Da li često razmišljate o prošlosti?

Да.
Апсолутно. Ретроспектива како не бих направио неку сличну грешку у будућности.

Итекако.
Увек себе кривим. Колико сам одговоран за успех, толико сам одговоран и за свој неуспех и грешке.
Наравно, много тога. Ето, чудан сам лик. Само грешке правим.

Нема солуције. Прошлост се не може изменити. Учињено је учињено. Жалим за много чим, не могу себи опростити, али шта сад? Идемо даље.
 
Da li se često u mislima navraćate u prošlost?
Da

Da li razmišljate da je neke stvar trebalo drugačije uraditi?
Da i ne
Sve bih isto ali bih dobro razmislila o prioritetima, još više o stvarima zbog kojih se (ne)treba nervirati.
Da li biste možda mnogo toga menjali?
I da li možda postoji nešto što sebi ne možete oprostiti?
Odgovor je napisan (prioriteti i gluposti koje su nebitne)

Imate li rešenje u sadašnjosti za greške u prošlosti ukoliko ih je bilo?
Sve bih rešila kada bi mi neko poklonio vremeplov za putovanje kroz vreme unazad.
 
Da li se često u mislima navraćate u prošlost?
Da li razmišljate da je neke stvar trebalo drugačije uraditi?

Da li biste možda mnogo toga menjali?
Da li postoji nešto čak zbog čega sebe krivite?
I da li možda postoji nešto što sebi ne možete oprostiti?

Imate li rešenje u sadašnjosti za greške u prošlosti ukoliko ih je bilo?

Zapravo, ne!
Ima narodna izreka :''Učinjenom poslu nema mane.'' To će reći-i da ima, gotovo, nema nazad. Može ispočetka pa da bude drugačije, ali vreme ne možemo vratiti.
Gledam ispred sebe sa dragocenim iskustvom.
Da postoji način da se bilo šta, pa makar i jedna stvar iz prošlosti promeni, brinulo bi me to koliko bih drugačija bila danas.
Obavezno se kajem i nabijam sebi krivicu neposredno nakon neke greške, ali srećom, ni to ne traje dugo.
Nema osobe u mom životu kojoj ne mogu da oprostim, a sebi nisam ništa manje bitna od drugih.

Naravno, ali za prosutim mlekom ne vredi plakati, i ma koliko otrcano zvuči, ko zna zašto je sve to i dobro. Živim solidno i imam ponešto čega će se drugi načekati, a ono ponešto što oni imaju-mene možda tek sleduje.
Ne opterećujem sebe prošlim događajima, propustima i promašajima jer su fiksni prema onome što znamo. Kako je, tako je.

let it go GIF
 
Ne toliko cesto

Razmisljam ponekada o stvarima koje su me sekle pekle kidale na komade i zbog kojih sam danas ono sto jesam.

Ne pricam nikome to, ne zalim se, necu da me neko zali. I kada cujem da neko ima tuznu pricu, saslusam, ali nisam prisutan. Kao, ebote njegova zalopojka je decija pesmica naspram stvari koje sam ja prosao.

Kada zavrsimo sa analizama proslosti moramo se baviti svojom buducnoscu.
Od proslosti se ne zivi. Nepotreban prtljag.
 
Da li se često u mislima navraćate u prošlost?
Da li razmišljate da je neke stvar trebalo drugačije uraditi?

Da li biste možda mnogo toga menjali?
Da li postoji nešto čak zbog čega sebe krivite?
I da li možda postoji nešto što sebi ne možete oprostiti?

Imate li rešenje u sadašnjosti za greške u prošlosti ukoliko ih je bilo?
Ne i ne treba.
treba podvuci crtu i ziveti u sadasnjosti i za buducnost.
Vracanje u proslopst na svuce nazad...
a trebamo ici napred...

Ne treba razmisljati sta bi bilo da smo...
Ne treba se baviti stvarima koje ne mozemo promeniti
a to je proslost
ali zato mozemo izvrsiti promene u sadasnjasti... i praviti planove za buducnost...
Nemam nista za sta bi sebe krivila ili sto sebi ne mogu oprostiti...

Imam resenje u sadasnjosti...
 
Poslednja izmena:
Da li se često u mislima navraćate u prošlost? Sve vreme
Da li razmišljate da je neke stvar trebalo drugačije uraditi?Odjebati prividne prijatelje

Da li biste možda mnogo toga menjali?Samo malo
Da li postoji nešto čak zbog čega sebe krivite?Naiskustvo naravno
I da li možda postoji nešto što sebi ne možete oprostiti?Ostavio majku u bolnici

Imate li rešenje u sadašnjosti za greške u prošlosti ukoliko ih je bilo?Ne moze se nista unazad menjati
 
Ne toliko cesto

Razmisljam ponekada o stvarima koje su me sekle pekle kidale na komade i zbog kojih sam danas ono sto jesam.

Ne pricam nikome to, ne zalim se, necu da me neko zali. I kada cujem da neko ima tuznu pricu, saslusam, ali nisam prisutan. Kao, ebote njegova zalopojka je decija pesmica naspram stvari koje sam ja prosao.

Kada zavrsimo sa analizama proslosti moramo se baviti svojom buducnoscu.
Od proslosti se ne zivi. Nepotreban prtljag.
Da bas tako...
 
Ne i ne treba.
treba podvuci crtu i ziveti u sadasnjosti i za buducnost.
Vracanje u proslopst na svuce nazad...
a trebamo ici napred...

Ne treba razmisljati sta bi bilo da smo...
Ne treba se baviti stvarima koje ne mozemo promeniti
a to je proslost
ali zato mozemo izvrsiti promene u sadasnjasti... i praviti planove za buducnost...
Nemam nista za sta bi sebe krivila ili sto sebi ne mogu oprostiti...

Imam resenje u sadasnjosti...
Mladje jedinke i nemaju problem sa preteranim osvrtanjem na prošlost.Priroda se pobrinula da to bude tako preko nagona ali sa dolaskom u godine ti nagoni i radovanje životu slabe što je takođe zasluga prirode.
 
Da li se često u mislima navraćate u prošlost?
Da li razmišljate da je neke stvar trebalo drugačije uraditi?

Da li biste možda mnogo toga menjali?
Da li postoji nešto čak zbog čega sebe krivite?
I da li možda postoji nešto što sebi ne možete oprostiti?

Imate li rešenje u sadašnjosti za greške u prošlosti ukoliko ih je bilo?
Jedna od ekstremno neprijatnih stvari u životu jeste kad ne posećuješ ili ne provodiš dovoljno vremena sa bliskim osobama za koje se može pretpostaviti da će da umru i iste i umru a da ih nisi posetio.
Kad god se setiš toga to je uvek onako mnogo gadan osećaj povodom koga se ne može ništa učiniti.
 
Da li se često u mislima navraćate u prošlost?
Da li razmišljate da je neke stvar trebalo drugačije uraditi?

Da li biste možda mnogo toga menjali?
Da li postoji nešto čak zbog čega sebe krivite?
I da li možda postoji nešto što sebi ne možete oprostiti?

Imate li rešenje u sadašnjosti za greške u prošlosti ukoliko ih je bilo?



vratim se u proshlost po jednu porciju neopisive sretje i radosti, vratim se tamo gde nisam znala shta je zhivot, gde sam vecherala masonicu i sedela pored kotla u kom se mlijeko na otvorenoj vatri vari. ....Kad god se tamo vratim ja osetim taj miris pokoshene trave vrijesak kadulja majchina dushica opije me na sekunde :herat:

mislim da se niko nebi trebao maltretirati razmishljanjem shta bi gde i kad menjao ili gde je pogreshio mnogo je vazhnije pomiriti se sa svim odlukama koje smo donijeli, jer nismo umeli/znali/hteli drugachije
 

Back
Top