ja više tresao nego njen dečko koji je dolazio da nas upozna, višestruko veću tremu sam imao...
Problem je i što mi se trema izuzetno manifestuje na ruke i tresu se, ne mogu čašu da držim u ruci i svi provale da sam se us*o.
Inače mi se tresu ruke i ovako, ali u stresnim situacijama pogotovo.
Verujte da mi sama pomisao na to stvara tenziju, iako svesno znam da je to sve budalaština i recimo znam po sebi da se u iznenadnim stresnim situacijama snađem i da me ne dotiče to, problem su stvari koje se iščekuju i moje misli koje rade 300 na sat.
Šta mislite o meditaciji, probao sam i smiri me na dnevnom nivou, međutim nisam konstantan u tome.
Ako je meditacija zaista dokazana kao lek za dugotrajno smirenje, rado ću svakodnevno meditirati ići u crkvu...
Verujte, osećam se mnogo loše zbog tih iracionalnih strahova, samo su se pojačali u poslednje tri godine kada mi je preminuo stric i deda, kada je sestra imala udes i još par stresnih sitaucija o kojima ne bih da govorim, od stresa sam dobio i nervozu creva.
Da li mogu ubediti mozak u nešto da je iracionalno i da nema potrebe da se plašim toga?
Recimo ja imam blagu socijalnu fobiju koja se manifestuje samo u situacijama pred događaj dok sam u toku stresnog događaja ok.
Davno sam se pomirio sa činjenicom da se nikada neću oženiti, to sam sebi rekao u osnovnoj školi, iako mi je tek 22 godine.
Glavni uzroci toga je baš socijalna fobija, možda bih i mogao da se oslobodim straha i priđem devojci smuvamo se itd. ali me onda proganjaju misli:
1. kako ćeš je dovesti kući i upoznati s roditeljima i rodbinom
2. kako ćeš se upoznati sa njenima i rodbinom
3. kako ćeš je zaprositi kada se treseš na odlazak kod frizera
4. kako ćeš organizovati svadbu
itd.
imam sestru i verujte da sam se ja više tresao nego njen dečko koji je dolazio da nas upozna, višestruko veću tremu sam imao...
Problem je i što mi se trema izuzetno manifestuje na ruke i tresu se, ne mogu čašu da držim u ruci i svi provale da sam se us*o.
Inače mi se tresu ruke i ovako, ali u stresnim situacijama pogotovo.
Verujte da mi sama pomisao na to stvara tenziju, iako svesno znam da je to sve budalaština i recimo znam po sebi da se u iznenadnim stresnim situacijama snađem i da me ne dotiče to, problem su stvari koje se iščekuju i moje misli koje rade 300 na sat.
Šta mislite o meditaciji, probao sam i smiri me na dnevnom nivou, međutim nisam konstantan u tome.
Ako je meditacija zaista dokazana kao lek za dugotrajno smirenje, rado ću svakodnevno meditirati ići u crkvu...
Verujte, osećam se mnogo loše zbog tih iracionalnih strahova, samo su se pojačali u poslednje tri godine kada mi je preminuo stric i deda, kada je sestra imala udes i još par stresnih sitaucija o kojima ne bih da govorim, od stresa sam dobio i nervozu creva.