Svirao je Balašević i po stoti put prizivao svoje čudo da okrene ringišpil u njegovoj glavi
i svijetu doda malo boje. U žardinjerama poredanim na zidiću terase na blagom povjetarcu
su se njihali ružičasti alkatmeri, a moje misli su lutale u neka davna ljeta kada
bi u naš mali grad stizao luna park. Tog dana mama bi nas odjevala u najljepšu odjeću
koju smo imali i vodila na nekoliko krugova na ringišpilu. Poslije smo obično jeli sladoled,
pazeći da se ne uprljamo čokoladom koja se topila u našim rukama.
Pod šatorima koji su stizali zajedno s luna parkom, mama mi je jednog ljeta kupila lutku,
onu ćelavu, sa plavim očima koje su se zatvarale kad je bila u ležećem položaju.
Svirao je Balašević i po stoti put prizivao svoje čudo da okrene ringišpil u njegovoj glavi,
a moje misli su lutale u ono ljeto kada sam svog dječaka svake nedjelje vodila u mali luna
park na Atmejdanu i mahala mu rukom dok je on nasmijan sjedio u dječijem voziću koji je
kružio malim tračnicama po desnoj obali Miljacke. U blizini je bila vrteška, prepuna djece
na šarenim konjićima, koja se vrtjela u beskrajni krug ispunjen dječijim smijehom i muzikom
koju je puštao jedan čiko zajedno sa svakim novim pokretanjem vrteške.
Poslije bi šetali Baščaršijom, jeli kugle sladoleda i na kraju kupovali Yugio sličice, a oči
mog dječaka bi zasvijetlile od uzbuđenja svaki put kad bi otvorio novu kesicu, nadajući se
da će baš u njoj pronaći rijetku sličicu koja mu nedostaje.
Svirao je Balašević i po stoti put prizivao svoje čudo da okrene ringišpil u njegovoj glavi i
razveseli njegove drvene konjiće, a ja sam u jednom trenutku, dok su se ružičasti alkatmeri
nježno njihali na povjetarcu, odjednom, ne znam zašto, osjetila da su i moji drveni konjići,
postali tužni i da je i meni zatrebalo čudo.
RiadaT.
i svijetu doda malo boje. U žardinjerama poredanim na zidiću terase na blagom povjetarcu
su se njihali ružičasti alkatmeri, a moje misli su lutale u neka davna ljeta kada
bi u naš mali grad stizao luna park. Tog dana mama bi nas odjevala u najljepšu odjeću
koju smo imali i vodila na nekoliko krugova na ringišpilu. Poslije smo obično jeli sladoled,
pazeći da se ne uprljamo čokoladom koja se topila u našim rukama.
Pod šatorima koji su stizali zajedno s luna parkom, mama mi je jednog ljeta kupila lutku,
onu ćelavu, sa plavim očima koje su se zatvarale kad je bila u ležećem položaju.
Svirao je Balašević i po stoti put prizivao svoje čudo da okrene ringišpil u njegovoj glavi,
a moje misli su lutale u ono ljeto kada sam svog dječaka svake nedjelje vodila u mali luna
park na Atmejdanu i mahala mu rukom dok je on nasmijan sjedio u dječijem voziću koji je
kružio malim tračnicama po desnoj obali Miljacke. U blizini je bila vrteška, prepuna djece
na šarenim konjićima, koja se vrtjela u beskrajni krug ispunjen dječijim smijehom i muzikom
koju je puštao jedan čiko zajedno sa svakim novim pokretanjem vrteške.
Poslije bi šetali Baščaršijom, jeli kugle sladoleda i na kraju kupovali Yugio sličice, a oči
mog dječaka bi zasvijetlile od uzbuđenja svaki put kad bi otvorio novu kesicu, nadajući se
da će baš u njoj pronaći rijetku sličicu koja mu nedostaje.
Svirao je Balašević i po stoti put prizivao svoje čudo da okrene ringišpil u njegovoj glavi i
razveseli njegove drvene konjiće, a ja sam u jednom trenutku, dok su se ružičasti alkatmeri
nježno njihali na povjetarcu, odjednom, ne znam zašto, osjetila da su i moji drveni konjići,
postali tužni i da je i meni zatrebalo čudo.
RiadaT.
Poslednja izmena: