DA LI JE MMF S PRAVOM NAJOMRAŽENIJA INSTITUCIJA NA SVETU?

Ans i Eva Jargi

Aktivan član
Poruka
1.485
Iz zaista prebogate ponude sa neta na ovu temu u nastavku ćemo preneti samo delić tekstova
koji i više nego opravdavaju zajedničko mišljenje naroda i mnogih stručnjaka o ovoj nemilosrdnoj
rotšildskoj instituciji, preko koje vrše monetarnu okupaciju i ekonomsko uništavanje svojih
žrtava - većine država na planeti.

Najpre, Jozef Štiglic, dobitnik nobelove nagrade za ekonomiju, bivši predsednik Svetske banke
i najcitiraniji ekonomista poslednjih decenija:

http://www.srpskaanalitika.com/2011/...o-prokletstva/

jozef_stiglic-300x175.gif

Jozef Stiglic, profesor ekonomije na američkom univerzitetu Stanford, bivši savetnik američkog
predsednika Bila Klintona i nekadašnji predsednik Svetske banke za obnovu i razvoj odlučio je
da „progovori“ o tome kako moćne zapadne banke i Međunarodni monetarni fond u svojim tajnim
dokumentima planiraju i hladnokrvno izazivaju socijalne nemire u mnogim siromašnim i
tranzicionim zemljama širom sveta koje navodno „pomažu“. Tekst je izvorno objavljen u
londonskom “Obzerveru” (“The Observer”) još 2001. godine, a mi ga zbog njegove aktuelnosti
prenosimo čitaocima Srpske analitike.

ČETIRI KORAKA DO PROKLETSTVA

Perfidno smišljeni scenario je sledeći: Prvo se snimi i detaljno analizira privredno i kadrovsko
stanje svake države koja zatraži finansijsku pomoć za svoj razvoj ili opstanak. Nakon toga,
Svetska banka za obnovu i razvoj vladi dotične zemlje uručuje istovetan tipizirani program koji
sadrži četiri obavezna koraka.

Više na http://www.srpskaanalitika.com/2011/10/23/jozef-stiglic-mmf-ov-put-do-prokletstva/
 
Kanadski ekonomista MIŠEL ČOSUDOVSKI, rođen 1946. godine, jedan je od svetski poznatih antiglobalističkih lidera,
profesor ekonomije na Univerzitetu Otave i direktor Centra za istraživanje globalizacije. Autor knjiga "Manifest otpora
imperiji zla", "Globalizacija siromaštva: Uticaj MMF-a i Svetske banke", "Američki "rat protiv terorizma"" i drugih.
Poznat i po tvrdnji da se HAARP (Elektronski akcelerator magnetnih talasa koji radi na Teslinim principima),
koristi kao operativno oružje za masovno uništenje s potencijalom da se koristi protiv "država odmetnica", sa snagom
da promeni i poremeti atmosfereske prilike, regionalne elektroenergetske sisteme, Zemljino magnetsko polje,
izazove zemljotrese, poplave, sušu, i poremeti ljudsko fizičko i duševno zdravlje.
http://sestodnev.com/smf_forum/index.php?topic=353.0;wap2

Sa web sajta http://emperor.vwh.net/serbo-croatian/articles/mmfi.htm uvodni dio intervjua:

MMF I SVETSKA BANKA DVA ORUĐA RAZBIJAČA NACIONALNOG SUVERENITETA
Razgovor sa profesorom Miselom Cosudovskim
Profesorom ekonomije na univerzitetu u Otavi, Kanada
Razgovor vodio i uredio Dzered Izrael (16. aprila 2000)
www.tenc.net [Carevo Novo Odelo]

michel_chossudovsky.jpg
Misel-Cosudovski-Globalizacija-siromastva_slika_L_4201068.jpg

"Cosudovski: Kada misija MMF-a dodje u neku zemlju i zahteva ukidanje drustvenih i ekonomskih
institucija kao preduslov za dodeljivanje zajmova, ovo je veoma slicno fizickom razaranju koje je
prouzrokovalo NATO bombardovanje. MMF ce da naredi zatvaranje bolnica, skola i fabrika.
To je, dakako mnogo efikasnije nego bombardovanje tih istih skola, bolnica i fabrika – kao sto je
uradnjeno u Jugoslaviji – ali rezultat je u svakom slucaju isti: unistenje zemlje."

Ostatak na http://emperor.vwh.net/serbo-croatian/articles/mmfi.htm
 
Problem je taj što nama političari ne govore šta su potpisali
Prečesto se provlače neke stavke tipa otrov za hranu i besplatna radna snaga bez dažbina za mmf-poslodavca
Kreditom se zaduži država a pare preusmere političari u svoje prćije
I zato niko nikoga ne hapsi niti može niti imaju nameru

Miška uhapsili al još nisu napisali optužnicu....
Ostale nema šanse
 
Iz knjige Fredericka Williama Engdahla, "Stoleće rata", kraći odlomak o konkretnim prljavim poslovima
MMF-a na ekonomskom porobljavanju Meksika i drugih latinoameričkih država:

stoljece_rata.jpg


"Pod režimom MMF-a Meksiko je bio prisiljen srezati svome narodu vitalne lijekove, prehrambene namirnice,
gorivo i druge potrepštine. Ljudi, a vrlo često i novorođenčad, bespotrebno su umirali zbog nedostatka
najosnovnijih lijekova iz uvoza.

MMF je potom naložio niz devalvacija meksičkog pesosa radi “poticanja izvoza”. Početkom 1982., prije prve
devalvacije od 30%, vrijednost pesosa bila je na razini od 12 pesosa za jedan američki dolar. Godine 1986.
bila su potrebna nevjerovatna 862 pesosa da bi se kupio jedan dolar, a 1989. taj se iznos popeo na 2.300 pesosa
za jedan dolar.

A meksički dug, koji je od privatnog sektora u najvećem dijelu “preuzela” država po zahtjevu njujorških banaka
i njihovih prijatelja iz Washingtona, narastao je od nekih 82 milijarde na gotovo 100 milijardi dolara do kraja 1985.

Meksiko se velikom brzinom kretao u istom pravcu kao i Njemačka početkom 1920-ih godina.

Jednaki se proces odvijao u Argentini, Brazilu, Peruu, Venezueli i u većini crnačkih zemalja Afrike, uključujući
Zambiju, Zair, Egipat i velike dijelove Azije.

MMF je bio globalni “policajac” za utjerivanje lihvarskih dugova putem nametanja drakonskih mjera stezanja
pojasa u historiji. Kako je američko-britanska osovina imala čvrstu kontrolu nad presudnim glasačkim blokom
MMF-a, ta je institucija postala globalnim utjerivačem anglo-američkih monetarnih i ekonomskih interesa na
način kakav svijet nije nikada vidio.

Nije uopće začuđujuće da su se zemlje žrtve ježile kad bi dobile obavijest da će ih posjetiti inspekcija MMF-a.
Ustvari, angloameričke banke, koje su bile nadaleko najveća skupina kreditora zemalja Latinske Amerike,
ucjenjivale su svoje banke kolegice u Zapadnoj Europi i Japanu da se “solidariziraju” ili će biti suočene s krahom
međunarodnog bankarskog sistema."
 
POZOVI MMF RADI SAMOUBISTVA

Pogledajte prilog 280972

Dragoš KALAJIĆ

Iz Kalajićevog teksta POZOVI MMF RADI SAMOUBISTVA:

DA LI JE BUGARSKA KOLONIJA?

Jedan od ciljeva - ali ne i konačni cilj - katastrofalnih učinaka operacije zvane
“strukturalno prilagođavanje” je uzurpacija državne vlasti u domenu ekonomije od strane
MMF. To je perspektiva koju danas MMF ultimativno nalaže bugarskoj vladi, zahtevajući
da njegovo telo (sastavljeno od domaćih i stranih stručnjaka) preuzme upravu nad
Centralnom bankom i monetarnom politikom, od emisije novca i finansiranja poslovnih
banaka do državnog budžeta. Da bi legalizovali tu uzurpaciju vlasti i ukidanje bitnog
elementa suvereniteta bugarske države, stručnjaci MMF traže da njihov zahtev odobri
bugarski parlament. Dakle, da bi se obezbedili od svih mogućih i budućih protesta ili
revandikacija, stručnjaci MMF zahtevaju od bugarske vlade da izvrši samoubistvo, te da
bitni element suvereniteta zvanično preda stranoj sili.

Upravni odbor Bugarske narodne banke izdao je saopštenje u kome se rečnikom
bogobojažljivosti kaže kako bi usvajanje zahteva MMF bilo “veoma rizičan eksperiment”.
U tom odboru bivši guverner Bugarske narodne banke, Emil Harasev je rečeni “rizični
eksperiment” nazvao pravim imenom: “To je lažno čudo; to su mere koje se primenjuju
jedino u kolonijama.”

Razorni učinci primene recepata ili naloga MMF ostavili su veoma mali ili ništavni
manevarski prostor bugarskoj vladi za bilo kakav ozbiljan otpor. Inflacija je tokom
poslednjih pet meseci prepolovila ušteđevine, prosečna plata iznosi jedva sedamdeset
maraka, a društveni proizvod je ove godine pao za još deset odsto. Uostalom, jedan od
ciljeva “strukturalnih prilagođavanja” je upravo izazivanje katastrofe u kojoj ni najumnija
vlada nema alternative ultimatumu MMF. To je stanje koje najsažetije izražava jedna
beogradska basna sa početka šezdesetih godina: “Može miš biti i genijalan, ali ako se
nađe u mišolovci - sa njim je svršeno.”

http://www.ivantic.net/Dejvid Ajk i zavere/Dragos_Kalajic_Pozovi_MMF_radi_samoubistva.pdf
 
Argentinska predsjednica o MMF-u: "Argentina je kost u grlu globalnog pljačkaškog financijskog
sistema jer je uništila mit o nužnosti vanjskog zaduživanja"

N. Babić
vrijeme objave: Ponedjeljak - 04. Veljača 2013 | 13:15

220px-Cristinakirchnermensaje2010.jpg

Argentinska predsjednica Cristina Kircnher

"Jučer je s 28 tweet-poruka u pola sata, s rekordih 140 znakova u minuti, argentinska predsjednica Cristina Kircnher
preko društvene mreže Twitter pokazala sav svoj prezir prema MMF-u, "koji je stvorio tržište na temelju socijalne
isključivosti i politike sukobljavanja", a 24 sata ranije "licemjerno usvojio Deklaraciju o nepovjerenju protiv Argentine
zbog navodnog lažiranja statističkih podataka o inflaciji, BDP-u i ostalim gospodarskim pokazateljima".

...

Argentina je uništila mit o nužnosti vanjskog zaduživanja

"Argentinu, najboljeg učenika Međunarodnog monetarnog Fonda u 90-ima, koja je poštivala sve njegove diktate,
kada je propala, 2001., MMF je ostavio samu. Argentina je od 2003., sama i bez pomoći međunarodnog
financijskog tržišta u 1o godina uvećala svoj BDP za 90%. Radi se o najvećem rastu u povijesti. Argentina je
uspostavila unutarnje tržište, ne ispuštajući nikada iz vida politiku socijalne uključenosti. Platila je sav svoj
dug MMF-u i reprogramirala ga dva puta, 2005. i 2010. 93% kreditora je pristalo na reprogramaciju i svi oni
su isplaćeni bez ičije pomoći zvana. Uništili smo mit o nužnosti vanjskog zaduživanja i posredništva, što
nas je i dovelo do bankrota 2001. Mislim da je to pravi razlog bijesa MMF-a prema nama."

"Argentina je kost u grlu globalnog pljačkaškog financijskog sistema. Mi smo restrukturirali naš dug i sve
uredno platili bez ičije pomoći. Stopa nezaposlenosti u Argentini je 6,9%, imamo najviše prosječne plaće
u Latinskoj Americi i najveću kupovnu moć, uzimajući kao odrednicu američki dolar. 2003. je naš javi dug
iznosio 166% BDP-a, i to 90% u stranoj valuti. Danas je javni dug Argentine 14% snažnog BDP-a i samo
10% u stranoj valuti. Stoga je priopćenje ministarstva gospodarstva, naslovljeno "Još jednom MMF protiv
Argentine", više nego istinito. MMF-FBI protiv Argentine. Ne plašite se, FBI je Fond Buitres Internacional
( Međunarodni Fond Lešinara). Mi ćemo nastaviti raditi za 40 milijuna Argentinaca."

Cristina Fernández de Kirchner
https://twitter.com/CFKArgentina
http://www.advance.hr/vijesti/argen...unistila-mit-o-nuznosti-vanjskog-zaduzivanja/
 
Ekonomista Zoran Popov: Ne treba nam MMF
Tanjug | 10. 06. 2012. - 13:47h | Komentara: 24

250508_zoran-popov-foto--blic-emil-conkic_f.jpg

"Ekonomista Zoran Popov smatra da za Srbiju saradnja sa Međunarodnim monetarnim fondom (MMF)
nije dobro rešenje. Prema njegovom mišljenju, za državu bi bilo mnogo bolje da pronađe sopstveni razvojni
model umesto zaduživanja kod ove međunarodne institucije.

- Zašto sam ja protiv? Iz prostog razloga zato što je iskustvo pokazalo da su zemlje koje nisu sarađivale
s MMF ostvarile izvanredne rezultate, poput Slovenije, Češke i Slovačke, tako da je ekonomska situacija
u tim zemljama neuporedivo bolja nego kod nas - objasnio je Popov.

Ovaj ekonomista tvrdi kako u novijoj istoriji ne postoji ni jedan primer da je MMF doprineo brzom razvoju
neke od zemalja u svetu, već se to dešavalo upravo bez uplitanja Fondu razvojnu politiku jedne zemlje.

On je naveo primere nekih zemalja koje su počele ubrzano da se razvijaju kada su prekinule saradnju s MMF.
- Imate Rusiju koja je to uradila krajem devedesetih i Čile posle svrgavanja diktatora Augusta Pinočea, pa tu
državu sada zovu "Skandinavija Južne Amerike". Sličan je slučaj bio i sa Brazilom i sa Argentinom kaže Popov.

On navodi da u svetu ima 13 do 14 zemalja, koje su se od 1950-tih ubrzano razvijale i imale godišnju stopu
asta BDP-a od sedam i više odsto.

- To su Japan, NR Kina, Indija, zemlje tzv. "azijske tigrove" kao što su Južnu Koreja, Tajvan, Hongkong...
Nijedna od tih zemalja nije sarađivala sa Fondom kaže ovaj ekonomista.

...
http://www.blic.rs/Vesti/Ekonomija/327671/Ekonomista-Zoran-Popov-Ne-treba-nam-MMF
 
SPORAZUM IZ BRETTON WOODS-a: POČETAK OTIMANJA MONETARNE SUVERENOSTI

international_monetary_fund_imf.jpg


Pod lažnim izgovorom da žele stvoriti međunarodni monetarni sistem u kome će zemlje moći istovremeno ostvarivati punu zaposlenost bez inflacije, i ravnotežu platnog bilansa u spoljnotrgovinskim poslovima, bankari su na tom skupu uspeli udariti temelje za osnivanje Medjunarodnog monetarnog fonda - MMF (u engleskoj varijanti: INTERNATIONAL MONETARY FUND - IMF) i Medjunarodne banke za obnovu i razvoj (INTERNATIONAL BANK FOR RECONSTRUCION AND DEVELOPMNET - IBRD), temeljne banke za nastanak kasnije Svetske banke.

Zadatak MMF-a po tom dogovoru bio je da obezbeđuje kratkoročne DOLARSKE zajmove (do dve godine) centralnim bankama zemalja koje su imale probleme sa održavanjem fiksnog deviznog kursa svoje valute i sa smanjenim deviznim rezervama, dok je Međunarodna banka za obnovu i razvoj imala zadatak da se stara o obnovi privrede evropskih zemalja, pomoću DOLARSKIH zajmova za dugoročne razvojne projekte.
(O tome kako inostrani novčani krediti “pomažu” suverenim zemljama govorićemo kasnije.)
SAD su se obavezale da će uspostaviti zlatni paritet dolara u odnosu 35 US dolara za uncu zlata, što je podrazumevalo spremnost Federalnih Rezervi, kao Centralne banke SAD, da po tom kursu menja dolare za zlato bez ograničenja.

S druge strane, sve ostale prisutne zemlje su se obavezale da svoje valute vežu uz vrednost dolara, uz obavezu da centralne banke tih zemalja intervenišu na deviznom tržištu, kako bi oscilacije deviznih kurseva zadržale u granicama od 1% iznad i ispod pariteta prema dolaru.
U slučajevima kada preti opasnost da nacionalna valuta depresira prema dolaru za više od 1%, centralna banka te zemlje mora prodavati dolare iz svojih deviznih rezervi, povlačeći domaću valutu, dok se suprotan proces mora odvijati kada postoji pritisak da domaća valuta ojača prema dolaru, kada centralna banka te zemlje kupuje dolare i povećava devizne rezerve i novčanu masu.

To je pomalo nalik na situaciju u kojoj većina ljudi međusobno jedni drugima vežu ruke i noge i prepuste da ih vodi, prebija i pljačka grupica kriminalaca milion puta gora od Al Kaponea.

Iako nemaju nikakvu kontrolu nad emisijom dolara u FED-u, potpisnice sporazuma o MMF-u “doborovoljno” se u Bretton Woods-u obavezuju da će vrednost svoje monete držati vezanu za dolar (uz mogućnost minimalnog odstupanja od 1%), što je ne samo protiv ustava svih suverenih država čiji su korumpirani političari to potpisali, nego je i pogubno za ekonomiju svih potpisnica.

A pošto su potpisi tih političara o pristupanju MMF-u neustavni (jer su potpisani bez referenduma, pa i bez znanja i na štetu njihovih suverenih nacija), sve nacije koje su pristupile MMF-u i koje su pretrpile materijalnu šeteu (praktično sve potpisnice, uključujući i SAD) imaju legalno pravo ne samo da jednostrano odustanu od tih (i svih drugih sličnih potpisa na međunarodnim ugovorima i sporazumima o pristupanju međunarodnim organizacijam i institucijama kojima se narušava suverenost neke nacije), nego da protiv MMF-a, Svetske banke, i ostalih globalnih i lokalnih bankarskih ustanova i institucija (koje ćemo predstaviti nešto kasnije) podnesu tužbe američkim i međunarodnim sudovima za naknadu štete nastale usled primene takvih neustavnih ugovora i sporazuma.
 
Jeste, ali u 99% zmealja ovog sveta ljudi i ne znaju sta je to, niti ih to zanima pa je tako i ta mrznja jako relativna.

Situacija nije baš TOLIKO crna.
Pogotovo u SAD i EU, gde ima sve više ekonomista i drugih stručnjaka i autora koji o tome pišu i šire takve informacije.

Internet je čudo.
Danas informacije kolaju svetom deset i više puta brže, nego do pre samo nekoliko godina.

Zato treba širiti informacije, i zato pišem.
 
Znaci, kada ne znas da ekonomises, ti pozajmis pare od MMF-a, i onda ih proglasis za lose?

Ne mozes da vratis kredit, pa trazis da ti daju JOS para, a oni SRAM IH BILO postavljaju uslove za SVOJE pare?

Bas su smradovi, sto nece nama lepim i dobrim lezilebovicima da daju pare na lepe oci.....

Kole, izgleda da o MMF-u imaš saznanja koliko i prvačić o ajnštajnovoj teoriji.
Pre nego se upustiš u tako naivne komentare, bar malo se informiši o temi.

Ovaj tekst si verovatno preskočio (ima ga "previše"), pa samo da te podsetim koliko si u pravu:

"Pod režimom MMF-a Meksiko je bio prisiljen srezati svome narodu vitalne lijekove, prehrambene namirnice,
gorivo i druge potrepštine
. Ljudi, a vrlo često i novorođenčad, bespotrebno su umirali zbog nedostatka
najosnovnijih lijekova iz uvoza.


MMF je potom naložio niz devalvacija meksičkog pesosa radi “poticanja izvoza”. Početkom 1982., prije prve
devalvacije od 30%, vrijednost pesosa bila je na razini od 12 pesosa za jedan američki dolar. Godine 1986.
bila su potrebna nevjerovatna 862 pesosa da bi se kupio jedan dolar, a 1989. taj se iznos popeo na 2.300 pesosa
za jedan dolar.

A meksički dug, koji je od privatnog sektora u najvećem dijelu “preuzela” država po zahtjevu njujorških banaka
i njihovih prijatelja iz Washingtona, narastao je od nekih 82 milijarde na gotovo 100 milijardi dolara do kraja 1985.

Meksiko se velikom brzinom kretao u istom pravcu kao i Njemačka početkom 1920-ih godina.

Jednaki se proces odvijao u Argentini, Brazilu, Peruu, Venezueli i u većini crnačkih zemalja Afrike, uključujući
Zambiju, Zair, Egipat i velike dijelove Azije.

MMF je bio globalni “policajac” za utjerivanje lihvarskih dugova putem nametanja drakonskih mjera stezanja
pojasa u historiji.
Kako je američko-britanska osovina imala čvrstu kontrolu nad presudnim glasačkim blokom
MMF-a, ta je institucija postala globalnim utjerivačem anglo-američkih monetarnih i ekonomskih interesa na
način kakav svijet nije nikada vidio.


Nije uopće začuđujuće da su se zemlje žrtve ježile kad bi dobile obavijest da će ih posjetiti inspekcija MMF-a.
Ustvari, angloameričke banke, koje su bile nadaleko najveća skupina kreditora zemalja Latinske Amerike,
ucjenjivale su svoje banke kolegice u Zapadnoj Europi i Japanu da se “solidariziraju” ili će biti suočene s krahom
međunarodnog bankarskog sistema."
 
Evo kako Jozef Štiglic, dobitnik nobelove nagrade za ekonomiju, bivši predsednik Svetske banke
i najcitiraniji ekonomista poslednjih decenija, još 2001. godine opisuje standardizovanu pljačku koju provodi MMF:


ČETIRI KORAKA DO PROKLETSTVA

Perfidno smišljeni scenario je sledeći: Prvo se snimi i detaljno analizira privredno i kadrovsko stanje svake države koja zatraži finansijsku pomoć za svoj razvoj ili opstanak. Nakon toga, Svetska banka za obnovu i razvoj vladi dotične zemlje uručuje istovetan tipizirani program koji sadrži četiri obavezna koraka.

PRVI KORAK – PRIVATIZACIJA

Prvo što vlada zemlje-žrtve treba neodlžno da sprovede je privatizacija , a posebno velikih javnih i ključnih industrijskih poduzeća koja čine kičmu privrede jedne zemlje. Umesto da se argumentovano usprotive zahtevu za hitnu prodaju javnih poduzeća mnogi su političari požurili da sprovedu radosnu (ras)prodaju elektroprivrede, naftne industrije i vodoprivrede kao svojevrsni imperativ. Da bi ućutkali trezvene kritičare takvog nepromišljenog postupka kojji ima teške i dalekosežne posljedice, oni se pozivaju na imperativne zahteve Svetske banke za obnovu i razvoj. „Možete videti kako im se razogače oči na mogućnost dobijanjaa provizije ako se u proceni vrednosti imovine velikih javnih i ključnih industrijskih preduzeća skine koja milijarda ili bar nekoliko stotina miliona dolara“ – kaže profesor Stiglic.

DRUGI KORAK – LIBERALIZACIJA

Nakon kampanjski sprovedene privatizacije obavezno sledi donošenje zakonske regulative o liberalizaciji tržišnog kapitala. Taj potez, teorijski posmatrano, omogućuje investicijskom kapitalu nesmetan ulazak i izlazak iz zemlje. Pri tome, kako pokazuje iskustvo, u “zemlju-žrtvu”, ulazi relativno malo kapitala, a kudikamo najveći deo raspoloživog kapitala na „zakonit“ način nesmetano izlazi iz zemlje. Taj proces izvlačenja kapitala je u ekonomiji poznat pod imenom „krug vrućeg novca“. Novac ili, tačnije rečeno pljačkaški kapital ulazi u “zemlju-žrtvu” prvenstveno radi špekulacija nekretninama i valutom, a zatim poput plašljive divljači, beži glavom bez obzira već na prvi znak nadolazećih nevolja koje bi mogle bilo kako ugroziti njegovu sigurnost. U tom paničnom begu kapitala, državne rezerve mogu da „presuše“ za samo nekoliko dana. Nakon takvog vešto insceniranog bega kapitala, MMF obavezno traži od vlade “zemlje-žrtve” da odmah drastično poveća kamatne stope na 30, 50 ili čak 80% kako bi velike svetske špekulante privukla na povrat isisanog državnog kapitala. „Rezultat takvog poteza vlade, koja najčešće nema drugog izlaza, je predvidljiv“ – kaže profesor Stiglic. Astronomske kamatne stope, svakako, brzo privuku odbegli kapital, dok s druge strane one sistemski razaraju industrijsku proizvodnju i definitivno isušuju nacionalnu riznicu “zemlje-žrtve”.

TREĆI KORAK – TRŽIŠNO ODREĐIVANJE CENA

Tada MMF “zemlju-žrtvu” koja je na izdisaju hladnokrvno uvlači u treći korak – tako zvano „tržišno određivanje cena“. To je lep izraz za dramatično podizanje cena hrane, energenata, vode i ostalih komunalnih usluga. To, dakako, ne znači i podizanje cena rada (plata i ostalih naknada po osnovu rada) i penzija. Time se, u prvom redu, drastično ruši već ionako nizak životni standard stanovništva te osetno podižu poslovni troškovi u već dobrano posustaloj privredi. Ubrzo nakon toga, prema već dobro uigranom scenariju, sledi i završni četvrti korak.

ČETVRTI KORAK – MMF-ov PROTEST

Tim protestom je “zemlja-žrtva” doslovce bačena „na kolena“ i „de facto“ se nalazi pred izvesnijim privrednim i ekonomskim uništenjem. U tim dramatičnim okolnostima, MMF iz nje zločinačkom hladnokrvnošću izvlači i poslednje kapi krvi. Programirano pojačava „vatru“ i podiže socijalnu temperaturu dok napokon “celi kotao ne eksplodira”. Time je otvoreno i samo predvorje pakla. Eklatantan primer za to je Indonezija 1998. kojoj je MMF bezobzirno ukinuo subvencije za hranu i gorivo za siromašno stanovništvo, nakon čega su širom zemlje buknuli žestoki protesti i nemiri.

U tom pogledu je, takođe, poučan primer Bolivije u kojoj su prošle godine izbili veliki nemiri zbog drastičnog povećanja cene vode. Vešto programirani i precizno tempirani MMF-ovi protesti, kao svojevrstan znak uzbune, uzrokuju novi masovni beg kapitala iz “zemlje-žrtve”, a neretko dovode i do stečaja vlade u toj zemlji. Takav, sve izrazitiji privredni požar i kolaps ima i svoju svetlu stranu, naravno, samo za bezobzirne strane vlasnike kapitala. U takvoj bezizlaznoj situaciji oni mogu po smešnim i simboličnim cenama otkupiti preostalu imovinu “zemlje-žrtve” u paničnoj rasprodaji. Po tom perfidnom obrascu već je u posljednjim decenijama u zemljama Trećeg sveta stvoreno mnogo zemalja-gubitnica. Pri tome su jedini pobednici uvek bile moćne zapadne banke koje u bezdušnom lovu za kapitalom ne prezaju ni pred čim.

(tekst u originalu na engleskom jeziku: Joseph Stiglitz: “IMF’s four steps to damnation”, april 2001.)


http://www.srpskaanalitika.com/2011/10/23/jozef-stiglic-mmf-ov-put-do-prokletstva/
 
Nemam ja potrebe znati BILO STA vise od onoga sto je ocigledno.

A ocigledno je ovo:

ONAJ ko pozajmljuje pare odredjuje uslove pod kojima ce pozajmiti pare.
Onaj kome trebakju pare moze da ispuni te uslove, ali i ne mora.
Onda nema para........

Prost zakon trzista.......
Nemojte da uzimate kredite ako ne mozete da ih vratite....

I sta tu ima vise da se zna?

Ti imas jednu voema losu osobinu da od svega pravis neku famu, i neku misteriju ili zlocin......

Ljudi ne daju pare dok se ne ispune uslovi.
Tacka......

Humanost ostavljau onima koji se time bave - Crvenom krstu.

Vratis lepo sav dug MMF-u, i onda mogu da ti pop.use......
 

Back
Top