D R V O

Kad ne mogu da zaspim .
Zamislim drvo u sred ravne carobne .
Na kraju talasa Panonskog mora .
Bez jedrenjaka bez luke .
Veliko drvo sitnih listica .
Sto se igraju sa Suncem .
Sve visimama stremeci .

Lakocitkaju se lagano zvoneci .
Neku cudnu muziku la-koj-laka.
Stojeci ispod krosnje vidim samo .
Ukradena nalicja ledja listicima .
Sunce mi krade njihova lica .

Ja nisam ja na Zemlji u njegovom hladu .
Samo sam zrnce ispod niti tananih .
Sto crpe vodu hranu duboko iz utrobe majke .
Pocinje carolija muzika tog cuda u sred ravne.
Sve se pomera krece trci i zuri ka vrhu svjetlosti.

Izmedju granatih listica pupoljci se roje .
Prosipaju mirise boje i mame ljepotom.
Sva se cula otvaraju traze prolaz guzva .
Carobna je sada carobnjak kapci padaju ..
Da li to sita spavam ili igra tek pocinje .

 

[mizaca]

Lijepo poetsko razmisljanje i lijepa slicica.....

 

[duska.vodolija]

mizaca to sam drvo vidjela zatvorenih ociju .
Svu njegovu ljepotu sam sama naslikala i nosim ga u dusi .
Drvo je moj rodni kraj moja CAROBNA RAVNA .
Danas sam pjesmu napisala.
Ovo drvo sto je neko nacrtao me je zgrabilo .
Tebi hvala na posjeti mom BLOGU .