Да ли би у сто четвртој години скакали падобраном?

?

  • Можда

    glasova: 3 50,0%
  • Далеко било,земаљско сам биће у потпуности

    glasova: 1 16,7%
  • Страх од црне погибије

    glasova: 0 0,0%
  • Страх од осуде околине

    glasova: 0 0,0%
  • Одбијам

    glasova: 0 0,0%
  • Не занима ме ни сад

    glasova: 0 0,0%
  • Не очекујем да доживим те године

    glasova: 1 16,7%
  • Адреналин у младости адреналин у старости

    glasova: 1 16,7%
  • Далеко било ако паднем ко да ме закрпи?

    glasova: 0 0,0%
  • Најјача анксиозност ми је куповина,овде би ме срце издало

    glasova: 1 16,7%

  • Ukupno glasova
    6

Zauz

Buduća legenda
VIP
Poruka
45.987

Нешто ту као животарите те постојите на овој нашој планети Земљи,стигнете до сто четврте године и одлучите да скачете падобраном јер је живот један .
Или не би то радили јер имате страх од висине можда страх од смрти?
 
Strah od osude okoline???
То многе спречи да остваре своје жеље.
"Strah od osude okoline, psihološki gledano, obuhvata širok spektar reakcija i ponašanja koje su rezultat straha od negativnih procena drugih ljudi. Osnovni razlog je potreba za socijalnom prihvatanjem i strah od odbijanja, što je u čoveku ukorijenjeno od malih nogu kroz iskustva sa porodicom i bližim okruženjem.
Psihološki uzroci straha od osude:

Potreba za pripadanjem:

Ljudi su socijalna bića i često osećaju potrebu da pripadaju grupi, što im pruža osećaj sigurnosti i podrške.

Socijalne norme:

Društvo uspostavlja nepisana pravila i očekivanja, a konformitet sa tim normama doprinosi osećaju pripadnosti i prihvatanja.

Odnos sa samopoštovanjem:

Osobe sa niskim samopoštovanjem mogu biti osetljivije na negativne procene drugih, jer njihov osećaj sopstvene vrednosti zavisi od spoljnih izvora.

Prethodna iskustva:

Negativna iskustva u prošlosti, kao što su ismijavanje, odbijanje ili zlostavljanje, mogu učiniti osobu ranjivom na strah od osude.

Anksiozni poremećaji:

Socijalna anksioznost, ili socijalna fobija, može biti povezana sa intenzivnim strahom od socijalnih situacija i osude drugih, što može voditi do izbegavanja tih situacija.

Manifestacije straha od osude:

Anksioznost i napetost:

Osobe mogu osećati anksioznost i napetost kada se približavaju socijalnim situacijama u kojima se plaše da će biti ocenjene ili kritikovane.

Izbegavanje socijalnih kontakata:

Izbegavanje društvenih događaja, upoznavanja novih ljudi, ili javnih nastupa može biti način da se osoba zaštiti od potencijalne osude.

Samokritika i negativna razmišljanja:

Osobe mogu biti sklone samokritici i negativnim razmišljanjima o sebi, a njihova sopstvena vrednost može biti zavisna od mišljenja drugih.

Izražavanje straha od osude:

Neke osobe mogu izraziti svoj strah od osude direktno, dok druge to mogu učiniti kroz pasivno-agresivne reakcije ili ponašanja.

Psihološke terapije:

Kognitivno-bihejvioralna terapija (KBT):

Može pomoći osobama da identifikuju i menjaju negativne misli i ponašanja povezana sa strahom od osude.

Terapija prihvatanja i posvećenosti (ACT):

Može pomoći osobama da prihvate svoje misli i emocije, umesto da se bore protiv njih.

Psihodinamička terapija:

Može pomoći osobama da istraže uzroke njihovog straha od osude u prošlosti i da ga reše na dubljem nivou.

Važno je da osoba sa strahom od osude traži pomoć od stručnjaka ukoliko joj to smeta u svakodnevnom životu i ako utiče na njenu psihološku dobrobit. "

Многи немају могућност да затраже подршку од стручњака те једва живе са тим а неки у тешким окружењима цео живот тако проведу,што?
 
Koliko ljudi danas doživi te godine?
Можда завод за статистику има тај одговор ал' који је квалитет живота у тим годинама питање је,исто као и жели ли неко да их доживи јер оно што носе са собом често није баш толико лепо?
Boli me uvo za padobran,
Одбија те?
preselila bih se na Jamajku i tamo provela ostatak života :D
"Sean Paul Ryan Francis Henriques OD (born 9 January 1973) is a Jamaican dancehall singer and rapper."
Да плешеш и забављаш се.....
 
Što se tiče padobrana, ne volim visinu pa samim tim ne privlači me padobran nimalo.
Što se tiče ove bake, lepo je kad oni to sve romantizuju... Veoma malo ljudi doživi te godine, a i oni koji ih dožive (80+, 90+) najčešće su nepokretni, u pelenama, dementni, u potpunosti zavisni od drugih... Većinu porodica baci u neki starački dom, čast retkim izuzecima..
Moja baba ima 84 godine, najveći joj je strah da ne bude mogla da se brine sama o sebi i demencija. Vrlo je žilava za svoje godine i razborita mada nikad ne znaš koliko joj je još ostalo vremena..
 

Back
Top