(sve reči do sad ispisane, pa i ove, samo su zapisi spisateljkine duše i života....prelepog života....da mogu, kada se prozori sećanja isprljaju po malo da ih obrišem i gvirnem kroz njih, kada me život slomi da se podsetim gde spava snaga. Ovo je knjiga koju ostavljam u amanet onima koji hode za nama koračajući tragovima našim.....našoj deci)
ČUVAM TE
Čuvam te
kao poklon sudbine,
Čuvam te
kao svoju dolinu
I reku kojoj znam narav.
Čuvam te
kao omiljenu pesmu
i svirku cigana kroz koju život struji
a u meni, od tebe, od nas, sve bruji
Čuvam te
u miris Žene obučena,
u svojoj snazi Feniksa,
a kada život hrabrost mi pogazi
sklupčani strah u rukama tvojim
teraš da od mene odlazi.
Čuvam te
kao najvredniji deo sebe,
zato što i ti tako čuvaš mene.

PS S druge strane, istina je da ni ti ne bi bio takav da ja nisam ovakva


PS Dobro veče blogerski svete
