Cuj,ja sam s" marsa...

Ej, slusaj ti
nisam ti ja pala s marsa
daj da prestane ova farsa,
ne znas ti sta meni treba.
Jedan mali cosak neba
pesma, jedna il dve
neka lepa muzika za usi
da zaleci stare rane na dusi...
I jedna kafa topla, u jutro
pomalo hladno,obavijeno izmaglicom
knjiga,da je listam stranicu za stranicom..
I negde tamo, u uglu oka
jedna zvezda i jedna duga, u bojama raznim...
U blizini jezero,cija je voda bistra i duboka...
Ono sitno poljsko cvece,
zeleno lisce u prolece,
u danima vrelim par kapi kise,
tek toliko, da asfalt zamirise...
I malo nade, strepnje slatke
za noci letnje, znas one kratke...
Tek mrva ocekivanja,snaga verovanja..
Sve nesto tako, sitno i malo
naizgled lako,naizgled premalo..
A ipak, tako mnogo, najvise!
I gledajuc te dok ti ovo pricam
cudna misao vrzma mi se po glavi:
Mozda sve ovo i nije farsa,
mozda i jesi onaj pravi...
a mozda sam ja i pala s Marsa.
 
vo05t5.jpg
 

Back
Top