Da li je moguće totalno eliminisati iracionalni strah/tremu/tenziju?

Wrong Turn

Domaćin
Banovan
Poruka
4.812
Racionalni strah je bitan i pomaže nam u životu, dok je iracionalni totalno nepotreban i zbog čega uopšte postoji i kako čovek može da živi bez ikakvog iracionalnog straha,treme bilo kakvog cimanja zbog nečeg glupog i nebitnog?

Da li mogu ubediti mozak u nešto da je iracionalno i da nema potrebe da se plašim toga?

Recimo ja imam blagu socijalnu fobiju koja se manifestuje samo u situacijama pred događaj dok sam u toku stresnog događaja ok.

Davno sam se pomirio sa činjenicom da se nikada neću oženiti, to sam sebi rekao u osnovnoj školi, iako mi je tek 22 godine.
Glavni uzroci toga je baš socijalna fobija, možda bih i mogao da se oslobodim straha i priđem devojci smuvamo se itd. ali me onda proganjaju misli:

1. kako ćeš je dovesti kući i upoznati s roditeljima i rodbinom
2. kako ćeš se upoznati sa njenima i rodbinom
3. kako ćeš je zaprositi kada se treseš na odlazak kod frizera
4. kako ćeš organizovati svadbu
itd.
imam sestru i verujte da sam se ja više tresao nego njen dečko koji je dolazio da nas upozna, višestruko veću tremu sam imao...
Problem je i što mi se trema izuzetno manifestuje na ruke i tresu se, ne mogu čašu da držim u ruci i svi provale da sam se us*o.
Inače mi se tresu ruke i ovako, ali u stresnim situacijama pogotovo.

Verujte da mi sama pomisao na to stvara tenziju, iako svesno znam da je to sve budalaština i recimo znam po sebi da se u iznenadnim stresnim situacijama snađem i da me ne dotiče to, problem su stvari koje se iščekuju i moje misli koje rade 300 na sat.

Šta mislite o meditaciji, probao sam i smiri me na dnevnom nivou, međutim nisam konstantan u tome.
Ako je meditacija zaista dokazana kao lek za dugotrajno smirenje, rado ću svakodnevno meditirati ići u crkvu...
Verujte, osećam se mnogo loše zbog tih iracionalnih strahova, samo su se pojačali u poslednje tri godine kada mi je preminuo stric i deda, kada je sestra imala udes i još par stresnih sitaucija o kojima ne bih da govorim, od stresa sam dobio i nervozu creva.
 
Racionalni strah je bitan i pomaže nam u životu, dok je iracionalni totalno nepotreban i zbog čega uopšte postoji i kako čovek može da živi bez ikakvog iracionalnog straha,treme bilo kakvog cimanja zbog nečeg glupog i nebitnog?

Da li mogu ubediti mozak u nešto da je iracionalno i da nema potrebe da se plašim toga?

Recimo ja imam blagu socijalnu fobiju koja se manifestuje samo u situacijama pred događaj dok sam u toku stresnog događaja ok.

Davno sam se pomirio sa činjenicom da se nikada neću oženiti, to sam sebi rekao u osnovnoj školi, iako mi je tek 22 godine.
Glavni uzroci toga je baš socijalna fobija, možda bih i mogao da se oslobodim straha i priđem devojci smuvamo se itd. ali me onda proganjaju misli:

1. kako ćeš je dovesti kući i upoznati s roditeljima i rodbinom
2. kako ćeš se upoznati sa njenima i rodbinom
3. kako ćeš je zaprositi kada se treseš na odlazak kod frizera
4. kako ćeš organizovati svadbu
itd.
imam sestru i verujte da sam se ja više tresao nego njen dečko koji je dolazio da nas upozna, višestruko veću tremu sam imao...
Problem je i što mi se trema izuzetno manifestuje na ruke i tresu se, ne mogu čašu da držim u ruci i svi provale da sam se us*o.
Inače mi se tresu ruke i ovako, ali u stresnim situacijama pogotovo.

Verujte da mi sama pomisao na to stvara tenziju, iako svesno znam da je to sve budalaština i recimo znam po sebi da se u iznenadnim stresnim situacijama snađem i da me ne dotiče to, problem su stvari koje se iščekuju i moje misli koje rade 300 na sat.

Šta mislite o meditaciji, probao sam i smiri me na dnevnom nivou, međutim nisam konstantan u tome.
Ako je meditacija zaista dokazana kao lek za dugotrajno smirenje, rado ću svakodnevno meditirati ići u crkvu...
Verujte, osećam se mnogo loše zbog tih iracionalnih strahova, samo su se pojačali u poslednje tri godine kada mi je preminuo stric i deda, kada je sestra imala udes i još par stresnih sitaucija o kojima ne bih da govorim, od stresa sam dobio i nervozu creva.

Poštovani,

u Vašem slučaju je kasno iz prostog razloga zato što su Vam formirane forme ponašanja koje "društvo" očekuje da bi ste bili prihvaćeni.
Vi se borite izmedju ličnih želja, realne mogućnosti i potencijalne mogućnosti za postizanje cilja.
Nažalost, kao formiranoj ličnosti na koju su uticale mnoge institucije (religija, školstvo, državni aparat) tokom formirana ostaje Vam jedino borba izmedju njih i savesti.

Naime, svi uspešni su postali to ne zbog toga što su sposobni nego što su samoljubivi, bahati i pokvareni.
Dakle sve ono suprotno od onog što su vas učili.
Vas su spremali da budete potrošno potrošačko društvo za koječije potrebe
Svi uspešni su odavno zadavili tzv. Savest

Savest je forma koja nas sprečava da brzo postignemo uspeh.
Tako da žalbu pišite gore pomenutim institucijama u kojima ionako hara javašluk.
Oni su Savest ubili u pojam.

- - - - - - - - - -

200 cm
10 cm
Trollandia

Spavaš 7 dana a uzima se jednom nedeljno, jel?
 
Racionalni strah je bitan i pomaže nam u životu, dok je iracionalni totalno nepotreban i zbog čega uopšte postoji i kako čovek može da živi bez ikakvog iracionalnog straha,treme bilo kakvog cimanja zbog nečeg glupog i nebitnog?

Da li mogu ubediti mozak u nešto da je iracionalno i da nema potrebe da se plašim toga?

Recimo ja imam blagu socijalnu fobiju koja se manifestuje samo u situacijama pred događaj dok sam u toku stresnog događaja ok.

Davno sam se pomirio sa činjenicom da se nikada neću oženiti, to sam sebi rekao u osnovnoj školi, iako mi je tek 22 godine.
Glavni uzroci toga je baš socijalna fobija, možda bih i mogao da se oslobodim straha i priđem devojci smuvamo se itd. ali me onda proganjaju misli:

1. kako ćeš je dovesti kući i upoznati s roditeljima i rodbinom
2. kako ćeš se upoznati sa njenima i rodbinom
3. kako ćeš je zaprositi kada se treseš na odlazak kod frizera
4. kako ćeš organizovati svadbu
itd.
imam sestru i verujte da sam se ja više tresao nego njen dečko koji je dolazio da nas upozna, višestruko veću tremu sam imao...
Problem je i što mi se trema izuzetno manifestuje na ruke i tresu se, ne mogu čašu da držim u ruci i svi provale da sam se us*o.
Inače mi se tresu ruke i ovako, ali u stresnim situacijama pogotovo.

Verujte da mi sama pomisao na to stvara tenziju, iako svesno znam da je to sve budalaština i recimo znam po sebi da se u iznenadnim stresnim situacijama snađem i da me ne dotiče to, problem su stvari koje se iščekuju i moje misli koje rade 300 na sat.

Šta mislite o meditaciji, probao sam i smiri me na dnevnom nivou, međutim nisam konstantan u tome.
Ako je meditacija zaista dokazana kao lek za dugotrajno smirenje, rado ću svakodnevno meditirati ići u crkvu...
Verujte, osećam se mnogo loše zbog tih iracionalnih strahova, samo su se pojačali u poslednje tri godine kada mi je preminuo stric i deda, kada je sestra imala udes i još par stresnih sitaucija o kojima ne bih da govorim, od stresa sam dobio i nervozu creva.

idi kod psihologa
 
Kako se resiti iracionalnog straha, pa suociti se sa njime. Ne kazem sutradan odmah, upoznati devojku sa roditeljima, nego eto, korak po korak, i stalno napredovati pa makar mali korak. Sad, ako je problem toliko veliki, mozda nije ni na odmet psiholog jer bolje ce psiholog odrediti terapiju i vezbe nego neko drugi.
Problem sto mi socialno anksiozni ljudi imamo je taj sto sve ocekujemo da moramo da uradimo savrseno, jer u protivnom necmo biti dovoljno dobri nekome tamo (a taj neko tamo je najmanje bitan). To je nenormalan stres, jer niko na ovom svetu nikada nije uradio nesto savrseno, jer mi ljudi nismo savrseni.

Jos jedan cest problem sa socijalno anskioznim ljudima je taj sto smatraju da su neadekvatni (nisu dovoljno vredni), stoga se ocajnicki trude da budu savrseni, sto je opet stres. U zivotu ne treba biti savrsen, treba stvari odraditi (dovoljno) dobro. Stavise, cak nije ni zlocin ne uspeti, pogresiti, i to je ljudski. A kada sebi utuvis u glavu da si neadekvatan, tj. da nisi dovoljno dobar, pametan, samopouzdan onda ti se cini da su drugi ljudi savrseni (pametni, lepi, upsni, puni samopouzdanja), njihovi zivoti sjajni i lupas glavu sta si ti bogu skrivio. Ali eto, sve to dolazi iz poremecene slike o samom sebi, tj. manjka samopouzdanja.

A i sta da ljudi provale da si se usr'o od straha, nece da uzmu da te maltretiraju i izbace na YouTube da ti se cela Srbija smeje. To sto mislis, "provalili su da sam nervozan, sta cu sada" je upravo ono, neadekvatnost (strah da si provaljen, "ja nisam dovoljno dobar, imam problem sa tremom") i oni to znaju sada, sada ce da misle da sam retardiran i da mi se smeju. Moras da vidis, cega se to uzasavas, da li se plasis neuspeha (i zasto) ili se mozda bojis uspeha (sta ako uspem, i nadjem se u nepoznatoj teritoriji, pa zatajim, svi ce misliti da sam kreten, provalice da se plasim).

Mislim i da se socijalno anksiozni ljudi stide sebe i svog problema, opet, osecaju se neadekvatno, kao manje sposobni, vredni, normalni.
Ali zato, korak po korak, male promene, male pobede i da te boli uvo sta ko misli o tebi, jer ako se previse trudis da se pokazes u dobrom svetlu, da drugi ne bi mislili lose o tebi onda svoju vrednost dajes njima.

Nema instant resenja i nije lako, ali eto, korak po korak, nekada u nove i nepoznate avanture, mozak da nauci da nista katastrofalno se nece desiti, pa cak i da pogresis, i to je ljudski.
Ne kazem sada, odmah da pitas devojku koja ti se dopada da izadjete ili nesto tako drasticno, vec manje neke stvari, lupam, odes kod frizera, ili pak novog frizera.

Jeste strasno, ali i sam kazes, cim se nadjes u situaciji strah nestane, tako da, zatvori oci i hrabro u nove pohode.
 
Poslednja izmena:
Racionalni strah je bitan i pomaže nam u životu, dok je iracionalni totalno nepotreban i zbog čega uopšte postoji i kako čovek može da živi bez ikakvog iracionalnog straha,treme bilo kakvog cimanja zbog nečeg glupog i nebitnog?

Da li mogu ubediti mozak u nešto da je iracionalno i da nema potrebe da se plašim toga?

Recimo ja imam blagu socijalnu fobiju koja se manifestuje samo u situacijama pred događaj dok sam u toku stresnog događaja ok.

Davno sam se pomirio sa činjenicom da se nikada neću oženiti, to sam sebi rekao u osnovnoj školi, iako mi je tek 22 godine.
Glavni uzroci toga je baš socijalna fobija, možda bih i mogao da se oslobodim straha i priđem devojci smuvamo se itd. ali me onda proganjaju misli:

1. kako ćeš je dovesti kući i upoznati s roditeljima i rodbinom
2. kako ćeš se upoznati sa njenima i rodbinom
3. kako ćeš je zaprositi kada se treseš na odlazak kod frizera
4. kako ćeš organizovati svadbu
itd.
imam sestru i verujte da sam se ja više tresao nego njen dečko koji je dolazio da nas upozna, višestruko veću tremu sam imao...
Problem je i što mi se trema izuzetno manifestuje na ruke i tresu se, ne mogu čašu da držim u ruci i svi provale da sam se us*o.
Inače mi se tresu ruke i ovako, ali u stresnim situacijama pogotovo.

Verujte da mi sama pomisao na to stvara tenziju, iako svesno znam da je to sve budalaština i recimo znam po sebi da se u iznenadnim stresnim situacijama snađem i da me ne dotiče to, problem su stvari koje se iščekuju i moje misli koje rade 300 na sat.

Šta mislite o meditaciji, probao sam i smiri me na dnevnom nivou, međutim nisam konstantan u tome.
Ako je meditacija zaista dokazana kao lek za dugotrajno smirenje, rado ću svakodnevno meditirati ići u crkvu...
Verujte, osećam se mnogo loše zbog tih iracionalnih strahova, samo su se pojačali u poslednje tri godine kada mi je preminuo stric i deda, kada je sestra imala udes i još par stresnih sitaucija o kojima ne bih da govorim, od stresa sam dobio i nervozu creva.

Za ovo ti treba celicni karakter !
A vise licis na pitomu ovcu ...
 
Poslednja izmena:
Kao sto ti je receno idi kod psihologa ili psihijatra. Tesko da ces ovde naci pomoc. A i iz napisanog vidi se da jos ima dosta toga.
Psihijatar,da može Dg i terapiju...Jer ima toga šta je van domena psihologa...Ali nije strašno-ima svaki veći Dom zdravlja svog psihića...Što da se patiš kad će ti on to rešiti da budeš
ko nov!:lol:
Odeš kod tvog izabranog lekara opšte prakse,ispričaš mu ukratko kao u naslovu teme i tražiš kod specijaliste uput.Proslediće te odmah specijalisti i to je to!;)
 
Poslednja izmena:
Ne smem kod psihologa, frka mi bem vam kolačić.

Mi mozemo da ti dajemo savete do sutra, 99% je na tebi.
E sad, psiholog moze da uradi detaljnu analizu, kada mu ispricas sve lepo, od detinjstva, odnosa sa vrsnjacima i sl. i da proceni sta je najbolja terapija. Terapija != lekovi vec neke vezbe, lupam sada, zamislis sebe u stresnoj situaciji i pricas sta ti prolazi kroz glavu, kako se osecas, a psiholog ti prica kako trebas da razmisljas i da se ponasas u toj situaciji.

Na svoju ruku mozes da se kreces vise i izlazes stresnim situacijama korak po korak dok ne naucis da se opustis, a ako ti je i to prepreka, pa nadji neku osobu od poverenja pa sa njom uradi nesto, korak po korak. Ako ti je i tada problem, ne mozes, blokira te strah, onda razgovor sa psihologom.
I psiholog ce ti reci da se izlazes i kreces van sigurne zone, samo eto sto moze da ti razjasni neke stvari, tipa da ti pokaze koje su te neracionalne misli i da pokusa da ti pomogne da razbijes taj zacarani krug iracionalnih misli.
 
Verovatno zaista ima socijalnu fobiju.
Ako nije bas to onda je panicni poremecaj sa ili bez agorafobije.
Ako nije to onda je depresija u nastanku.
Ako nije ni to, i skroz smo pogresili, onda je mozda GAP.

Obrni okreni, sta god da on ima, dobice anxiolitik na krace staze + antidepresiv za malko duze. Preko potrebna uz to je i neka psihoterapija (cbt, rebt i slicno).

On sigurno nema shizofreniju, nema ni neke oblike psihoza, nije narkoman pa da mu je zbog toga, nije alkoholocar, nije epilepticar, nije jos puno toga, prema tome, nema tu mnogo greske koja je njegova dijagnoza i terapija.

On zapravo boluje od neuroze, a pored toga ima jos neke nepravilnosti sitnije u razmisljanju koje bi trebalo sanirati i to je to.

Ne moze mu pomoci samo psiholog. Mora psihoterapeut i psihijatar, nekada je psihijatar oba navedena, a nekada i nije pa ce morati ici kod 2 strucnjaka. Mora da radi i farmakoterapija kako bi mu se sto brze i bolje pomoglo, i kako bi imao snage, elana i "hrabrosti" da radi na sebi sa psihoterapeutom i ispravlja svoje nepravilne obrasce razmisljanja koji mu pale odr emocije, a onda te emocije doprinose da se on ponasa ovako ili onako (izbegavajuce), a uz sve to je najizrazeniji tremor ruku, kao jedan somatizacijski pokazatelj, a verovatno su mu tu i mucnine, tahikardija, problemi sa crevima i zelucem itd.

Ako bude cekao i ne radi radikalno nesto po ovom pitanju, ni kod tog frizera nece vise smeti da ode da se osisa a kamoli da se zeni.
 
Ne smem kod psihologa, frka mi bem vam kolačić.

Eh da je samo psiholog.... Sad moras ici i kod psihoterapeuta i kod psihijatra....

Gledaj to iz drugog ugla - ostale stvari ne smes, jer upravo zelis da prikrijes to sto se desava kod tebe, u suprotnom ces osetiti SRAM, mogucu diskriminaciju, ismevanje, odbacivanje, etiketiranje, pa sve to zajedno je za tebe stres a ti to definises kao "strah - ne smem".

Kada ides kod psiho-strucnjaka, imaj u vidu da oni nisu kao "ostali ljudi". Od njih se nista ne krije....Bas zato sto se oni nece ponasati prema tebi kao svi ostali. Oni se time bave. I trebalo bi da imaju mnogo vecu empatiju i da te razumeju, cak i kada ti to ne pokazu verbalno i neverbalno, emocijama, grimasama na licu, grljenjem i ispustanjem suze zbog tebe....

Oni su oni kod kojih trebas da "bezis u zagrljaj" od problema, sramote, nedoumica i nepoznanica kako ces uraditi ovo, ono itd. Nema srama od njih, na isti nacin kao sto npr zene nije sramota da idu kod ginekologa muskarca, a da se npr pored svog kolege stomatologa skinu - glupo bi im bilo i povecala bi im se socijalna anxioznost....Zasto je to tako? Zato sto su u svom mozgu "nabile misao" da to kod ginekologa nije sramota, nije strasno, nije blam, i da to maltene nije covek, nije muskarac, vec strucnjak koji se time bavi, i onda kao kod nejga nema srama a kod svih ostalih ima.

E vidi i ti tako nesto.... Nema frke otici kod psihica, jer ako odes kod njih oni ce ti biti zahvalni - prvo, lepo ce se osecati ako nekom pomognu - tebi. Drugo, smanjujes ostalima stigmu i taboo, pa ce se i mnogi drugi odvaziti kada vide da svi idu kod njih kao kod zubara.
Trece, zaradice zbog tebe kao pacijenta, i moci ce da se izdrzavaju od toga, sto znaci da ce moci da postoje takvi poslovi i strucnjaci u svakom gradu a da mogu da zive od svog tog rada, kao i njihove porodice.

Dakle, slobodno odi, nikako nece biti ono - "Jao vidi ovom nesto fali, dosao kod mene, ccccc, e jedana, jao kako je to sramotno i strasno auuuu".

Isto bi bilo kao kada bi mi svi isli kod stomatologa a on da misli - Jaoooo kakav sram vidi ima pokvaren zub, a nema kao moje sve savrsene .

Moras otici....I otici ces....Ovako ili onako...Sam ili sa nekim, a mozda nekada i vezan.
Nemoj cekati i da odes kada i ne budes svestan sebe, ili da ides kada si u teskom stanju, kada se ceo treses kao prut, kada mozes otici sada kada si skoro pa "normalan i nista ti ne fali".

Pa sta i ako ti se tresu ruku i ako se zacrvenis - to ce biti nesto najgore sto ti se moze desiti....Zapravo, to je i osnova tvog stanja, pa ne moras nikom da se pravdas ako se tako osecas, treses, crvenis - jednostavno ides da resis taj problem i to je to.

To je mnogo lepse i bolje, nego recimo da imas tumor mozga. Tako da nema frke druze. Go !
 
Racionalni strah je bitan i pomaže nam u životu, dok je iracionalni totalno nepotreban i zbog čega uopšte postoji i kako čovek može da živi bez ikakvog iracionalnog straha,treme bilo kakvog cimanja zbog nečeg glupog i nebitnog?
prvo ne postoji covek koji se ne plasi...
i nije glupo,ti taj strah imas sa razlogom..i on se gomilao sa razlogom,jer ti ne vidis sve to ko pretnju za dzabe..
sta ti mozes da izgubis u tim situacijama,to se zapitaj..da li se osecas:
nevoljeno,pa ti je strah da ce tvoje greske jos vise umanjiti tvoj samozadovoljstvo..
ili iams problema sa kontrolom,iskusio si neku tragediju nisi mogao da kontrolises ishod i sad imaas panican strah od svega sto zivot nosi,tj ne mozes da prihvatis da nemas kontrolu nad zivotom i smrti,da prihavtis da je bol deo zivota kao i smeh..al tvoj je problem sto preuvelicavsas ocekivani bol...
ili itd....
jer imamo
strah-dogadjaj koji treba da se desi-gubitak koji ocekujes
to sve moras da vidis sa strucnim licem koje je tu da ti pomogne a ne da te osudjuje,ne boj se...
i reci te izgraditi u nesto bolje,probaj da zamislis lepsi zivot,ne odustaj..

15504.jpg



Da li mogu ubediti mozak u nešto da je iracionalno i da nema potrebe da se plašim toga?

Recimo ja imam blagu socijalnu fobiju koja se manifestuje samo u situacijama pred događaj dok sam u toku stresnog događaja ok.

Davno sam se pomirio sa činjenicom da se nikada neću oženiti, to sam sebi rekao u osnovnoj školi, iako mi je tek 22 godine.
Glavni uzroci toga je baš socijalna fobija, možda bih i mogao da se oslobodim straha i priđem devojci smuvamo se itd. ali me onda proganjaju misli:

1. kako ćeš je dovesti kući i upoznati s roditeljima i rodbinom
2. kako ćeš se upoznati sa njenima i rodbinom
3. kako ćeš je zaprositi kada se treseš na odlazak kod frizera
4. kako ćeš organizovati svadbu
itd.
imam sestru i verujte da sam se ja više tresao nego njen dečko koji je dolazio da nas upozna, višestruko veću tremu sam imao...
Problem je i što mi se trema izuzetno manifestuje na ruke i tresu se, ne mogu čašu da držim u ruci i svi provale da sam se us*o.
Inače mi se tresu ruke i ovako, ali u stresnim situacijama pogotovo.

Verujte da mi sama pomisao na to stvara tenziju, iako svesno znam da je to sve budalaština i recimo znam po sebi da se u iznenadnim stresnim situacijama snađem i da me ne dotiče to, problem su stvari koje se iščekuju i moje misli koje rade 300 na sat.

Šta mislite o meditaciji, probao sam i smiri me na dnevnom nivou, međutim nisam konstantan u tome.
Ako je meditacija zaista dokazana kao lek za dugotrajno smirenje, rado ću svakodnevno meditirati ići u crkvu...
Verujte, osećam se mnogo loše zbog tih iracionalnih strahova, samo su se pojačali u poslednje tri godine kada mi je preminuo stric i deda, kada je sestra imala udes i još par stresnih sitaucija o kojima ne bih da govorim, od stresa sam dobio i nervozu creva.
probaj sve,ma polepi i motivacione postere po sobi,meditiraj i sl al prvo probaj docu:).ti si kao klupko lose namotano sad treba neko strucan da ga odmota:)



Ne smem kod psihologa, frka mi bem vam kolačić.
mozda da isprobas sa drugaricom,ogranizujete glumu kod njenog caleta:lol:
:lol:
ili ce ti zivotbiti cvece ili tebe vise biti neceXD
zamisli kako lep zivot mozes da imas...zapravo imas dva puta na gore i na bolje..stagnacije nema to je samona gore..
moras da imas neku ideju vodilju motiv..
Pogledajte prilog 364845
jer sama odbojnost ka lecenju je vid bolesti..probaj jedan dan da ne razmisljas zasto i kako nego da odes kod doce,samo odes i prijavis se za bolji zivot:):**...
punch_fear_in_the_face.jpg
 
Poslednja izmena:
probaj sve,ma polepi i motivacione postere po sobi,meditiraj i sl al prvo probaj docu:).ti si kao klupko lose namotano sad treba neko strucan da ga odmota:)




mozda da isprobas sa drugaricom,ogranizujete glumu kod njenog caleta:lol:
:lol:
ili ce ti zivotbiti cvece ili tebe vise biti neceXD
zamisli kako lep zivot mozes da imas...zapravo imas dva puta na gore i na bolje..stagnacije nema to je samona gore..
moras da imas neku ideju vodilju motiv..
Pogledajte prilog 364845
jer sama odbojnost ka lecenju je vid bolesti..probaj jedan dan da ne razmisljas zasto i kako nego da odes kod doce,samo odes i prijavis se za bolji zivot:):**...
punch_fear_in_the_face.jpg

Moj savet, online savetovanje moze da pripomogne samo kada se tacno zna sta je. Ono ne moze da zameni razgovor psihoterapeuta, psihijatra sa klijentom/pacijentom. Vidim da bi ovde svi da se bave necim sto im nije posao. Mora prvo da ode kod psihijatra i psihoterapeuta. Da se utvrdi Dg i onda moze sa njim da se prica. Odlaganje u njegovom slucaju samo dovodi do pogorsanja, a uljuljkivati ga da sam sebi moze da daje Dg je potpuno pogresno. Zato cu zamoliti i Borku da reaguje.

Bodrite ga da ode po pomoc, a ne da se zasipa tekstovima o samoisceljenju.

- - - - - - - - - -

Verovatno zaista ima socijalnu fobiju.
Ako nije bas to onda je panicni poremecaj sa ili bez agorafobije.
Ako nije to onda je depresija u nastanku.
Ako nije ni to, i skroz smo pogresili, onda je mozda GAP.

Obrni okreni, sta god da on ima, dobice anxiolitik na krace staze + antidepresiv za malko duze. Preko potrebna uz to je i neka psihoterapija (cbt, rebt i slicno).

On sigurno nema shizofreniju, nema ni neke oblike psihoza, nije narkoman pa da mu je zbog toga, nije alkoholocar, nije epilepticar, nije jos puno toga, prema tome, nema tu mnogo greske koja je njegova dijagnoza i terapija.

On zapravo boluje od neuroze, a pored toga ima jos neke nepravilnosti sitnije u razmisljanju koje bi trebalo sanirati i to je to.

Ne moze mu pomoci samo psiholog. Mora psihoterapeut i psihijatar, nekada je psihijatar oba navedena, a nekada i nije pa ce morati ici kod 2 strucnjaka. Mora da radi i farmakoterapija kako bi mu se sto brze i bolje pomoglo, i kako bi imao snage, elana i "hrabrosti" da radi na sebi sa psihoterapeutom i ispravlja svoje nepravilne obrasce razmisljanja koji mu pale odr emocije, a onda te emocije doprinose da se on ponasa ovako ili onako (izbegavajuce), a uz sve to je najizrazeniji tremor ruku, kao jedan somatizacijski pokazatelj, a verovatno su mu tu i mucnine, tahikardija, problemi sa crevima i zelucem itd.

Ako bude cekao i ne radi radikalno nesto po ovom pitanju, ni kod tog frizera nece vise smeti da ode da se osisa a kamoli da se zeni.

Slazem se sa ovim, ali prosto mora da potrazi pomoc od strucnog lica.
 
Moj savet, online savetovanje moze da pripomogne samo kada se tacno zna sta je. Ono ne moze da zameni razgovor psihoterapeuta, psihijatra sa klijentom/pacijentom. Vidim da bi ovde svi da se bave necim sto im nije posao. Mora prvo da ode kod psihijatra i psihoterapeuta. Da se utvrdi Dg i onda moze sa njim da se prica. Odlaganje u njegovom slucaju samo dovodi do pogorsanja, a uljuljkivati ga da sam sebi moze da daje Dg je potpuno pogresno. Zato cu zamoliti i Borku da reaguje.

Bodrite ga da ode po pomoc, a ne da se zasipa tekstovima o samoisceljenju.

- - - - - - - - - -



Slazem se sa ovim, ali prosto mora da potrazi pomoc od strucnog lica.
ja ne znam sta si ti citao al ja sqm tri puta napisala da lik treba da ode kod doktora tj:2 spomenut doktor jednom strucno lice i jos jednom lecenje u mojoj poruci;)
a pored toga tekstovi o isceljenju mogu da potpomognu,zapravo sve sto ga navodi na put isceljenja je dobro;)
 
Ma dobro mu rekoste...Ybg,mozak je samo jedan od nekoliko desetina najvitalnijih organa I kad može jetra da dozvoli sebi da se malo razboli ili
bubreg,što ne bi mozak?
Srce kad trokiraodmah frka I jurnjava kod kardiologa!
Kad mozak trokira I zvoni u ušima I sl-to je ok?
E kerac! Samo tako može da pukne insult!
Ili,moj komšija se žalio da ga boli u potiljku I da mu se svašta priviđa...Ukućani mislili da je skrenuo,a mi ga odvezli kod lekara ,našeg drugara,ovaj mu pogledao
sijalicom oči I prosledio kod neurologa,a ovaj pravo na snimanje glave! Kad ono tumor na malom mozgu! Uklonili ga I posle mesec dana sa štapom-eno ga igra basket!
I šta fali malo popraviti klempu?Lakše se misli...;)
 
Прво, не веруј психолозима.
Друго, не веруј форумашима.

Лепо си разложио ствар о рационалности и ирациналности фобија, но свест о томе
не значи да поседујеш свест о узроцима и начину ношења и борбе са тиме

Та ирационалалност јесте једна од основних карактеристика сваке фобије. Е сад човек тек када
превазиђе нешто зна како механизам функционише, и има пуну свест о значају тога.

Неке од главних карактеристика социјалне фобије су фиксација тј. претрана пажња и преувеличавање
своје социјалне улоге (као чиноца) у друштву (као скупу). То је оно када мислиш да је
сваки гласнији смех исмевање тебе, да је сваки повишен тон коментар о теби, када мислиш да је сваки залутали
поглед (пр)осуђивање тебе, када замишљаш уобичајене социјалне интеракције и и унапред
очекујеш неадекватну реакцију - тремор, занојење, дезоријетисаност, замуцкивање, страх, изложеност, несигурност.

Како помоћи себи? Па људски механизми функционишу по реду
физички, психички, ментални.
Физички је сама акција и реакција, психички је емоцинална реакција на ситуацију,
а ментални је скуп претходних које формирају ширу слику о себи, свом владању, позицији, везама, односима итд.

Прво дакле треба нешто физички предузети јер углавном те прво узнемирава нека физичка чињеница.
Чак и ако не постји. Можда осећаш неки телесни проблем, можда осећаш да си у лошем окружењу...
Углавном да скраатим, прво мораш да преузмеш неке физичке мере, какве год, макар и излагање
фобичној ситуацији, онда да пратиш своје реакције у новонасталој и познатој ситуацији,
онда копаш једно пар година по себи, по сећањима, односу са оцем, мајком, детињству, основној школи,
адолесценцији, школи, вршњацима, кризним перодима, да преиспитааш себе и сажваћеш
сваки божји дан од тих твојих 22 године; онда опет у физичкој пракси да се
бориш са свим тим новоспознатим узроцима проблема, да их проживиш као
нове реакције на старе ситуације неколико пута у што краћем року и поваљаш
континуирано у дужем временском периоду и онда кад знаш
зашто си радио шта си радио, зашто си се осећао како си се осећао, шта је те покретало, шта мотивисало,
шта блокирало...

Онда можда можеш да наставиш да живиш нормално.

Можда.
 
Ljudi moji ko mu je savetovao nekakvo isceljivanje ?
Aman, to ne postoji....

Moze kod organskih oboljenja da postoji samoisceljenje ako patologija nije otisla daleko, ali kod "psihickih boljki to ide malo teze (skoro nikako) i malo drugacije". Zapravo kod psihickih boljki, da je doslo do samoisceljenja, osoba ne bi ni osetila da ima duugorocne probleme.....
A da se tebi tresu toliko ruke, jer dosao sestrin decko da se upozna sa tvojom familijom, a ti njega, i njegovu situaciju projektovao na sebe, odn usao u njegovu kozu pa se onda ponasao u skladu sa svojom boljkom - to zaista jeste za lecenje, pomaganje, savetovanje, ispijanje lekova - upotrebite samo neki izraz koji ce biti pezorativan, ili eufemizam utesni, sustina je ista.

Npr jetru ne moramo "detoxikovati" kao i "detoxikovati telo", to je mit, prazna prica alternativaca koji bi da vam prodaju 101 cudo i bogate se na vasoj naivnosti i hipohondriji.....Jer jetra zapravo i sluzi da radi detox tela.
Naravno, ne treba sljokati alkohol sto vise mozete, ali ne trebate sada "cistiti" nekim nebulozama i raznim ludackim radnjama svoje organe.

Ovo za mozak npr ne vazi.... Migrena moze da prodje sama od sebe, kao i insomnija neka laka, pospanost, losa koncentracija i slicno...
Ali ako stanje duze traje i pravi vam neku vrstu invalidnosti u svim sferama zivota - nece to samo od sebe proci i nece se isceliti sta god mi radili.

Jer, veoma prosto, da to tako moze i da je to tako lako - trziste rada bi bilo takvo da evolucijom poslova bi iscezli poslovi psihijatra, psihoterapeuta, pa cak i psihologa koji savetuje ljudi da li napraviti ovakvu frizuru ili ne. Da li zena da trpi po neki samarcic muza koga puno voli ili da ga ostavi konacno.

Naravno, niko ovde ne kaze da forumasi imaju losu nameru i psihopatske sklonosti. Mada, mozda i to postoji, evo pre neki dan procitam na pdf zdravlje - donacija organa tema, kaze ladno frik - "Sto ja da doniram nekom organ i spasim mu zivot, pa ni meni nista nije palo sa nema, ne moze, necu, ko ga j... ".

Ali imajte jedno na umu - znate onu - "Put za pakao je poplocan dobrim namerama ? "

Iako svi skoro mi zelimo da mu pomognemo preko foruma, i zauzvrat dobijemo lepo osecanje zadovoljstva jer smo pomogli nekom i olaksali mu zivot, moramo paziti da ne napravimo kontraproduktivnu stvar.

Kontraproduktivna stvar je npr zavaravanje i samozavaravanje onog koji trazi pomoc da se moze sam izboriti sa ko zna cime sve sto drzi u sebi i sto ce tek isplivati....Cak ni strucnjaci posle svih pregleda, konsultacija, i razmisljanja ne mogu uvek da pogode tacno dijagnoze, pa se svrstavaju osobe u neke tzv "poremeca - NESPECIFICNI", sifra - poremecaj taj i taj - ostalo" kategorija.

Na kraju krajeva, sama dijagnoza i sifra nije toliko ni bitna, a ni stalna kategorija, jer se desavaju komorbiditeti, desavaju se preplitanja poremecaja licnosti i psihickih poremecaja/bolesti, nekada sipmtomi odgovaraju istovetno 2 ili 3 poremecaja itd.
Kod npr nekih disocijativnih poremecaja i granicnog poremecaja licnosti, strucnjak i ne moze da proceni sta je po sredi od ta 2.


Dakle, lepo je bodriti nekog ko trazi pomoc, da nije sve tako crno, da ne pada u nepotrebnu depresiju kao sekundarni komorbiditet svog primarnog problema, ili da izvrsi samoubistvo ili da potiskuje sve to i da govori - ma nije mi nista evo bolje mi je.
Ali to je hod po tankoj liniji, i to sve treba da sluzi da se osoba odvazi i ode kod strucnjaka u realu, a ne da ostane na statusu kvo, misleci da ce se sutra, prekosutra stvari izglancati same od sebe.

Ovo nekada i upali, kada je osoba mlada i u pubertetu pa sve to bilo samo razvojna faza szrevanja tela i psihickog zivota, mozga koji se mora brzo adaptirati na novonastale situacije, ali ako ste stariji, onda definitivno nece samo od sebe da prodje, mozda dodje neki period "zatisja pred buru", pa osoba misli da je izlecena a onda umesto one depresijice i distimije koje je vukla godinama samo odjednom na neki jak stresor upadne u neko stanje akutne psihoze npr.

Dakle, definitivno mislim da je ovde konsenzus misljenja da covek treba da se javi kod strucnjaka - za pocetak, bilo kog, a mi cemo ga ovde podrzavati i bodriti da nastavi, da sto lakse prodje kroz taj proces i da mu stepen izlecenja odn pomoci bude sto jaci i produktivniji.


Evo npr, kako pocinju uzasne stvari, a da nemamo pojma.....Lik je mislio da ima samo "problem sa spavanjem", pa onda da je malo rasejan, pa da ima slabiju koncentraciju, a sve to kao zbog nespavanja, pa da mu kao malo teze da misli, pa kao da mu pada IQ, pa onda baaaaaam - shizofrenija, i scena kao u filmu The Wall, kada Pinki Pink demolira svoju sobu.
Ne zelim da te plasim ovim, niti da kazem da ces ti ovako proci i svako drugi, samo zelim da istaknem, da je veoma bitno na vreme otici po pomoc i savete bar, jer obrni okreni - kad tad ces morati otici, jer problemi pod tepih se ne mogu gurati dugo i puno, a tada kada odes bice 200 puta gore, sramotnije, teze, strasnije, nego sada.

Evo tog clanka:
 
ja ne znam sta si ti citao al ja sqm tri puta napisala da lik treba da ode kod doktora tj:2 spomenut doktor jednom strucno lice i jos jednom lecenje u mojoj poruci;)
a pored toga tekstovi o isceljenju mogu da potpomognu,zapravo sve sto ga navodi na put isceljenja je dobro;)

A sta ga to navodi na put isceljenja? Savet na forumu, kada ni sam ne zna sta je u pitanju. Razni komentari koji mogu na njega da deluju negativno ili da ga ususkaju da misli da nesto korisno radi za sebe. Sta ako je potrebna medikamentna terapija, koju moze samo psihijatar da da i prihoterapija.

Da jesam da se ovde razgovara, ali kada osoba dodje i kaze znate ja imam Dg F tu i tu. U suprotnom njemu se cini, sto bi rekao nas narod medvedja usluga.
 

Back
Top