http://forum.krstarica.com/showthread.php/580149-Ćuti-i-trpi
Naravno da je konstrukcija drustvene stvarnosti ili popularno diskurs, proizvod onih koji imaju vlast i moc. Svaka vlast je najranjivija u sferi kulture pa je stoga i borba za hegemoniju u tvoj sferi najjaca. Nametanje fraza "to vam je demokratija""hteli ste kapitalizam" "zrtve smo novog svetskog poretka" itd. samo su dio arsenala koji se svakodnevno ispaljuje na narod kako bi se proizveo mentalitet faktokratije, bezvoljnosti i ravnodusnosti. Time je borba u politickoj areni postala laksa, cak i oni koji izgube ne gube mnogo jer se politicka elita smenjuje od izbora do izbora bez da se ista sustinski ponudi kao alternativa narodu. Izgubila se razlika izmedju desnice i levice pa danas imamo desnicu koja se bori za prava radnika i levicu koja "gine" za etnopatriotske ideale, sto je dodatno dezorjentisalo gradjane. Vlast je pokrenula proces desekularizacije jer u paktu sa religijama imaju vecu podrsku (posledica komunizma)- gradjanin kao kljucni element civilnog drustva se izgubio i stvorena je etnopatriotska nacionalna jedinka. Negde na toj margini lezi i sama odgovornost gradjana jer se rasudjivanje zavrsava kada se treba odluciti "mi" ili "oni" cak i ako smo mi gori (jer npr. pravoslavni Srbin nikako ne moze biti gori od Hrvata ili Albanca a Srba "izdajica" puni stupci u medijima i na internetu).
Zaludjivanje javnosti sporednim temama tipa "parada ponosa" ili zutom stampom i paradom kicha na umetnickoj kulturnoj sceni, vlast povremeno "zaozbilji" u sustini vestacki proizvedenim nacionalno politickim tenzijama tipa otcepljenje ovih ili onih a iza cega uvek i iskljucivo stoje uski ekonomski intertesi odredjene povlastene grupe. Narod je petvoren u stado, postao je anahron, istorican i protulumari celi zivot na minimalcu, bez da je i ziveo (religijsko politicki nametnuta lazna "skromnost") dok elita zivi svoj zivot koji nema nikakav dodir sa ukupnim ekonomskim stanjem.
Na kraju zelja za buntom uzrokovana je i smanjenjem socijalne pokretljivosti, jer je zbog bele kuge nacija sve starija. S toga, pravilno izmanipulisan jedan dio omladine, preko raznih nacional patriotskih organizacija i udruzenja, prestaje biti udarna igla drustvenih progresivnih pokreta sto u korelaciji sa njihovim sve majim brojem proizvodi pasivnost tj. totalnu dominaciju konzervativnih snaga. Nema vishe "desavanja studenata", dok je izbezumljeni gladni radnik ubedjen da se u stvari bori sa celim svetom, a ne sa svojom licnom nacionalnom oligarhijom.
Citat Original postavio Lexa Pogledaj poruku
I radi. Jesmo li postali "ćuti i trpi" nacija?
Poskupeo prevoz, uveli bus pljus, uveli kupovinu nekih kartica, biju nas komunalci u prevozu za 60 (uzgred, prevelikih) dinara, poskupeo opet ove godine, sa 50 na 72 kako čuh bez blama poskupeo opet povećali pdv, poskupelo grejanje po kvadratu, poskupela struja, limun 250 dinara kilo, pomorandže i jabuke 150. Konzerva tune 150 i smanjili joj pakovanje da ne bi imala još veću cenu Banke kradu poslednju siću sa računa zaokruže na 0, bez pardona - uvek. Ukinuše penzije (ovo što su uradili sa stažom je upravo - ukidanje penzija, ako nazovemo stvari pravim imenom), budućnost nemamo. Dok to ne regulišu rada sam pozivati mlade na napuštanje broda, jerbo će za 20 godina da se šlognu a bez ikakve pomoći, sa 12 iljada invalidnine, pocrkaćemo kolektivno od gladi držeći se za rukice, treba biti vizionar
Cene - prate evro.
Plate iste. Prate dinar.
Na sve strane čujem kako ljudi gunđaju istu frazu "a svi ćute i trpe"
I svi i dalje ćute i trpe.
Da li je ćutanje postalo simbol snage u ovoj zemlji? Da li je takav stav upravo veštački napravljen i zloupotrebljen od strane malumnih lopova na vlasti(ma)?
Je l vam smeta što svi ćute i trpe i da li vi to isto radite?
Imamo li izbora?
Naravno da je konstrukcija drustvene stvarnosti ili popularno diskurs, proizvod onih koji imaju vlast i moc. Svaka vlast je najranjivija u sferi kulture pa je stoga i borba za hegemoniju u tvoj sferi najjaca. Nametanje fraza "to vam je demokratija""hteli ste kapitalizam" "zrtve smo novog svetskog poretka" itd. samo su dio arsenala koji se svakodnevno ispaljuje na narod kako bi se proizveo mentalitet faktokratije, bezvoljnosti i ravnodusnosti. Time je borba u politickoj areni postala laksa, cak i oni koji izgube ne gube mnogo jer se politicka elita smenjuje od izbora do izbora bez da se ista sustinski ponudi kao alternativa narodu. Izgubila se razlika izmedju desnice i levice pa danas imamo desnicu koja se bori za prava radnika i levicu koja "gine" za etnopatriotske ideale, sto je dodatno dezorjentisalo gradjane. Vlast je pokrenula proces desekularizacije jer u paktu sa religijama imaju vecu podrsku (posledica komunizma)- gradjanin kao kljucni element civilnog drustva se izgubio i stvorena je etnopatriotska nacionalna jedinka. Negde na toj margini lezi i sama odgovornost gradjana jer se rasudjivanje zavrsava kada se treba odluciti "mi" ili "oni" cak i ako smo mi gori (jer npr. pravoslavni Srbin nikako ne moze biti gori od Hrvata ili Albanca a Srba "izdajica" puni stupci u medijima i na internetu).
Zaludjivanje javnosti sporednim temama tipa "parada ponosa" ili zutom stampom i paradom kicha na umetnickoj kulturnoj sceni, vlast povremeno "zaozbilji" u sustini vestacki proizvedenim nacionalno politickim tenzijama tipa otcepljenje ovih ili onih a iza cega uvek i iskljucivo stoje uski ekonomski intertesi odredjene povlastene grupe. Narod je petvoren u stado, postao je anahron, istorican i protulumari celi zivot na minimalcu, bez da je i ziveo (religijsko politicki nametnuta lazna "skromnost") dok elita zivi svoj zivot koji nema nikakav dodir sa ukupnim ekonomskim stanjem.
Na kraju zelja za buntom uzrokovana je i smanjenjem socijalne pokretljivosti, jer je zbog bele kuge nacija sve starija. S toga, pravilno izmanipulisan jedan dio omladine, preko raznih nacional patriotskih organizacija i udruzenja, prestaje biti udarna igla drustvenih progresivnih pokreta sto u korelaciji sa njihovim sve majim brojem proizvodi pasivnost tj. totalnu dominaciju konzervativnih snaga. Nema vishe "desavanja studenata", dok je izbezumljeni gladni radnik ubedjen da se u stvari bori sa celim svetom, a ne sa svojom licnom nacionalnom oligarhijom.