(sve reči do sad ispisane, pa i ove, samo su zapisi spisateljkine duše i života....prelepog života....da mogu, kada se prozori sećanja isprljaju po malo da ih obrišem i gvirnem kroz njih, kada me život slomi da se podsetim gde spava snaga. Ovo je knjiga koju ostavljam u amanet onima koji hode za nama koračajući tragovima našim.....našoj deci)
ČUVAM TE
Čuvam te
kao poklon sudbine,
Čuvam te
kao svoju dolinu
I reku kojoj znam narav.
Čuvam te
kao omiljenu pesmu
i svirku cigana kroz koju život struji
a u meni, od tebe, od nas, sve bruji
Čuvam te
u miris Žene obučena,
u svojoj snazi Feniksa,
a kada život hrabrost mi pogazi
sklupčani strah u rukama tvojim
teraš da od mene odlazi.
Čuvam te
kao najvredniji deo sebe,
zato što i ti tako čuvaš mene.

PS S druge strane, istina je da ni ti ne bi bio takav da ja nisam ovakva
....msm, budimo realni 
PS Dobro veče blogerski svete





naravno ako se poseje na plodno tlo... 


pa tako i shvatih, neklasično