Cut me deep

  • Začetnik teme Začetnik teme Kiyko
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Kiyko

Domaćin
Poruka
3.993
Da li manje boli kada vas neko nežno spusti i da vam do znanja da je gotovo ili da ništa nije ni postojalo zaista, bez obzira na sve tople reči, nežnosti i poglede pune žudnje, ili više volite malj u glavu koji kroz onesvešćivanje najbolje osvešćuje?
Nežno spuštanje je često drugo ime agonije, kada sve osećamo a ipak se držimo i najmanje sitnice ako nam ide u prilog i odbacujemo čitav okean finih znakova da zapravo ne postoji ništa više.
Lično više volim da osetim oštro sečivo koje hirurški precizno pravi prekid zabadajući se posred srca. Agonija tokom koje me um i srce rastezu na milion strana nije moj svet. :)

 
Poslednja izmena:
Evo još jedne pesme o seckanju :lol:

Lično, pristala bih radije da me neko amputira, jer ako pokušava nežno da ode od mene možda ću sasvim pogrešno pročitati njegove signale a onda će biti u još većem problemu pre nego što je odlučio da me ostavi.
A i ja sa njim...
Tako da glasam za hirurgiju i to bez anestezije
 
Mislim da sami treba da skocimo na vreme sa tog oblaka dok imamo vremena da otvorimo svoj padobran jer sletanje uz pomoc onog ko nas nezno spusta ostavlja neki otuzni gorak ukus kada se prizemljimo. Kao neki brodolomnik izvucen u poslednji cas. Zamislite osecaj onog koji sam dopliva do obale .
 
Da li manje boli kada vas neko nežno spusti i da vam do znanja da je gotovo ili da ništa nije ni postojalo zaista, bez obzira na sve tople reči, nežnosti i poglede pune žudnje, ili više volite malj u glavu koji kroz onesvešćivanje najbolje osvešćuje?
Nežno spuštanje je često drugo ime agonije, kada sve osećamo a ipak se držimo i najmanje sitnice ako nam ide u prilog i odbacujemo čitav okean finih znakova da zapravo ne postoji ništa više.
Lično više volim da osetim oštro sečivo koje hirurški precizno pravi prekid zabadajući se posred srca. Agonija tokom koje me um i srce rastezu na milion strana nije moj svet. :)


:kolac:

Moram razmisliti ......

Poenta je da je gotovo i vazda se nekom svet sruši retko kad se dogovore da je bolje da prekinu

.......
 
Da li manje boli kada vas neko nežno spusti i da vam do znanja da je gotovo ili da ništa nije ni postojalo zaista, bez obzira na sve tople reči, nežnosti i poglede pune žudnje, ili više volite malj u glavu koji kroz onesvešćivanje najbolje osvešćuje?
Nežno spuštanje je često drugo ime agonije, kada sve osećamo a ipak se držimo i najmanje sitnice ako nam ide u prilog i odbacujemo čitav okean finih znakova da zapravo ne postoji ništa više.
Lično više volim da osetim oštro sečivo koje hirurški precizno pravi prekid zabadajući se posred srca. Agonija tokom koje me um i srce rastezu na milion strana nije moj svet. :)


Koliko god da je bolno, malj u glavu, ostar presek, amputacija, kako god... je bolje resenje od agonije. Uvek biram to.
 
kakve agonije, zar agonija (ili olakšanje) nije to što ste prekinuli, kakve veze ima forma u kojoj će biti sročeno

Agonija podrazumeva dugotrajno mučenje kada osećaš da nije sve tako kako izgleda i kako bi želeo a opet nemaš ništa opipljivo da zaista nije.
Tumaraš izmedju stanja u kome kažeš sebi: preterujem, to je samo strah koji nije osnovan a sa druge strane razum vrišti: to je baš tako i sve ukazuje na to.
Jednostavno - borba izmedju srca i razuma koja traje i traje i iznuruje emotivno i na svaki drugi način.
Medjutim kada imamo ovu drugu situaciju - malj u glavu ili kako su neke forumašice lepo nazvale iznenadna amputacija onda je šok veliki ali nema mučenja. :D
Ma nije lepo ni jedno ni drugo, u oba slučaja patiš ali ipak ako moramo da biramo ...mada sad i nisam tako sigurna šta je bolje..:p
Sa mučenjem se polako navikavaš, sa ovim drugim sve se ruši u sekundi.
 
Agonija podrazumeva dugotrajno mučenje kada osećaš da nije sve tako kako izgleda i kako bi želeo a opet nemaš ništa opipljivo da zaista nije.
Tumaraš izmedju stanja u kome kažeš sebi: preterujem, to je samo strah koji nije osnovan a sa druge strane razum vrišti: to je baš tako i sve ukazuje na to.
Jednostavno - borba izmedju srca i razuma koja traje i traje i iznuruje emotivno i na svaki drugi način.
Medjutim kada imamo ovu drugu situaciju - malj u glavu ili kako su neke forumašice lepo nazvale iznenadna amputacija onda je šok veliki ali nema mučenja. :D
Ma nije lepo ni jedno ni drugo, u oba slučaja patiš ali ipak ako moramo da biramo ...mada sad i nisam tako sigurna šta je bolje..:p
Sa mučenjem se polako navikavaš, sa ovim drugim sve se ruši u sekundi.

@bold: sa mucenjem se polako navikavas, ali i gajis nadu nekako sve vreme, nesvesno mozda, mozda i svesno, i ja bar verujem da je to, iako deluje kao malo "lakse podnosljiva" opcija, ustvari teza prilicno, jer se iscrpis psihicki, emotivno, skroz naskroz.
Ovo drugo je bolno, jako, al' tu znas na cemu si, znas da nemas drugog izbora, pomiris se sa time, i nastavis dalje jer si svestan/na da nazad nema.
 
@bold: sa mucenjem se polako navikavas, ali i gajis nadu nekako sve vreme, nesvesno mozda, mozda i svesno, i ja bar verujem da je to, iako deluje kao malo "lakse podnosljiva" opcija, ustvari teza prilicno, jer se iscrpis psihicki, emotivno, skroz naskroz.
Ovo drugo je bolno, jako, al' tu znas na cemu si, znas da nemas drugog izbora, pomiris se sa time, i nastavis dalje jer si svestan/na da nazad nema.

Tako je to je to, iznuruje i uništava a nema dovoljno jakog okidača upravo zbog nade koju istovremeno imaš, da napolje jurne sva ta bol već jede iz iznutra.
 
Tako je to je to, iznuruje i uništava a nema dovoljno jakog okidača upravo zbog nade koju istovremeno imaš, da napolje jurne sva ta bol već jede iz iznutra.
Čini mi se da si rekla da je teško prepustiti se lizanju patosa dok nisi siguran u potpuni kraj ili fizičko razdvajanje na neodređeno...
Nije garancija da bol neće da te jede i nada da te diže čak iako se stvari reše kratkim rezom. Dešava se i da jedan ode zauvek a drugi zaglavi u vremenu i prostoru Jednako je neprijatno ako si u nečemu što se zove zavisnost o provociranju emocija. Ubeđujemo sebe da neko drugo biće u našem životu ima ulogu vazduha ili sna.... a u stvari volimo ono što smo mi u toj ljubavi.. Toga se svako ko se iole upušta u introspekciju teško odriče...tog osećaja energije koja kruži kad je u društvu dragog stvora. Umisli da je tako životno potpuno ili ostvareno i ne da zadnjem činu šansu da se odigra.
Kod nekih ljudi jednako se uključuje spasilački nagon jer uspeju da ubede svoju psihu da veruju u tu ljubav u nekoj nerealnoj dimenziji čak i onda kada je gotovo zauvek.
 

Back
Top