The Blossom of Youth’ - Władysław Czachórski
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Slažem se s tobom.Tvoja nastavnica je doslovno donosila mrtvu sasušenu prirodu.Secam se u skoli na likovnom,obicno su nam donosili osuseno cvece da slikamo mrtvu prirodu.Iako sam dobar srtac,to nikad nisam voleo.Da napravim skicu i nekako,ali bojenje mi nije bilo blisko,jer te boje suvog cvecva,nisam,a ni dan dans ne volim.Cvece mora biti sa sto vise kolorita i to mu daje lepotu.
To su ipak lepe uspomene jolemisa.Neki nezgodan doživljaj,koji ti je onda kao detetuPosto smo tada u osnovnoj skoli imali po dva casa likovno,jaedan za drugim.Skicu nacrtam za 5 minuta,a posle uradim njeu i njen portret kako sedi za katedrom i cita novine.Slika je bila super.Dok sam se udubio u sebcenje slike,nisam vise morao da bacam pogled na nju,tako da nisam ni primetio kada je posla u obilazak uzmedju redova klupa.Samo sam video njenu senku,ali tada je vec bilo kasno da slonim crtez.rekla je glasno i uzela mi crtez,"Aaaa da vidite vaseg druga kako je super nacrtao mrtvu prirodu.",ne dajuci mi da bilo sta kazem.Skica sa vazom i suvim cvecem je bila ispod,a ona je nije ni pogledala."Koji blam",pomislio sam.Ona je isla od klupe do klupe i pokazivala moj rad,ali je stalno naglasavala to "Mrtva priroda",sto je meni bivalo sve teze,jer je ona bila gotivac kao pedagog i bilo mi je krivo sto je to tako ispalo,jer sam stalno mislio da ona misli kako sam ja nju nacrtao kao "Mrtvu prirodu".Normalno nije htela da mi vrati crtez,a na malom odmoru izmedju casoca su mi drugari cestitali na dobrom crtezu,jer je srtez bio stvarno veran i njen izgled i pocetna strana Novosti,ali meni nije bilo do hvale.Poceo je sledeci cas i onda smo temperama bojili svece,koje sam ja opet brzo uradio.I onda sam gledao stalno u nju,ne bi li me pogledala da mogu da procitam kakav je njen stav,prema crtezu i dal' ce da mi vrati.Kada se zavrsio cas,otisao sam do nje i trazio crtez,medjutim ona mi nije dala i rekla"Crtez ostaje kod mene".Tek mi je onda bilo krivo,sto sam to uradio.Da skratim pricu.Posle mesec dana mi se obratila i rekla mi nasmejano da je moj srtez poslala na neku izlozbu za izbor najboljeg rada iz likovnog.Tek tada mi je rekla da ne brinem,sto je meni pao veliki kamen sa srca,jer sam je stvarno gotivio i bila je stvarno dobra zena.Ja vila mi je neki mesec kasnije da he moj srtez osvojio prvo mesto i da je ostao,tamo negde,zaboravio sam gde,kao izlozbeni crtez.
Ne ljutim se ja na nju.Predlagala je ona moje radove olovkom i grafikom i kasnije.nego je meni bilo krivo da ona ne pomisli da imam lose misljenje o njoj i da je predstavljam kao mrtvu prirodu,jer je nastavnica bila ispred svog vremena,sto se tice odnosa nastavnika i ucenika.Svi su je gotivili,bar u mom rayredu,a i od drugih nisam cuo neku losu rec o njoj.Meni je bilo krivo,da ja nju nisam uvredio,a ya posledice me nije bilo briga.To su ipak lepe uspomene jolemisa.Neki nezgodan doživljaj,koji ti je onda kao detetu
izgledao strašan,a sada se sećaš toga.Ipak nije bila dobar pedagog.
Da ti je odmah rekla da ideš na takmičenje,verovatno bi se bolje osećao.Ovako je
uspeh došao zakasnelo.