Šutnjom zagrli moju samoću
dahom pomiluj mi kosu
i pozovi mi usne, žedne, prežedne
na vrelo svih naših nepresušnih želja
I čuvaj me.
Strpljivo, polako, odmotaj velove sumnje
i kad se zapitaš od kakvog su mi kamena
isklesane oči i na čelu ugledaš novu boru,
ne pitaj ništa, samo me stegni još jače.
Sve je tek privid. I kamen može da zaplače.
A kada se smijem, nasmij se sa mnom
i kada mi rosa zacakli zjenice
a trepavice izdajice otope i zadnji led
u duši skrivene zime
drži mi ruku, muškarac si što shvaća
da to je tek osmijeh na ivici plača.
I čuvaj me
kao zadnji tračak svjetla u suton umornog dana
i prvi dodir zore tek rođenog jutra
čuvaj dok letim, uhvati dok padam
ušuškaj mi snove, nadaj kad se nadam.
Čuvaj me.
U skrivenom kutu svoga srca
izgradi hram samo za mene
okruni me željom,
čežnjom ogrni moju nagost
i pusti fanfare nek proslave buđenje
usnulih vulkana
a noć kad sve utiša
i utvare prošlosti u tmini ponovo ožive
zagrli me, ljubavi moja
od svega i svih, uvijek čuvaj me.
dahom pomiluj mi kosu
i pozovi mi usne, žedne, prežedne
na vrelo svih naših nepresušnih želja
I čuvaj me.
Strpljivo, polako, odmotaj velove sumnje
i kad se zapitaš od kakvog su mi kamena
isklesane oči i na čelu ugledaš novu boru,
ne pitaj ništa, samo me stegni još jače.
Sve je tek privid. I kamen može da zaplače.
A kada se smijem, nasmij se sa mnom
i kada mi rosa zacakli zjenice
a trepavice izdajice otope i zadnji led
u duši skrivene zime
drži mi ruku, muškarac si što shvaća
da to je tek osmijeh na ivici plača.
I čuvaj me
kao zadnji tračak svjetla u suton umornog dana
i prvi dodir zore tek rođenog jutra
čuvaj dok letim, uhvati dok padam
ušuškaj mi snove, nadaj kad se nadam.
Čuvaj me.
U skrivenom kutu svoga srca
izgradi hram samo za mene
okruni me željom,
čežnjom ogrni moju nagost
i pusti fanfare nek proslave buđenje
usnulih vulkana
a noć kad sve utiša
i utvare prošlosti u tmini ponovo ožive
zagrli me, ljubavi moja
od svega i svih, uvijek čuvaj me.
