- Ovo je to, taj osecaj, koji ne mogu da zaboravim.
Ne mogu ni ja, ali od mene to nece cuti.
Potpuno budan, dodji ovamo, lezi tu. - povlaci me na sebe.
- Teska sam. - izmicem se.
- Nisi, ostani tu.
5 min mozda, a onda ustajem, kao zedna sam. Vracam se, polusedeci u krevetu pruzam mu cokoladicu.Posmatra me.
- Tako si lepa, trebalo bi da se vidis mojim ocima.
- Ti uopste nisi svesna, jel da?
Upitno ga posmatram
- Koliko lako covek moze da se zaljubi u tebe.
Uzima mi lice u svoje ruke, prolazi prstima kroz kosu.
- Imas tako bistre oci.
Okrecem glavu u stranu.
Ljubi me nezno, u celo, kapke, obraz...usne.
Razmisljam, o nacinu kako me drzi, o nacinu na koji me posmatra..
Po prvi put ozbiljno pomisljam da ...mozda..mozda eto..ima tu nesto vise, da mu je mozda stvarno stalo..da mozda...da li je?
Skoro potpuno se razdanilo kada je po drugi put zaspao. Izvlacim se iz kreveta, oblacim, izlazim na terasu, palim cigaretu...
Vracam se u sobu i posmatram ga kako spava. Lep je. Nema baby - face, vec onako muski lep. Siroka, snazna ramena. Uski kukovi. Stomak vise nije potpuno cvrst, vec se vide mali znaci opustanja, ali meni ne smeta. Odgovara mi bas takav kakv je.
Izlazim iz spavace sobe, ne mogu vise da ga posmatram.
Sledecih 2,5 sata je proteklo za tren. Nedam sebi da zaspim pored njega, nekako mi se cini da cu sacuvati deo srca, sacuvati deo sebe, van njegovog domasaja, ako se ne probudimo zajedno...
Znam, kada se probudi, otici ce.
Nisam ga cula.
Prlazi mi s ledja i grli me.
- Mislio sam da si otisla.
- Kada moras da krenes?
Gleda na sat.
- Ne moram jos.
A ja znam, vec je trebalo.
Odlazim u kupatilo, da se ocesljamUlazi zamnom. Pogled mi pada pored ogledala. Ljubicasta cetkica colgate..da li je?...Uzima cetkicu, posmatra me i smeska se..
Jeste, to je ona cetkica, kupila sam nam iste, onda u Kotoru, kada smo proveli vikend zajedno.
To je obicna cetkica za zube, plasticna, iz supermarketa, od 3-4 e..
Meni, to parce plastike znaci toplinu oko srca, nalet srece, izaziva sirok osmeh...
- Gde cemo da doruckujemo?
Smeskam se - Ja bih ovde.
Prilazim i ljubim ga, otvorenog srca. Do djavola sve...
Veci deo dana proveli smo u hotelu.
Grli me, - Nikada mi te nije dovoljno, nikada mi te ne bi bilo dovoljno...
A onda prica o tome kako provodi dane, prica o sinu i kcerki, uvlaci me u deo zivota o kom ne zelim da znam nista.