Da li dusa"pamti"?

Ma kako ne kapiras ona razume samo ovo: Ich verstehe deine fragen nicht, kannst du sie bitte verdeutlichern?
@Kanarinka es ist nur ein scherz... :D


Ne piše se, niti se izgovara verdeutlichem nego, ispravno, verdeutlichen

Eto, ne qurtschi se kad ne znaš, sem ako nisi napravio tipfeler, onda ti opraštam kao što On oprašta deci svojoj... :)
 
Poslednja izmena:
Dakle,ako verujete u reinarnaciju,da li mislite da dusa moze imati secanje na nekav dogadjaj,mesto,zbivanje iz predhodnog nekog zivota?
Da li vam se ikada desilo da po prvi put budete na nekom mestu,a da imate utisak da ste tu pre bili,a da znate da niste u ovom zivotu?
Ili da upoznate neku osobu,a da imate osecaj da je poznajete od ranije,ne po izgledu,vec nekako pri prvom upoznavanju znate sta doticna persona misli ili oseca?

da,mislim da dusa pamti i desavalo mi se sve sto si opisala...

moje misljenje o "dusi" zasnovano je na posmatranju sebe i proucavanju ucenja do kojih sam dosla upravo sledeci neke znakove koje mi je slala "dusa" ..necu koristiti komplikovane izraze i ne zanima me koja je razlika izmedju duha i duse ...protivnik sam reci jer koristeci iste niko jos nije uspio tacno opisati ono o cemu razmislja ...

mislim da smo ovde, na zemlji planeti ,sa razlogom ...niko jos nije otkrio smisao sto ne znaci da ga nema ...sad ne mislim na smisao pojedinca vec smisao "zivota" kao necega cemu se ne zna ni kraj ni pocetak ...jedino zivot nema svoju suprotnost ....verujem da ce tako i ostati jer je ovo samo jedna faza kroz koju nasa dusa prolazi ...
ovde smo da sticemo znanje i sto vise znanja sticemo dusa je u stanju sve vise da pamti ..dok ne nakupi dovoljno znanja dusa se mora ponovo vracati ..onog momenta kad je zrela za drugu fazu dusa sama odlucuje da li ce se vratiti ili ne ...verujem da na samoj granici prelazne faze dusa zna pravi smisao ovozemaljskog postojanja ali da je to sasvim nebitno za daljni razvoj ...

nemam dokaze ni za sta ..ovo je samo moje razmisljanje i nista vise ....
 
Znači, ovo što se životom zove je u stvari velika učionica gde nam se duh, tj, duša edukuje, juri neke diplome za sledeće levele postojanja?

Ako je tako, mene spopade neka nadrndana učiteljica, matora kokoška, perverzna... ne da mi glave dići ni disati, samo govori "Uči, samo uči, nema odmora, nema meraka, smo red rad i učenje!!!"

Blah... 'oću neko mladu vaspitačicu, da mi dušu prigrli i uputi je u sve tajne... hehe... :)
 
za mene je ovaj zivot putovanje ka mudrosti,drugi to mogu nazivati kako god zele ili kako lakse podnose :-) ...mudrost od nas ne trazi da se odreknemo ovozemaljskih strasti vec da ih prevazidjemo a kako prevazici nesto ako ga se nisi zasito kroz upraznjavanje ....
 
da,mislim da dusa pamti i desavalo mi se sve sto si opisala...

moje misljenje o "dusi" zasnovano je na posmatranju sebe i proucavanju ucenja do kojih sam dosla upravo sledeci neke znakove koje mi je slala "dusa" ..necu koristiti komplikovane izraze i ne zanima me koja je razlika izmedju duha i duse ...protivnik sam reci jer koristeci iste niko jos nije uspio tacno opisati ono o cemu razmislja ...

mislim da smo ovde, na zemlji planeti ,sa razlogom ...niko jos nije otkrio smisao sto ne znaci da ga nema ...sad ne mislim na smisao pojedinca vec smisao "zivota" kao necega cemu se ne zna ni kraj ni pocetak ...jedino zivot nema svoju suprotnost ....verujem da ce tako i ostati jer je ovo samo jedna faza kroz koju nasa dusa prolazi ...
ovde smo da sticemo znanje i sto vise znanja sticemo dusa je u stanju sve vise da pamti ..dok ne nakupi dovoljno znanja dusa se mora ponovo vracati ..onog momenta kad je zrela za drugu fazu dusa sama odlucuje da li ce se vratiti ili ne ...verujem da na samoj granici prelazne faze dusa zna pravi smisao ovozemaljskog postojanja ali da je to sasvim nebitno za daljni razvoj ...

nemam dokaze ni za sta ..ovo je samo moje razmisljanje i nista vise ....

Ne možeš ni da tražiš dokaze kada su ovakve teme u pitanju, ali svakako možeš doći do ličnih spoznaja, što si ti fantastično uradila... Dokazi ti ni ne trebaju :)
 
da,mislim da dusa pamti i desavalo mi se sve sto si opisala...

moje misljenje o "dusi" zasnovano je na posmatranju sebe i proucavanju ucenja do kojih sam dosla upravo sledeci neke znakove koje mi je slala "dusa" ..necu koristiti komplikovane izraze i ne zanima me koja je razlika izmedju duha i duse ...protivnik sam reci jer koristeci iste niko jos nije uspio tacno opisati ono o cemu razmislja ...

mislim da smo ovde, na zemlji planeti ,sa razlogom ...niko jos nije otkrio smisao sto ne znaci da ga nema ...sad ne mislim na smisao pojedinca vec smisao "zivota" kao necega cemu se ne zna ni kraj ni pocetak ...jedino zivot nema svoju suprotnost ....verujem da ce tako i ostati jer je ovo samo jedna faza kroz koju nasa dusa prolazi ...
ovde smo da sticemo znanje i sto vise znanja sticemo dusa je u stanju sve vise da pamti ..dok ne nakupi dovoljno znanja dusa se mora ponovo vracati ..onog momenta kad je zrela za drugu fazu dusa sama odlucuje da li ce se vratiti ili ne ...verujem da na samoj granici prelazne faze dusa zna pravi smisao ovozemaljskog postojanja ali da je to sasvim nebitno za daljni razvoj ...

nemam dokaze ni za sta ..ovo je samo moje razmisljanje i nista vise ....

Delim tvoje misljenje i lepo si uocila cinjenicu,da nemamo odgovor u cemu je smisao zivota.Ima li coveka koji se barem jednom u zivotu u nekom trenutku zamora od resavanja problema upravo to nije zapitao?Cemu uopste zivot,koja je njegova srha?I verovatno da iz tog razloga,dok ne otkrijemo odgovor na to pitanje,dusa se mora usavrsavati ucenjem.Odatle i to secanje,koje nas mozda podseca na neku lekciju iz "predhodnog zivota",
 
Ja mislim da je iz nekog razloga neophodno da se u ovoj fazi metamorfoze nađemo u mesu.
Onoliko puta koliko je potrebno da usvojimo iskustva o kojima ne bismo mogli da imamo pravu predstavu na osnovu tuđih .



Možeš na hiljadu strana opisivati slano a možeš....
 
Imam jedno pitanje:
Ako kojim slucajem"dusa"pamti neke druge duse,te ih "prepoznaje"u sadasnjem zivotu,da li ta ista dusa pamti i zivotno iskustvo,prozivljeno u predhodnom zivotu?Da li je to onaj osecaj,tj instinkt,cije nasledje pripisujemo kao zaostavstinu od zivotinja?
 
Dusa ne pamti nista , prosto receno . Zamislite da je dusa stvarna , kako se povecava broj ljudi ?? Jel postoji neka nevidljiva fabrika dusa ?
"Pamte" geni koji ti roditelj prenese ...

Na osnovu cega zasnivas svoju tvrdnju?To da dusa eksplicidno,ne pamti?
I da li ti se ikad desilo ista od navedenog u mom uvodnom postu?
Npr,u mojim genima nema zapisano da je neko od mojih predaka poznavao odredjenu osobu,ili da je posetio neko mesto,a ja imam taj osecaj.Odakle mi taj osecaj?I nisam jedina,tako da me nemoj proglasavati ludom.
 
Poslednja izmena:
Na osnovu cega zasnivas svoju tvrdnju?To da dusa eksplicidno,ne pamti?
I da li ti se ikad desilo ista od navedenog u mom uvodnom postu?
Npr,u mojim genima nema zapisano da je neko od mojih predaka poznavao odredjenu osobu,ili da je posetio neko mesto,a ja imam taj osecaj.Odakle mi taj osecaj?I nisam jedina,tako da me nemoj proglasavati ludom.

Proglasavam te ludom ! To kad vidis mesto i cini ti se da si bio tu je deza vi , iliti vec vidjeno . Mozak je cudna stvar pa tako i ovde kad se nadjes na nekom (novom) mestu mozak pomisli da je vec bio tu zato sto ga podseca na neko ranije (potisnuto , zaboravljeno) iskustvo , Tako i sa ljudima .
 

Back
Top