Cutis...

U nepovrat reci saljem,
pustam niz vetar da idu,
po prozoru tvome pisem,
ocima saram po tvome zidu.

Sve se nadam cuces ih,
sa vetrom ce do tebe stici,
na prozoru videces stih,
nesto ces reci ili mi prici.

Ali ti zid i dalje gradis,
gluva za moje nemire.
Da li se mojom zeljom sladis,
sto zelim tvoje dodire?

Pa cutis,gorda,mucis me,
zivis u svom malom svetu od cigli.
Tek ponekad cujem tvoje ime
od onih sto su te u nebesa digli.

Ja pricam u vetar tebi,
kao da nisam sasvim svoj.
Ovo niko drugi trpeo ne bi,
a zelim samo da budem tvoj.
 
U muškom rodu....možeeee :)

Stihom slikam.....tebe...
i sebe.....i nas nepostojeće
hteo sam kao ikoni da ti se klanjam
i o nama da prestanem jalovo da sanjam
već da mi san pun tebe bude
da mi snovi prazni ne sude
ali ne haješ ni za me ni za stihove
reči moje pored tebe prolaze
tvoje, nekom drugom odlaze
a meni....prazan zid ostavljaju
kad bi se samo okrenula
na mene bi
ikono moja naletela
 
Poslednja izmena:

Back
Top