crtez kao opis decije licnosti

Sory Fixa, ali nebih odbacio ovo pitanje. Mislim da treba pomoci ženi.
Ipak, da bi pomogli koliko je moguće dobro je da prethodno znamo neke stvari:
1. koliko je dete (starost)
2. kog je pola (mozda se to vidi iz posta, ali sada sam u prozoru Odgovorite na temu)
3. Da li je porodica kompletna (otac, majka, eventualno braća, sestre...)
4. Da li dete razlikuje boje (ako je malo i ne zna imena boja, predlazem igru sa Lego kockicama)
5. Čime se obično igra...
Za početak bi bilo to, a nastavak mozemo i na private...
 
Sta moze da predstavlja detetova potreba da koristi samo crnu boju,ukoliko mu se boja skloni ili ne ponudi sa ostalim bojama ono jednostavno bojkotuje.

Nepotrebno brinete, a nemate razloga za to. Nema ničega lošeg u crno-belom ctrežu. Pogledajte samo kakva su sve virtuozna remek dela ostvarena u devetoj umetnosti tj. u stripu. Pogledajte samo koji su sve poznati slikari i grafičari briljantno baratali tušem i perom, i ostavili nam toliko veličanstvenih crteža. A, sem toga, zar se i Vama ne čini da je crno-bela fotografija, u mnogim slučajevima, snažnija i izražajnija od fotografije u boji?
Zaista ne vidim razlog zašto bi bilo čiji ''crno-beli svet'' bio problem? Pozdrav!
 
koliko umetnosti ima? zar nije osam?

Pojam ''deveta umetnost'' se upotrebljava za umetnički strip koji se već decenijama bori za svoj umetnički status ali uzalud jer je u senci ''bižuterije'' od crtanih romana koje klinci kupuju po kioscima. Ljubitelji stripa i dalje istrajno strip nazivaju devetom umetnošću i ja sam sa tim apsolutno saglasan. Strip je zaista umetnost. Deveta umetnost.
 
Nepotrebno brinete, a nemate razloga za to. Nema ničega lošeg u crno-belom ctrežu. Pogledajte samo kakva su sve virtuozna remek dela ostvarena u devetoj umetnosti tj. u stripu. Pogledajte samo koji su sve poznati slikari i grafičari briljantno baratali tušem i perom, i ostavili nam toliko veličanstvenih crteža. A, sem toga, zar se i Vama ne čini da je crno-bela fotografija, u mnogim slučajevima, snažnija i izražajnija od fotografije u boji?
Zaista ne vidim razlog zašto bi bilo čiji ''crno-beli svet'' bio problem? Pozdrav!

Nekako ne mogu da se složim. Ne znam baš koliko dete ima razvijenu svest o tome kako taj crtež izgleda, da li je lepše crtati crno-belo ili ne, žena se zabrinula zato što obično deca sve boje šareno (rekla je da su sve boje bile ponuđene), i tako bi u suštini možda trebalo da bude, jer takav je to uzrast, kad je sve poletno, šareno i raspevano. Jer, nekako dete nema za cilj da u toliko godina stvara ko zna kakva virtuozna dela, cilj je razonoda, igra, da sve bude radosno. Nije poenta u stvaranju remek-dela, već je pitanje koji je to psihološki faktor uzrokovao? Zato je odsustvo tih ključnih boja i zabrinulo, ja to razumem, ali kada je to u pitanju, stvarno ne mogu pomoći. Jedino da se konsultuje sa nekim psihologom, ovde sigurno neće imati vajde. :cao:
 
Poslednja izmena:
Joy_sunset, možda ste donekle u pravu ali gledajući to iz sopstvenog roditeljskog iskustva ne bih to gledao pesimističkim očima. Naravno, kao i sve u životu, i to može biti znak za neku brigu ali i ne mora.
Bogu hvala, otac sam (ponosni) tri divne ćerke i sećam se da su sve tri prolazile kroz takvu fazu. Dohvate se tako jedne boje i istrajavaju u njoj dok se ne potroši flomaster. Sećam se neke čudne smaragno zelene boje flomastera koga je moja najmlađa ćerka uporno koristila čak i kada je bio na izdisaju, a da nije ni pipnula ostale flomastere iz kompleta. Sve tri su prolazile kroz razne kreativne faze: hemijska olovka (najduža faza), roze boja, narandžasta boja, crna boja, plava boja, zelena boja, crvena boja, bledi fluorescentni marker flomasteri za podvlačenje teksta... Bile su tu i faze hemijskih olovaka, flomastera, običnih olovaka, drvenih bojica (dosadiće vam zarezivanje), vodenih bojica (oprostite se od stoljnjaka), pastelnih kreda (oprostite se od tepiha), plastelina (oprostite se od poslužavnika), ...

Mislim da je to sa crnom bojom samo prolazna faza. Ako i dalje brinete zbog toga, ja bi, pre nego što bih i razmišljao o psihologu, prvo proverio da li su detetu možda potrebne naočare - jer možda crni flomaster koristi zato što se on najbolje vidi na belom papiru. Možda. Zatim, ako je sa vidom sve u redu, onda bh detetu kupio par crnih flomastera i sakrio sve bele listove i dao mu da crta na listovima A4 formata obojenim u pastelne boje koji se mogu kupiti u knjižarama i fotokopirnicama. Bilo bi zanimljivo videti takvu reakciju...
 
Sory Fixa, ali nebih odbacio ovo pitanje. Mislim da treba pomoci ženi.
Ipak, da bi pomogli koliko je moguće dobro je da prethodno znamo neke stvari:
1. koliko je dete (starost)
2. kog je pola (mozda se to vidi iz posta, ali sada sam u prozoru Odgovorite na temu)
3. Da li je porodica kompletna (otac, majka, eventualno braća, sestre...)
4. Da li dete razlikuje boje (ako je malo i ne zna imena boja, predlazem igru sa Lego kockicama)
5. Čime se obično igra...
Za početak bi bilo to, a nastavak mozemo i na private...

Dete u februaru puni 4god,ali po svim aspektima razvoja zaostaje ali ne spada u decu sa posebnim potrebama.
Decak je u pitanju i roditelji prolaze kroz brakorazvodnu krizu,dete je u centru svega,rastrzano sa obe strane.
Pored osnovnih razlikuje i izvedene boje,voli kocke i to je sve.Vezao se za mene kao svog vaspitaca ali mi ne zeli prvi prici.
 
Gospodjo, baš sam hteo da vam napšem, kako sam i ja roditelj skoro četvorogodišnjeg deteta i kako samo treba pustiti dete da se izrazi, pa makar i crnom bojom, a što reče Stamenko, idealno bi bilo i na papirima u boji, medjutim kad spomenuste brakorazvodnu krizu, topla preporuka je, da ako možete sa suprugom, a ako ne onda samo Vi ili Vi i dete, hitno odete kod psihologa.
Ovde Vam se boje posmatraju sa drugog aspekta!!!
Iskreno govoreći, na Googlu ćete verovatno moći da nadjete više, nego što će Vam psiholg reći. (Lično iskustvo).
Ne čekajte mnogo , nego idite kod psihologa.
Pozdrav!
 
Hvala na savetu,ali vec sam probala i to bez uspeha.Psiholozi su za varijantu da se dete duze vreme posmatra a vremena nema puno.
u svakom slucaju hvala na razumevanju

Nemojte pričati tako. Kontradiktorni ste sebi u nekorist!!!
KO će vam bolje svetovati i pratiti dete?? Pa neće neko sasvim druge struke, nego onaj kome je to zanimanje!!! KOd koga bi ste Vi tražili stručnu pomoć!??

Vremena uvek ima!! Šta znači to vaše "...a vremena nema puno..." !???!!!
I šta znači bez uspeha??!!! ko je procenio da je to bez uspeha??!!
Mislim da ste pogrešili. Razmislite još jednom.
Ne morate se zahvaljivati.
 
Nemojte pričati tako. Kontradiktorni ste sebi u nekorist!!!
KO će vam bolje svetovati i pratiti dete?? Pa neće neko sasvim druge struke, nego onaj kome je to zanimanje!!! KOd koga bi ste Vi tražili stručnu pomoć!??

Vremena uvek ima!! Šta znači to vaše "...a vremena nema puno..." !???!!!
I šta znači bez uspeha??!!! ko je procenio da je to bez uspeha??!!
Mislim da ste pogrešili. Razmislite još jednom.
Ne morate se zahvaljivati.

Znam da je nemoguce razumeti me,ali da su mi psiholozi od koristi ja ovde ne bih trazila pomoc.
U svakom slucaju dete se sve vise prepusta masti i ima odlike autizma.Bas sam na ovo mislila kada sam rekla da nema vremena za gubljenje.Vec sam radila sa autisticnom decom tako da mislim da moja procena nije pogresna(iako bih volela da jeste).
Od roditelja pomoc ne dobijam jer odbijaju saradnju i def.ne govore istinu.Pustila sam ih cak da prisustvuju u grupi kod deteta kako bi mogli da sami primete detetovo ponasanje.(sve sto su rekli je da ono nije takvo kod kuce i da ne znaju sta mu je).
 
Sory Fixa, ali nebih odbacio ovo pitanje. Mislim da treba pomoci ženi.
Ipak, da bi pomogli koliko je moguće dobro je da prethodno znamo neke stvari:
1. koliko je dete (starost)
2. kog je pola (mozda se to vidi iz posta, ali sada sam u prozoru Odgovorite na temu)
3. Da li je porodica kompletna (otac, majka, eventualno braća, sestre...)
4. Da li dete razlikuje boje (ako je malo i ne zna imena boja, predlazem igru sa Lego kockicama)
5. Čime se obično igra...
Za početak bi bilo to, a nastavak mozemo i na private...

Ako poseduješ znanje iz oblasti dečije psihologije, samo izvoli.
 
Sta moze da predstavlja detetova potreba da koristi samo crnu boju,ukoliko mu se boja skloni ili ne ponudi sa ostalim bojama ono jednostavno bojkotuje.

Nisam psiholog, niti neko ko bi se mogao smatrati kompetentnim da izvede neki finalni zakljucak ali bih iznela svoje misljenje i nadam se da nece biti pogresno shvaceno.
Deciji crtezi su pravi odraz unutrasnjeg sveta malih bica i na njih treba obracati paznju, osobito od uzrasta kada se vec smatraju malo svesnijim, ukljucenim u svakodnevni zivot, pod uticajem uze ili sire okoline kakvi su dom ili vrtic pride. Deca upijaju spoljne okolnosti a njihov unutrasnji zivot se upravo, u skladu sa tom percepcijom i definise te manifestuje, kroz nacin komunikacije, igru, crtanje.
Crna boja je isuvise jaka, dramaticna, tmurna da bi se dete iskljucivo "oslanjalo" na nju tokom crtanja. Odraz je zatvorenosti, neke teskobe i brige koja pritisce. Odbacivanje drugih nijansi je znak da trenutno ne moze da se izbori sa onim sto ga muci, kao da postoji neka vrsta celije do koje ne dopire nikakva svetlost. Do nje treba doci razgovorom sa nekim ko moze da pomogne. Slicna stvar je i sa crtezima na kojima se mogu videti ljudi bez delova tela, povijeno cvece i drvece, izoblicena tela, upotreba ostalih tamnih boja bez primesa crvene, zute, zelene.
Toplo preporucujem da se sa nekim psihologom o ovome poprica. :bye:
 
ja sam kao klinka jednom prilikom naslikala ljude kako se kolju.moja majka se shlogirala.ali to je bio period devedesetih ,pochetak rata,i ako se u mojoj kuci nije prichalo o tome(kako ne bi uplashili nas ,decu),ali smo mi to dozivljavali na nash nachin.jednostavno se osecalo u vazduhu,mozda smo preko tv-a nachuli neshto o tome.
mislim da je taj rad josh uvek sachuvan negde. do dushe boje su bile veoma zivopisne,ali je poruka bila veoma jasna.
 

Ja svog klinca od 6 i po godina nemogu da nateram da nešto nacrta- a kamoli da oboji !
Na svu sreću ide u predškolsko pa tamo sa ostalim klincima radi...Mada ima dana kada i tamo neće da crta ! Na svu sreću te imaju domaće zadatke pa malo radi i kući !
Ali ono što je zaista bar za mene kao majku neverovatno a to je - da je moj klinac već sa 2 i po godine znao boje i naravno bila sam oduševljena- jer i sama volim boje, uostalom kakav bi nam svet bio bez boja ! Recimo mom Mikiliju (mom klincu) dešava se da i pored toga što ne voli da crta,boji bojanke- ima ponekad Inspiraciju pa nacrta po 10 Kroki crteža u jednom dahu ( i to hemijskom olovkom !!!)...Ko će ga znati valjda radi samo onda kada njemu to odgovara...

Eto i ja sama imam talenta za crtanje još od detinjstva ali sam to sve zapostavila od kako sam rodila decu ! Sada uživam da njima pomažem oko njihovih Likovnih radova za Školu !
A poslednje 2 godine imam želju da se oprobam u Ikonopisu- da bar nešto od svog talenta uradim ! Ali i za to treba imati i vremena,prostora i para, a naravno i veliku želju !
Koliko sam od drugih čula čak i od Otaca iz naše Parohije - najbolji su Samouki Ikonopisci,pa eto možda se u neko dogledno vreme i ja sama upustim u to ! Čula sam i da Čovek treba da bude Totalno smiren Duhom da bi započeo Ikonopis ! A kod mene je ova faza - sada sve - samo ne smirenost ! Ma bitno je da ja TO u srcu nosim pa kada dođe Vreme onda ću i započeti !
 
Mozda je objasnjenje sasvim jednostavno - crna boja ostavlja najjaci trag i ima najjaci intenzitet na belom papiru, a to je za dete senzacija.To ga privlaci i verovatno su mu sve ostale boje blede i nedovoljno jake.Mozda problem postoji, a mozda ga uopste i nema (daj Boze) ! Mozda roditelji ne lazu kad kazu da se kod kuce ne ponasa tako.Koliko je dugo dete u grupi, da li se socijalizovalo i koliko je vremena provelo s vrsnjacima itd, itd.?Sve su to bitni faktori, jer ako je dete kratko s decom, nije za cudjenje njegovo ponasanje.Opet tu su psiholozi da daju svoje strucno misljenje.Znam samo da nije uvek lako odrediti da li je dete autisticno ili nije i da za to treba vremena.Roditelji to tesko prihvataju, ali je njihova pomoc (stalno pracenje ponasanja deteta) neprocenjiva.
 
Poslednja izmena:

Back
Top