SuperSynthetic
Početnik
- Poruka
- 1
Januar mesec. Zima. U zatvoru sam već 6 meseci. Prebacili su me iz Padinske skele u zatvorsku bolnicu u CZ-u. Prebacili su me zbog promrzlina na rukama koje nikako da prodju. Nikada me ne bi ni prebacili zbog tako neceg beznacajnog kao sto su promrzlini ali s obzirom da mi je advokat bivsi upravnik okruznog zatvora u Beogradu, gledaju na mene pazljivije nego na druge.
Soba nema prozora. Ima resetku iznad vrata kroz koju prolazi svetlo iz hodnika. U hodniku ima prozora na kojima su opet resetke. Prozori gledaju ne zatvorsko dvoriste u unutrasnjosti zgrade. Cak i da uspem da se nekako spustim sa treceg sprata, spustam se u jebeno dvoriste.Nema sanse da pobegnem. Stavili su me u sobu sa jos njih trojicom. Zauzeo sam jedini slobodni krevet preko puta vrata.
- Odakle si?- pita me matorac u staroj, prljavoj zatvorskoj unniformi.
- Iz Beograda - odgovaram i trudim se da delujem zajebano, a opet da ga ne uvredim, jer znam da moram sa njim da delim sobu neko vreme.
- Iz Beograda... i ja sam iz Beograda, nije to, odkle su te doveli?- frflja matorac onako brzo. Tesko ga razumem. Kao da nema zivaca da bar kolko tolko razgovetno prica. Gledam ga i osecam da mi je pogled zbunjen, a to ne valja nikako. Ne razumem sta me pita. U trenutku shvatam naravno i odgovaram:
- Iz Skele.-
- Nemas ovde nikoga iz Skele. Bio je jedan ali su ga vratili.-
- A odakle si ti?-
- Iz Zabele. Svi smo ovde iz Zabele.- pokazuje na prazne krevete u sobi.
- Nije valda da je ceo blok iz Zabele?-
- Nije.- gleda me ispitivacki kao da pazi sta ce da mi kaze. Osecam da mi ne veruje.
- Ima ih iz Mitrovice...iz Nisa...- pokazuje rukom sto bi trebalo da znaci da ih ima iz raznih zatvora po Srbiji samo ga mrzi da nabraja. Leze na ledja i gleda u zid preko puta sebe kao da radi neki posao u kome ne zeli da ga ometam.
Nastavljam sa raspakivanjem. Kapiram da matori nije nikakva jaca faca u hirearhiji zatvorenika na bloku.
U svakom slucaju ne moram puno da pazim na njega.
Primecujem da ovde disciplina ni izbliza nije onako cvrsta kao u Skeli. Kreveti nisu besprekorno namesteni preko dana sa pokrivacem smotanim u savrsenu masnu. Ko hoce lezi, a ko nece seta po bloku.
- ' El imate tv. salu?- pitam matorog dok u natkasnu pored kreveta slazem nekoliko kutija keksa i pomorandze.
- Imas dole na kraju hodnika.- prestao je da gleda u zid. Odjedanput mu se napaceno lice od sumnjicavog pretvorilo u ljubazno.
- Ja ne idem ali ti mozes slobodno ako ti se ide.- dodaje matori dok mu oci sjaje. Gleda u jednu pomorandzu koju sam stavio na natkasnu i kao da me moli ocima da mu je dam.
- Oces pomorandzu?- pitam ga i odmah mu je lagano bacam, jer je ocigledno da hoce. Matori hvata pomorandzu i odmah pocinje da je ljusti.
- Hvala- odgovara, a u vazduhu se oseca da sam ga kupio.
Kupio sam ga za jednu pomorandzu.
Soba nema prozora. Ima resetku iznad vrata kroz koju prolazi svetlo iz hodnika. U hodniku ima prozora na kojima su opet resetke. Prozori gledaju ne zatvorsko dvoriste u unutrasnjosti zgrade. Cak i da uspem da se nekako spustim sa treceg sprata, spustam se u jebeno dvoriste.Nema sanse da pobegnem. Stavili su me u sobu sa jos njih trojicom. Zauzeo sam jedini slobodni krevet preko puta vrata.
- Odakle si?- pita me matorac u staroj, prljavoj zatvorskoj unniformi.
- Iz Beograda - odgovaram i trudim se da delujem zajebano, a opet da ga ne uvredim, jer znam da moram sa njim da delim sobu neko vreme.
- Iz Beograda... i ja sam iz Beograda, nije to, odkle su te doveli?- frflja matorac onako brzo. Tesko ga razumem. Kao da nema zivaca da bar kolko tolko razgovetno prica. Gledam ga i osecam da mi je pogled zbunjen, a to ne valja nikako. Ne razumem sta me pita. U trenutku shvatam naravno i odgovaram:
- Iz Skele.-
- Nemas ovde nikoga iz Skele. Bio je jedan ali su ga vratili.-
- A odakle si ti?-
- Iz Zabele. Svi smo ovde iz Zabele.- pokazuje na prazne krevete u sobi.
- Nije valda da je ceo blok iz Zabele?-
- Nije.- gleda me ispitivacki kao da pazi sta ce da mi kaze. Osecam da mi ne veruje.
- Ima ih iz Mitrovice...iz Nisa...- pokazuje rukom sto bi trebalo da znaci da ih ima iz raznih zatvora po Srbiji samo ga mrzi da nabraja. Leze na ledja i gleda u zid preko puta sebe kao da radi neki posao u kome ne zeli da ga ometam.
Nastavljam sa raspakivanjem. Kapiram da matori nije nikakva jaca faca u hirearhiji zatvorenika na bloku.
U svakom slucaju ne moram puno da pazim na njega.
Primecujem da ovde disciplina ni izbliza nije onako cvrsta kao u Skeli. Kreveti nisu besprekorno namesteni preko dana sa pokrivacem smotanim u savrsenu masnu. Ko hoce lezi, a ko nece seta po bloku.
- ' El imate tv. salu?- pitam matorog dok u natkasnu pored kreveta slazem nekoliko kutija keksa i pomorandze.
- Imas dole na kraju hodnika.- prestao je da gleda u zid. Odjedanput mu se napaceno lice od sumnjicavog pretvorilo u ljubazno.
- Ja ne idem ali ti mozes slobodno ako ti se ide.- dodaje matori dok mu oci sjaje. Gleda u jednu pomorandzu koju sam stavio na natkasnu i kao da me moli ocima da mu je dam.
- Oces pomorandzu?- pitam ga i odmah mu je lagano bacam, jer je ocigledno da hoce. Matori hvata pomorandzu i odmah pocinje da je ljusti.
- Hvala- odgovara, a u vazduhu se oseca da sam ga kupio.
Kupio sam ga za jednu pomorandzu.