Frend mi je jučer saopćio da je vidio moju bivšu curu sa novim dečkom, šetaju psa i drže se za ruke, kaže. Kao da je potpalio vatru iz koje je buknuo požar. I makar je prošlo dosta vremena, pomiren sam sa prekidom i nebih više nikada bio sa njom, u meni se pokrenula lavina negativnih misli i osjećaja. Prošao sam ih praktički sve: od tuge, ljutnje, mržnje, zavisti, ljubomore, zlobe… ne znam im više ni imena. Zatim kreće standardni set misli o njihovoj intimi, klasici poput: sigurno ima većeg od mene, sigurno je bolje **** i ona više uživa… Mnoge znanosti se vremenom mijenjaju kako dolazi do novih spoznaja i saznanja, međutim, psihologija nikad neće. Mnogi obrasci ljudskog ponašanja su uvijek isti, bili su i bit će. Danas se smijem, svjestan količine mentalnog smeća koju sam proizveo, pa ipak, morao sam to proći.
Urbano
Urbano
