Da li je bolje imati sopstveni biznis ili raditi za platu, tj nekog i koje stvari idu u prilog gradu a koje stvari idu u prilog selu?

  • Začetnik teme Začetnik teme Holy1
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Sigurnije vam je 7000* da radite za platu i smrdite. Nije prijatno, ali je daleko neprijatnije da, kad sve svoje obaveze prema državi izmirite, zaplačete koliki vam je neto prihod. Jbg, i pored toga ja ne bih mogao da radim za platu / do prirode moje ličnosti je (:
 
Holy1
Moj brat od ujaka je ostao na selu, ima 3 kćerke i nijedna ga ne mrzi zato što je rođena na selu. Pa nije na kraj sveta...Ali žive daleko od "skromno", najstarija ima od noktiju do platformi, prelepa je prirodno i ovako, ali jbg, "mora da se prati stil", garderobu menja opet sve po "diktiranoj modi", najbolje laptopove, iPhonove...valjda da "se ne osećaju kao da zaostaju za gradom".
Šta da ti kažem...mladima je potrebna urbana sredina, fakat.
Urbana sredina...
Zavisi koje mesto...
Mnoga sela su danas urbanizovana...
Želje dece ispunjavanju roditelji...
I sve ide preko njihovih leđa...
A roditelji deci ispunjavaju želje...
Ako se ima od čega...da nema...nebi bilo ni ajfona,ni laptopova,ni garderobe ..
...
 
  • Podržavam
Reactions: DUH
Najopasnija stvar koja može biti je ta da vam drugi odgajaju i vaspitaju decu, savremeni roditelji koji zive po gradovima nemaju vremena za svoju decu, u vecini slučajeva rade oboje (po inostranstvu rade i po 2 posla dnevno). U najrazvijenim kapitalističkim državama roditelji provode 40 minuta sa svojom decom dnevno,ali dnevno! Kako ti svoje dete da naučiš šta je dobro za njrga a šta nije kad nemaš vremena da mu se posvetiš..Obično posle napordnog dana na poslu dolaze u stanove preumorni i nezainteresovani i ostatak slobodnog vremena provedu kraj TV-a. Razmišljaju ovako : "Moje dete je obezbeđeno, vozač autobusa se brine da on bezbedno dođe do škole, učiteljica se brine za njegovo obrazovanje i znanje, policija se brine za njrgovu bezbednost, osiguranje i zdravstvenk ce sr pobrinuti za njegovo zdravlje, ja nisam odgovoran za svoje dete odgovorni su oni koje plaćam!" - DA LI SE TAKVO DETE MOŽE NAZVATI VAŠIM? Naravno da ne može,zato ima mnogo slučajeva da drca kad odrastu psuju majku dvojoj majci, maltretiraju roditelje, izbacuju ih iz kuće i ne brinu o njima kada ostare..
 
Raditi za platu pod uslovom da je plata normalna i da imas sve sto ti po zakonu pripada (penziono, placen godisnji odmor, 25 radnih dana godisnjeg odmora itd). Ni programiranje nije za svakog, sta da programiras ako ne znas matematiku? Seoska idila je moguca samo ako se tvoji generacijama bave tim inace od nule ne mozes nista da napravis.
 
Moji preci su se bavili zemljoradnjom, ali je moj otac sve mašine i zemlju rasprodao, raspolažemo samo sa baštom.
Ja smatram da marljiv i strpljiv i vredan čovek može sve stvoriti ako u to veruje. Naravno u nekim normalnim okvirima, ništa preterano, materijalno skromno ali pristojno i uredno za život. Ne maštam ja ni o kakvim skupim automobilima, letovanjima po dalekim destinacijama, najnovijim modelima telefona, raznim opijatima i narkoticima i slično. Mnogi ljudi sa kojima sam ja pričao a rade u firmama i smatraju se "uspešni" su mi uglavnom rekli a i da sam sam primetio da su jako nezadovoljni životima koje vode, ali moraju da ispune očekivanja ostalih tj roditelja, dece, prijatelja, rodjaka i tako dalje..Gde su oni u svemu tome? Neko bi rekao vidi ovaj ima sve sto se pozeleti moze, a takav čovek uglavnom umre nesrećan. Zašto? Zato što je on ispunio očekivanja sveta koja su mu naturena da treba da bude slavan, da ima karijeru, dobar posao, auto i tako dalje..Ali on nije bio u rezonanciji sa svojim bićem, sa druge strane postoje ljudi koji nisu imali nikakav uspeh u životu, ništa od karijere i bogatstva pa su opet bili zadovljniji i srećniji i ispunjeniji, jer su živeli po meri sopstvene duše. Ako budete brinuli o tome šta će drugi da kažu o vama, postaće te njihov zarobljenik.

Sve ima svoje dobre i loše strane, naprimer meni su loše strane ljudi koji rade za platu:
1) imaju mnogo malo slobodnog vremena
2) jako malo vremena provode sa familijom i prijateljima, i stalno su pod pritiskom
3) decu im odgajaju drugi nepoznati ljudi ili ustanove
4) zavise od milosti gazde i od globalnih ekonomskih tokova
5) Moraju da budu lojalni i bezpogovorno da izvršavaju naredbe na poslu, iako može da se desi da je neka naredba u suprotnosti sa zdravim mišljenjem.
6) Ubija ih razmišljenje i briga o egzistenciji i zdravlju jer one na vrhu ne interesuje njihovo zdravlje već produktivnost radnika i kako ga maksimalno iskoristiti.
7) Vode lošiji život u zdravstvenom i mentalnom smislu.
8) Totalno su ogrizli u sistem i ne umeju da se snađu bez njega.
9) Čekaju tu penziju, a mnogi je i ne dočekaju jer se starosna penzija pomera i u planu su stalna pomeranja granice ulaska u penziju za razliku od ljudi koji imaju puno slobodog vremena ili rade privatan posao i stalno su u krugu familije i njima faktički penzija nije ni potrebana. Šta će ti penzija kad si ulagao u decu? Deca će sutra da razrade porodični biznis i vodiće brigu o roditeljima iz poštovanja i zahvalnosti za bezbrižno detinjstvo.
10) Ljudi koji rade za platu, bar po mom mišljenju ne mogu da se organizuju na adekvatan način, kako ti da organizuješ dan kada si više od pola dana na poslu?
11) Ljudi koji rade za sistem i platu na taj način i u tom duhu shvatanja odgajaju i decu. Važno im je da dete bude uzoran član ovog društva iako ne zna ništa o svom detetu osim da spava kod njega u stanu, potpuni su neznanci (tužno ali istinito) posle se čude otkud moje dete narkoman, on da nekog bije? on da nekog psuje? on da krade?
12) Ljudi koji rade za sistem uglavnom (ali ne u 100% slucajeva) su zagrizli u konzumerizmu.
13) Pored toga statistike pokazuju da su takvi ljudi i mnogo depresivniji zbog konstantnog pritiska i dokazivanja na poslu i lojalnosti, zarobljavaju svoju ličnost.
14) I ono najvažnije nemaju slobodnu. Ono što oni misle da je "sloboda" tj ono što je njima predstavljeno kao sloboda putem propagande, to je jedan vid ropstva. Oni misle sloboda je kad kažeš "JA HOĆU SVE", upravo to nije sloboda. Sloboda je kad kažeš "JA NEĆU OVO, JA NEĆU ONO." Dakle imaš izbor ali ne želiš jer je loše po tebe. Kako ti da napreduješ na poslu ako nisi lojalan neka mi neko objasni?
Ista stvar i sa školom, ako se student sa nekim stvarima ne slaže i usprotivi i ako nije lojalan školskom sistemu (ioako je možda i u pravu) on neće moći da položi ispit i da godinu, jer se igra po njihovom pravilima. A ta pravila je neko dobro i sa razlogom utvrdio. Zašto se od naših djaka prave neznalice, a završiše tolike školetine...Svaki je učio jer je znao da ga na kraju školovanja čeka služba (u svojstu činovnika naprimer), a nije učio zato što je želeo da proširi vidike i zato jer ga interesuje nauka. Danas je to veliki paradoks. Nikad u istoriji nismo imali toliko skolovanijih, a toliko maloumnijih i toliko inertnih,
 
Ljudi su oduvek radili za drugog.Mali broj je onih koji rade za sebe uslovno receno, jer i kada radis za sebe delom radis i za drugog ( citaj drzavu) A da li je bolje u gradu ili selu otvarati biznis zavisi od biznisa i mesta zivljenja ..Ako neko zeli da se bavi poljoprivredom na primer ili stocarstvom ili bastovanstvom ili da ima farmu pilica logicno je da mora da otvori svoju firmu na selu
 
Ljudi su oduvek radili za drugog.Mali broj je onih koji rade za sebe uslovno receno, jer i kada radis za sebe delom radis i za drugog ( citaj drzavu) A da li je bolje u gradu ili selu otvarati biznis zavisi od biznisa i mesta zivljenja ..Ako neko zeli da se bavi poljoprivredom na primer ili stocarstvom ili bastovanstvom ili da ima farmu pilica logicno je da mora da otvori svoju firmu na selu
Tačno je.
 
Da li ima razlike između ondašnjeg roba i današnjeg roba (odnosno radnika)?

Evo par činjenica:

Rob se prodaje samo jednom, rob je van konkurencije i robu je egzistencija obrzbeđena (kakva takva) ali je gazdi u interesu da robu obezbedi egzistrnciju jer ima ekonomsku isplativost od njega. A današnji radnik-proleterijat? Radnik mora da se prodaje svakodnevno, za dnevnicu ili satnicu ili ako propadne neka firma ili preduzeće mora da traži negde drugde zaposlenje, oseća svu težinu konkurencije u odnosu na roba i nije egzistencijalno obezbeđen od strane bilo koga, sam se o svemu snalazi i obrzbeđuje sam sebi egzistenciju. Rob poseduje sredstva za proizvodnju (alat sa kojim radi) i od ukupnog proizvoda koji proizvede on deo toga daje gospodaru, dok radnik danas nema sredstva za proizvodnju i radi za gazdu, obezbeđuje gazdi egzistenciju, a gazda je taj kod koga dolazi upliv novca i koji deo svote daje radniku. Dakle da skratim, radnik nema sredstva za proizvodnju, radi za drugoga i PRIMA deo ukupnr zarade, dok rob poseduje sredstva za proizvodnju, obrzbeđuje sebi egzistenciju i radi na njivi naprimer i od ukupnog prinosa on deo daje gospodaru, dakle rob DAJE gospodaru deo prinosa a radnik UZIMA ono sto mu gospodar daje.

Ko je u boljem položaju na logičnoj osnovi? Naravno treba imati u vidu da je ovde reci o slobodi i pravima..A da robovi u davna vremena nisu imali "prava" kao radnici danas, mada je to isto..Danas je radnicima predstavljeno kao da imaju nekakvu slobodu u odlučivanju i kretanju a ustvari nemaju..Ali zato imaju takozvana "građansta prava" koja se konstantno menjaju i ko fol postuju, a i sami vidimo da i nije bas tako..
 
Moji preci su se bavili zemljoradnjom, ali je moj otac sve mašine i zemlju rasprodao, raspolažemo samo sa baštom.
Ja smatram da marljiv i strpljiv i vredan čovek može sve stvoriti ako u to veruje. Naravno u nekim normalnim okvirima, ništa preterano, materijalno skromno ali pristojno i uredno za život. Ne maštam ja ni o kakvim skupim automobilima, letovanjima po dalekim destinacijama, najnovijim modelima telefona, raznim opijatima i narkoticima i slično. Mnogi ljudi sa kojima sam ja pričao a rade u firmama i smatraju se "uspešni" su mi uglavnom rekli a i da sam sam primetio da su jako nezadovoljni životima koje vode, ali moraju da ispune očekivanja ostalih tj roditelja, dece, prijatelja, rodjaka i tako dalje..Gde su oni u svemu tome? Neko bi rekao vidi ovaj ima sve sto se pozeleti moze, a takav čovek uglavnom umre nesrećan. Zašto? Zato što je on ispunio očekivanja sveta koja su mu naturena da treba da bude slavan, da ima karijeru, dobar posao, auto i tako dalje..Ali on nije bio u rezonanciji sa svojim bićem, sa druge strane postoje ljudi koji nisu imali nikakav uspeh u životu, ništa od karijere i bogatstva pa su opet bili zadovljniji i srećniji i ispunjeniji, jer su živeli po meri sopstvene duše. Ako budete brinuli o tome šta će drugi da kažu o vama, postaće te njihov zarobljenik.

Sve ima svoje dobre i loše strane, naprimer meni su loše strane ljudi koji rade za platu:
1) imaju mnogo malo slobodnog vremena
2) jako malo vremena provode sa familijom i prijateljima, i stalno su pod pritiskom
3) decu im odgajaju drugi nepoznati ljudi ili ustanove
4) zavise od milosti gazde i od globalnih ekonomskih tokova
5) Moraju da budu lojalni i bezpogovorno da izvršavaju naredbe na poslu, iako može da se desi da je neka naredba u suprotnosti sa zdravim mišljenjem.
6) Ubija ih razmišljenje i briga o egzistenciji i zdravlju jer one na vrhu ne interesuje njihovo zdravlje već produktivnost radnika i kako ga maksimalno iskoristiti.
7) Vode lošiji život u zdravstvenom i mentalnom smislu.
8) Totalno su ogrizli u sistem i ne umeju da se snađu bez njega.
9) Čekaju tu penziju, a mnogi je i ne dočekaju jer se starosna penzija pomera i u planu su stalna pomeranja granice ulaska u penziju za razliku od ljudi koji imaju puno slobodog vremena ili rade privatan posao i stalno su u krugu familije i njima faktički penzija nije ni potrebana. Šta će ti penzija kad si ulagao u decu? Deca će sutra da razrade porodični biznis i vodiće brigu o roditeljima iz poštovanja i zahvalnosti za bezbrižno detinjstvo.
10) Ljudi koji rade za platu, bar po mom mišljenju ne mogu da se organizuju na adekvatan način, kako ti da organizuješ dan kada si više od pola dana na poslu?
11) Ljudi koji rade za sistem i platu na taj način i u tom duhu shvatanja odgajaju i decu. Važno im je da dete bude uzoran član ovog društva iako ne zna ništa o svom detetu osim da spava kod njega u stanu, potpuni su neznanci (tužno ali istinito) posle se čude otkud moje dete narkoman, on da nekog bije? on da nekog psuje? on da krade?
12) Ljudi koji rade za sistem uglavnom (ali ne u 100% slucajeva) su zagrizli u konzumerizmu.
13) Pored toga statistike pokazuju da su takvi ljudi i mnogo depresivniji zbog konstantnog pritiska i dokazivanja na poslu i lojalnosti, zarobljavaju svoju ličnost.
14) I ono najvažnije nemaju slobodnu. Ono što oni misle da je "sloboda" tj ono što je njima predstavljeno kao sloboda putem propagande, to je jedan vid ropstva. Oni misle sloboda je kad kažeš "JA HOĆU SVE", upravo to nije sloboda. Sloboda je kad kažeš "JA NEĆU OVO, JA NEĆU ONO." Dakle imaš izbor ali ne želiš jer je loše po tebe. Kako ti da napreduješ na poslu ako nisi lojalan neka mi neko objasni?
Ista stvar i sa školom, ako se student sa nekim stvarima ne slaže i usprotivi i ako nije lojalan školskom sistemu (ioako je možda i u pravu) on neće moći da položi ispit i da godinu, jer se igra po njihovom pravilima. A ta pravila je neko dobro i sa razlogom utvrdio. Zašto se od naših djaka prave neznalice, a završiše tolike školetine...Svaki je učio jer je znao da ga na kraju školovanja čeka služba (u svojstu činovnika naprimer), a nije učio zato što je želeo da proširi vidike i zato jer ga interesuje nauka. Danas je to veliki paradoks. Nikad u istoriji nismo imali toliko skolovanijih, a toliko maloumnijih i toliko inertnih,
Ja mislim da ovako razmisljaju lenji ljudi koji se zadovoljavaju sa malo i ne misle na svoju decu. Ti mozda neces skupe automobile, putovanja na daleke destinacije i skup mobilni telefon, ali mozda tvoje dete nece polovna kola i mozda zeli da ode dalje od Crne Gore.
 
Ja mislim da ovako razmisljaju lenji ljudi koji se zadovoljavaju sa malo i ne misle na svoju decu. Ti mozda neces skupe automobile, putovanja na daleke destinacije i skup mobilni telefon, ali mozda tvoje dete nece polovna kola i mozda zeli da ode dalje od Crne Gore.
Zadovoljiti se malo? Šta to značio uopšte? Zadovoljiti svoje potrebe, zar to nije maksimalno ono što ti je potrebano, a sve preko tvojih potreba su tvoji lični prohtevi. Bez prohteva je život moguć. ali bez zadovoljenja potreba nije moguć. Stvar je u tome što se potrošački duh hedonizma raširio kao kuga na ceo narod. Ako moje dete ne želi da ima polovni automobil, i slično neka ulaže u svoj znanja i time će biti konkurentniji na tržištu rada pa nek troši novac na prolazne materijalne stvari, ja govorim da ću ga učiti da je vrlina biti skroman, i da ću ga (koliko je to u mojoj moći) sklanjati od lošeg sadržaja TV emsija, Televizije, Obdaništa, Zabavišta i sličnih aktivnosti zbog kojih deca mentalno posrnut ili načisto prolupaju. Zašto ti misliš da je neopodno imati novi autmobil ili ići negde daleko na putovanje, ili imati ogroman televizor u kući ili bazen u dvorištu i slično?
Koliko toga kao dete sam ja želeo pa nisam dobio, koliko toga si ti želeo pa nisi dobio, zar moraš sve da dobiješ što po želiš? Ne zagovaram ja ovde povratak u šumu, samo govorim da treba decu zaštiti od lošeg uticaja današnjice i uputiti ih na pravi put, pokazati im da postoji nešto što se zove čast, dostojanstvo, porodica, požrtvovnost i ostale moralne osobine, da se ostvari kao kulurno biće kao stvaralačko biće, da ulaže u svoje duhovne sposobnosti. A u svemu tome ga koče današnji mediji, današnji profesionalni sportovi, školice i ostale stvari. Ja sam za školu, i da škola radi 24h dnevno ali ne ovakva škola kakva je danas, već su potrebne ogromne reforme u svakom smislu.
 
I tako ti dete izraste u isfrustriranu osobu jer je njegovim roditeljima bilo dovoljno da imaju da jedu, piju i puse a za nesto vise koga briga, bitno da smo mi srecni. I nije problem ako neko nema nego je problem propagiranje siromastva kao neceg uzvisenog i onda kad to dete jednom odraste i upozna drugaciji svet shvati jbt ko je meme vaspitao.
 
To ti posmatraš iz svoje perspektive što je normalno, kosi se sa tvojim mišljenjem pa zato ne možeš to da prihvatiš. Drugi put već pišem niko ovde ne propagira siromaštvo.
Problem je sa ovim što si napisao "upozna drugačiji svet" - e to je ključno.

Ne dozvoliti da ta rđa nagriza dečiju dušu, ulagati u decu a ne u materijalne stvari. Teže je dete vaspitati u tom pravcu nego ga materijalno obezbediti, a opet je vaspitanje nekako za čoveka korisnije, jer će čovek sa adekvatnim vaspitanjem učiniti i steći mnogo više za svog života nego neko sa nasledjenim imanjem.

Zato decu kloniti od ovog "drugačijeg sveta" , nema on šta da traži tu, može biti samo pogubno za njega, ja sam to shvatio tek sa 20 godina..Da sam ceo život bio u zabludi jer sam verovao insitucijama pa roditeljima, na kraju shvatio da živim u laži. Drugačiji sve ili ti moderan svet, sinonim. Moderan svet je svet egoističkih kukavica, koje su oportunisti i gledaju samo svoju korist ne znajući ništa o ljudskosti i etici, to su narokomani, biznismeni, krimalci, ubice, pedofili, ****** i tako dalje..

Pa pogledaj samo koji sistem vrednosti se nama nameće...Na stadionima urliču, takmiče se ko će više da urliče, to nije deranje već urlikanje. Onda oni bordeli i silovanje sa nevinim životinjama, tamo na Evroviziji pobeđuje neka bradata žena, u zadruzi ili gde već imamo pedofiliju i prostituciju na delu, sve je to opšte prihvaćeno u našem društvu kao nešto normalno i društveno prihvatljivo jer BOŽE MOJ OVO JE 21. VEK.
 
Ok izvinjavam se nisam znao da si žensko.

Šta ti znači ova prva rečenica, zvuči sarkastično. Zar i ti misliš kao i većina da je mana biti dobar i pošten? Neko je sa svojih 20.000 zadovoljniji nego neko sa svojih 2.000e veruj mi na reč, imam takve drugare, kumove..Sve je do osobe i do njenih potreba. Moj kum je bio u Švedskoj i radio tamo za 3k e, na cnc mašini, vratio se kući i sad ovde radi za 60.000din i mnogo je zadovoljniji. Opametio se. Ja sam mu govorio ti sa tvojim prohtevima ovde, tebi bi neka solidna plata bila 5.000k e u Srbiji, jer on troši nenormalno puno na devojke, na izlaske, na putovanja, i onda bude švorc, skenja se nikoga ne voli, svi ga iskorištavaju i sl, a sam je sebe doveo u tu situaciju. I sad eto tako opametio se, smanjio potrebe al je mnogo srećniji.
Ne postoji savresn zivot to odmah da razjasnimo. To što se neki ljudi na instagramu i fb predstavljaju kao uspešni, poželjni, zaljubljeni i bogati to je uglavnom daleko od toga, jer su ljudi željni dokazivanja. Onaj ko je istinski srećan taj se ne eksponira na društvenim mrežama.
 
Prvo ne postoji univerzalan odgovor na ovo pitanje jer nismo svi isti
Svako treba da bude srećan sa onim što radi i da od toga može pristojno da živi, a današnje vreme je donelo i da nisi srećan sa svojim poslom i da ne možeš da živiš ko čovek od toga
Slažem se da je skromnost vrlina ali se danas uopšte ne ceni i postavlja se pitanje čemu služi - da živiš izopšteno od sveta sam sa sobom
Niko nije idealno srećan sa onim što radi pa nećeš ni ti to je glavna odlika bilo kog posla - glavobolje te čekaju uvek
Važnije od tvog pitanja je da pokušaš da unovčiš svoje znanje i iskustvo ako ga imaš jer posao tome služi
Mada ima likova koji beže od žene i dece na posao :lol:
Nema univerzalnog recepta za sreću
Ako ti nisi srećan sam sa sobom nigde ni nećeš pronaći sreću bio privatnik ili ne, bio na selu ili ne
 
Prvo ne postoji univerzalan odgovor na ovo pitanje jer nismo svi isti
Svako treba da bude srećan sa onim što radi i da od toga može pristojno da živi, a današnje vreme je donelo i da nisi srećan sa svojim poslom i da ne možeš da živiš ko čovek od toga
Slažem se da je skromnost vrlina ali se danas uopšte ne ceni i postavlja se pitanje čemu služi - da živiš izopšteno od sveta sam sa sobom
Niko nije idealno srećan sa onim što radi pa nećeš ni ti to je glavna odlika bilo kog posla - glavobolje te čekaju uvek
Važnije od tvog pitanja je da pokušaš da unovčiš svoje znanje i iskustvo ako ga imaš jer posao tome služi
Mada ima likova koji beže od žene i dece na posao :lol:
Nema univerzalnog recepta za sreću
Ako ti nisi srećan sam sa sobom nigde ni nećeš pronaći sreću bio privatnik ili ne, bio na selu ili ne
Tako je.

Neko voli kancelariju a neko voli da baš baš radi.
 
Ako ti nisi srećan sam sa sobom nigde ni nećeš pronaći sreću bio privatnik ili ne, bio na selu ili ne
Da bi bio srećan treba da radiš i živiš po svojoj meri, a ne onako kako je nametnuto.
A nametnuto je da treba imati što više i trošiti što više, kupovati mnogo više nego što nam je zaista potrebno i utrkivati se sa okolinom da ne zaostajemo.
Zbog toga je većina ljudi nesrećna jer su upali u vrzino kolo iz kog ne mogu, ne umeju ili im njihovi najbliži (porodica) to ne dozvoljavaju zato što su u paničnom strahu da će ispasti lošiji od drugih ako nemaju sve to što imaju drugi.
Realno, svi smo različiti i ne trebaju nam svima iste stvari i isti stil života, a svi manje-više živimo isto, čast izuzecima.
 

Back
Top