"Čovjek svojim mislima koje pretoči u riječi može da izražava svjesnost o nečemu, ali ima situacija kad doživi direktno iskustvo za koje nemože da nađe prave riječi.Primjera radi: “Opiši mi miris ruže“.Znači prema mom shvatanju, čovjek ima i drugu vrstu „čula“ kojima može da percipira stvarnost."
- Um, ego i misljenje se cesto isticu kao prepreke duhovnom razvoju. Smatram da takvo objasnjenje nije adekvatno i da proizilazi iz nerazumevanja njihove prave svrhe i funkcije. Ne samo sto su potrebni, vec su i vitalni elementi svesti koji omogucavaju duhovni razvoj u ovoj dimenziji.
Misljenjem se razmatraju pojmovi i ideje koje nisu uvek u vezi s telom. Cula su prijemni organi za signale/informacije koje se salju do mozga i uma gde se sredjuju, organizuju i osmisljavaju. Pri tome se javljaju razlicite prijatne i neprijatne senzacije u zavisnosti od nadrzaja. Mada cula ne misle neophodna su za aktiviranje misljenja, ali ga ne moraju uvek prouzrokovati. Moze se napraviti svesni izbor da se ne misli i da se prepusta samo culnom dozivljaju.
Dozivljaj je individualan i subjektivan za svako telo i um. Zato se ne moze adekvatno objasniti drugima niti ga drugi mogu razumeti ukoliko i sami nisu nesto slicno osetili i dozivili. Na primer, kako slepom coveku opisati boju neba, izgled ptice itd.? Moze se pokusati tako da kroz reci/opis dobije neku predstavu. Ali, to nije to. Da bi stvarno znao mora imati oci i videti. Isto je i sa ostalim culima. Dodir se mora osetiti na vlastitoj kozi. Ukus u sopstvenim ustima, nesto se mora cuti svojim usima.
Sva ziva bica imaju cula kojima primaju signale iz okoline. Njihova prvenstvena funkcija je zastita tela kroz instinktivne (nemisaone) reakcije na okolinu. Na primer, biljka siri korenje u potrazi za hranom i vodom. Ima cvetova koji se po suncanom vremenu otvaraju, a nocu i oblacnom danu zatvaraju. To je najprimitivnija Telesna svest ili nagon samoodrzanja.
Gledala sam slucaj jedne devojcice koja nije osecala bol. Imala je mnogo preloma kostiju, odgrizla je deo jezika i usta. Bez bola nije imala upozorenje kada je nesto opasno po telo i dokle moze ici. Nenormalno je savijala noge i ruke i tako prelamala kosti.
Telesna svest je razlicita za svaku vrstu, jer se i njihova tela, cula i nervni sistemi razlikuju. Pojava mozga je znacajan progres u evolucionarnom razvoju. Njime nastaje inteligencija ili sposobnost da se misli, odnosno da se razumevaju unutrasnja i spoljasnja zbivanja. Sto je mozak kompleksniji i inteligencija/razumevanje je takodje slozenije.
Verujem da se mozgom omogucava interakcija s duhovnom dimenzijom i da je to razlog nastanka inteligencije. Dosta religija i filozofskih ucenja interpretiraju duhovnu dimenziju kao Jednu svest/smisao/zivot iz kojeg sve proistice, a koji je bezoblican i nematerijalan. Shodno tome i nevidljiv za fizicki svet u kojem je sve odredjeno oblikom.
Um je privilegija, a ne hendikep. Medjutim, posto nastaje vezom tela/Telesne svesti s Duhovnom, odnosno interakcijom razlicitih dimenzija moze biti veoma osetljiv i podlozan razlicitim uticajima.
Iako inteligencijom svi dobijamo sposobnost da razumevamo uzrocno posledicni odnos u sebi i okolini, razlicito tumacimo njihovu sustinu, kao sto razvijamo drugacije karaktere i personalnost. Razlog za to moze biti organske prirode, ali vecinom zavisi od psihickog faktora i opredeljenja za drugacije nagone.
Telesna svest deluje u podsvesnom kao divlji, nerazumni nagon, dok je Duhovna svest (dusa i duh) nadsvesna. Ego/Ja (inteligentno bice u umu) Duhovnu svest ili vlastiti bitak oseca kao ljubav i savest. Ljubav je duhovni potencijal smisla u dubini duse. Kada se aktivira nestaje telesna barijera i dozivljava se konekcija s drugim bicima na zajednickom, sustinskom nivou.
Savest proistice iz sfere duha/razuma. Duh se asocira visinom i nevidljivim, rasplinutim poljem informacija/znanja. Na ikonama se predstavlja oreolom oko glave svetaca. U svesti se, takodje, akumuliraju i osecanja Polusvesneg ega koja nastaju interakcijom s okolinom.
Mada su te razlike nesvesne (podsvene/nadsvesne) ego u svesnom nivou (umu) oseca njihovo dejstvo kao razlicite nagone. U zavisnosti koji nagon bira zavisi kako razvija karakter i kako interpretira sebe i svoju okolinu. Ljudi koji ignorisu savest i ljubav i opredele se za niske i sebicne nagone postaju lukavi, nemoralni i beskrupulozni. Svode sve na fizicko.
Koji se opredele za konstruktivni, duhovni prevazilaze fizicku ogranicenost i telesnu uslovljenost. Ne zadrzavaju se samo u pojavi, oblicima i telesnim senzacijama, vec dobijaju uvid i u nematerijalnu sutinu kroz ideju boga, duha, duse itd. Kroz savest spoznaju vise moralne vrednosti i njihov znacaj za opsti sklad i blagostanje. Tako postizu najvisi stepen razumevanja i osvescenosti.
Istinska duhovnost (probudjenost) znaci opredeliti se za dobro, delovati posteno, imati saosecanje i empatiju. To se ne moze uciniti bez uma i svesnog izbora. On je raskrsnica. Sve mora proci kroz njega i misli da bi bilo razumljivo.
Na primer, u nekoj situaciji se moze javiti snazno, neobjasnjivo osecanje da nesto nije u redu. Ali, ono se uvek svede na misli, pa kazemo sebi: "Ovo mi se ne svidja. Ovde nesto nije u redu. Ne znam sta, ali bolje da idem odavde."
Dok je um funkcionalan culni nadrazaji ili dodiri, zvukovi itd. imaju smisao i znacenje. Bez njega postaju nerazumljivi ili nepostojeci. Ludi ljudi, kao i ljudi s demencijom nemaju inteligentne/razumljive dozivljaje iako su njihova cula i dalje funkcionalna i primaju signale. Medjutim, bez uma se ne mogu protumaciti i shvatiti.
- Um, ego i misljenje se cesto isticu kao prepreke duhovnom razvoju. Smatram da takvo objasnjenje nije adekvatno i da proizilazi iz nerazumevanja njihove prave svrhe i funkcije. Ne samo sto su potrebni, vec su i vitalni elementi svesti koji omogucavaju duhovni razvoj u ovoj dimenziji.
Misljenjem se razmatraju pojmovi i ideje koje nisu uvek u vezi s telom. Cula su prijemni organi za signale/informacije koje se salju do mozga i uma gde se sredjuju, organizuju i osmisljavaju. Pri tome se javljaju razlicite prijatne i neprijatne senzacije u zavisnosti od nadrzaja. Mada cula ne misle neophodna su za aktiviranje misljenja, ali ga ne moraju uvek prouzrokovati. Moze se napraviti svesni izbor da se ne misli i da se prepusta samo culnom dozivljaju.
Dozivljaj je individualan i subjektivan za svako telo i um. Zato se ne moze adekvatno objasniti drugima niti ga drugi mogu razumeti ukoliko i sami nisu nesto slicno osetili i dozivili. Na primer, kako slepom coveku opisati boju neba, izgled ptice itd.? Moze se pokusati tako da kroz reci/opis dobije neku predstavu. Ali, to nije to. Da bi stvarno znao mora imati oci i videti. Isto je i sa ostalim culima. Dodir se mora osetiti na vlastitoj kozi. Ukus u sopstvenim ustima, nesto se mora cuti svojim usima.
Sva ziva bica imaju cula kojima primaju signale iz okoline. Njihova prvenstvena funkcija je zastita tela kroz instinktivne (nemisaone) reakcije na okolinu. Na primer, biljka siri korenje u potrazi za hranom i vodom. Ima cvetova koji se po suncanom vremenu otvaraju, a nocu i oblacnom danu zatvaraju. To je najprimitivnija Telesna svest ili nagon samoodrzanja.
Gledala sam slucaj jedne devojcice koja nije osecala bol. Imala je mnogo preloma kostiju, odgrizla je deo jezika i usta. Bez bola nije imala upozorenje kada je nesto opasno po telo i dokle moze ici. Nenormalno je savijala noge i ruke i tako prelamala kosti.
Telesna svest je razlicita za svaku vrstu, jer se i njihova tela, cula i nervni sistemi razlikuju. Pojava mozga je znacajan progres u evolucionarnom razvoju. Njime nastaje inteligencija ili sposobnost da se misli, odnosno da se razumevaju unutrasnja i spoljasnja zbivanja. Sto je mozak kompleksniji i inteligencija/razumevanje je takodje slozenije.
Verujem da se mozgom omogucava interakcija s duhovnom dimenzijom i da je to razlog nastanka inteligencije. Dosta religija i filozofskih ucenja interpretiraju duhovnu dimenziju kao Jednu svest/smisao/zivot iz kojeg sve proistice, a koji je bezoblican i nematerijalan. Shodno tome i nevidljiv za fizicki svet u kojem je sve odredjeno oblikom.
Um je privilegija, a ne hendikep. Medjutim, posto nastaje vezom tela/Telesne svesti s Duhovnom, odnosno interakcijom razlicitih dimenzija moze biti veoma osetljiv i podlozan razlicitim uticajima.
Iako inteligencijom svi dobijamo sposobnost da razumevamo uzrocno posledicni odnos u sebi i okolini, razlicito tumacimo njihovu sustinu, kao sto razvijamo drugacije karaktere i personalnost. Razlog za to moze biti organske prirode, ali vecinom zavisi od psihickog faktora i opredeljenja za drugacije nagone.
Telesna svest deluje u podsvesnom kao divlji, nerazumni nagon, dok je Duhovna svest (dusa i duh) nadsvesna. Ego/Ja (inteligentno bice u umu) Duhovnu svest ili vlastiti bitak oseca kao ljubav i savest. Ljubav je duhovni potencijal smisla u dubini duse. Kada se aktivira nestaje telesna barijera i dozivljava se konekcija s drugim bicima na zajednickom, sustinskom nivou.
Savest proistice iz sfere duha/razuma. Duh se asocira visinom i nevidljivim, rasplinutim poljem informacija/znanja. Na ikonama se predstavlja oreolom oko glave svetaca. U svesti se, takodje, akumuliraju i osecanja Polusvesneg ega koja nastaju interakcijom s okolinom.
Mada su te razlike nesvesne (podsvene/nadsvesne) ego u svesnom nivou (umu) oseca njihovo dejstvo kao razlicite nagone. U zavisnosti koji nagon bira zavisi kako razvija karakter i kako interpretira sebe i svoju okolinu. Ljudi koji ignorisu savest i ljubav i opredele se za niske i sebicne nagone postaju lukavi, nemoralni i beskrupulozni. Svode sve na fizicko.
Koji se opredele za konstruktivni, duhovni prevazilaze fizicku ogranicenost i telesnu uslovljenost. Ne zadrzavaju se samo u pojavi, oblicima i telesnim senzacijama, vec dobijaju uvid i u nematerijalnu sutinu kroz ideju boga, duha, duse itd. Kroz savest spoznaju vise moralne vrednosti i njihov znacaj za opsti sklad i blagostanje. Tako postizu najvisi stepen razumevanja i osvescenosti.
Istinska duhovnost (probudjenost) znaci opredeliti se za dobro, delovati posteno, imati saosecanje i empatiju. To se ne moze uciniti bez uma i svesnog izbora. On je raskrsnica. Sve mora proci kroz njega i misli da bi bilo razumljivo.
Na primer, u nekoj situaciji se moze javiti snazno, neobjasnjivo osecanje da nesto nije u redu. Ali, ono se uvek svede na misli, pa kazemo sebi: "Ovo mi se ne svidja. Ovde nesto nije u redu. Ne znam sta, ali bolje da idem odavde."
Dok je um funkcionalan culni nadrazaji ili dodiri, zvukovi itd. imaju smisao i znacenje. Bez njega postaju nerazumljivi ili nepostojeci. Ludi ljudi, kao i ljudi s demencijom nemaju inteligentne/razumljive dozivljaje iako su njihova cula i dalje funkcionalna i primaju signale. Medjutim, bez uma se ne mogu protumaciti i shvatiti.