CRNA MARAMA



(ili neka moja razmišljanja o životu inspirisana ko zna čime)


CRNA MARAMA

Umorna sam.....
jako....
sutra, tj. danas,
moram završiti sav posao.
San od mene odlazi
ruke su olovom punjene
život se vraća po svoje
senke me prošle pohode
misao moju odnose
ne želim nikog da teretim
zato sednem i napišem
prošlosti davne, pradavne
bežte od mene beštije
vek čitav za mnom hodite
zar se niste umorile.

Crnu sam maramu povila
i u dan krenula
pogled sam u se gurnula
da vidim gde sam se sakrila
U tamu svoju vratih se
ne vidim sebe.....nema me
daire zvone zanosno
reči se smeše sebično
smehom se ori tamnina
lažima noć se smeje
čak se i mesec sakrio
samo da ne vidi mene.

Ostani sama sa sobom
ne idi putem prelepim
tuge su uvek zanosne
ruke im duge, preduge
treba ti misao jasna
treba ti glava bistra
ne veruj rečima što zvone
ne veruj onom što ne vidiš
ono što imaš dosta je
za mnoge čak i premnogo
ostani gde jesi ....ne idi
putem što razum ne vidi.

Crnu sam maramu povila
i u dan krenula
da sahranim deo sebe
poslednjom snagom
prošlost sklanjam
budućem danu ja se klanjam.






PS Kada su reči jako umorne
pradavnoj prošlosti su sklone.....
jutro im snagu daruje
samo malo da odsnuje​
 
Koliko istine je rečeno ovde, Ljiljo,
Ovo P.S. naročito. I naročito za mene jutros.
Hvala Gospodu što sam ga dočekala. Jutro.
I tebi, draga za tekstove u kojima prečesto
nalazim sebe.:zag:
 
joca frljoka;bt124648:

Si Ljilka, si. Tugu najdublje znaš da opišeš, tu si najjača mori Ljiljana... pa ta druga strofa ... lepa pesma, baš lepa, čestitam

:konfete:

Drago mi je da ti se dopala Joco. z:)
Ravnoteža je svuda...jačina sreće i tuge su u srazmeri....nema onog ko je veliku sreću osetio a slabašnu tugu.
Hvala sudbi što su se moje tuge desile jako, jako davno i što nemaju veze sa mojom najužom porodicom osim u smislu izlečenja.....uglavnom me ostave na miru, ali ih ponekad nešto podstakne pa zaurlaju cerekom i sakriju mesec.
Biće lepih i sretnih reči......jer ovo je samo maleni ali pretežak deo mene :zag:
 
Poslednja izmena:
miwka;bt124659:
Samo da znaš današnju pesmu sam napisao samo zbog tebe i tvog raspoloženja..Ne volim kad si mi takva z:lol::zimag:z:poz:

Hvala Milane za pesmu......divna je :zag:
Ne volim ni ja kad sam ovakva.
Sve je na vagi......mora da se uravnoteži.
Sva sreća pa mnogo srećnih reči je na jednom tasu a malo tužnih.....ipak, su u ravnoteži.
Biću bolje, ne brini z:)
 
Uh,Ljiskice.....Kako je zanosna pesma...Tako baca u depresiju da je to neverovatno...Tvoje reci poput tuge koju si opisala prosto gone u apatiju...To divno stanje izmenju zivota i smrti.... Citajiuci pesmu prezivela sam svaki trenutak zivota....Od loseg sna,mucnog jutra,teskog dana i umorne noci...Do konacnog svanuca sa cvrkutom ptica koje nasilu docaravam sebi da bih se izvukla iz kandzi svog srca koje ne zeli na svetlost.....Nista lepse za moj ukus nisi napisala....Predivno...Mozda nisam shvatila poentu iz prostog razloga sto sam svaku tvoju rec dozivela na svoj nacin:heart:
 
....izdvojio sam ovaj stih ne da kritikujem , već da iznesem jedno viđenje koje je lično psihološko otkriće ---zato te molim da ne prejudiciraš stvar jer sam dobronameran ( a nekako cvikam od tebe i
tvoje nastavničke strogoće ) elem :
"prošlosti davne, pradavne
bežte od mene beštije
vek čitav za mnom hodite
zar se niste umorile.
"

...imam osećaj , da kod većine ljudi život prekriva doživljaje ovake ili onakve i utapa u zaborav ....tamo oni sami sa sobom ( naročito razočarenja i bolne ljubavi - stradanja ), poprimaju čudne pojmove i oblike ...postaju karakondžule , beštije zveri i ko zna šta sve....matrijalizuju se ...kad ponekad ostanemo sami i onako ovlaš zatvorenih očiju porinemo u prošlost -----one nagrnu jasno pred nama , da počnemo da se plašimo kakve su sve oblike poprimili ti naši prošli dani ....strah se rađa i onda počnemo da bežimo u stvarnost ...naravno i te slike prošlosti počnu da se objedinjuju u nama i pretvaraju se u jednu sliku - zver ... ko može da se sretne s njom bez straha , da je pomazi i prihvati bez reči kritike ; prisustvovaće čudu ( kao u bajci : lepotica i zver ---- tako nekako ) .....kažu da tad čovek počinje da razume sebe , da počinje da voli svoju prošlost i sve u vezi nje ----dakle , tad čovek stiče mudrost i očovečuje se ........oni koji stalno odbacuju prošlost , nekako po pravilu prave iste greške a i stalno su mrzovoljni ....
šta znam ...
e ovaj stih me probudio i obavezao da nešto napišem o ovom problemu ........izvinite !

...inače u celini pesma je divna !
 
Emin@;bt124686:
Uh,Ljiskice.....Kako je zanosna pesma...Tako baca u depresiju da je to neverovatno...Tvoje reci poput tuge koju si opisala prosto gone u apatiju...To divno stanje izmenju zivota i smrti.... Citajiuci pesmu prezivela sam svaki trenutak zivota....Od loseg sna,mucnog jutra,teskog dana i umorne noci...Do konacnog svanuca sa cvrkutom ptica koje nasilu docaravam sebi da bih se izvukla iz kandzi svog srca koje ne zeli na svetlost.....Nista lepse za moj ukus nisi napisala....Predivno...Mozda nisam shvatila poentu iz prostog razloga sto sam svaku tvoju rec dozivela na svoj nacin:heart:

I treba da je pročitaš i doživiš na svoj način mila....ja sam je pisala sa svojom tugom i strahom i snagom a ti je čitaš sa svojim. Važno da ti se dopala i da je izazvala reakciju :zag:
 
123loncar;bt124689:
....izdvojio sam ovaj stih ne da kritikujem , već da iznesem jedno viđenje koje je lično psihološko otkriće ---zato te molim da ne prejudiciraš stvar jer sam dobronameran ( a nekako cvikam od tebe i
tvoje nastavničke strogoće ) elem :
"prošlosti davne, pradavne
bežte od mene beštije
vek čitav za mnom hodite
zar se niste umorile.
"

...imam osećaj , da kod većine ljudi život prekriva doživljaje ovake ili onakve i utapa u zaborav ....tamo oni sami sa sobom ( naročito razočarenja i bolne ljubavi - stradanja ), poprimaju čudne pojmove i oblike ...postaju karakondžule , beštije zveri i ko zna šta sve....matrijalizuju se ...kad ponekad ostanemo sami i onako ovlaš zatvorenih očiju porinemo u prošlost -----one nagrnu jasno pred nama , da počnemo da se plašimo kakve su sve oblike poprimili ti naši prošli dani ....strah se rađa i onda počnemo da bežimo u stvarnost ...naravno i te slike prošlosti počnu da se objedinjuju u nama i pretvaraju se u jednu sliku - zver ... ko može da se sretne s njom bez straha , da je pomazi i prihvati bez reči kritike ; prisustvovaće čudu ( kao u bajci : lepotica i zver ---- tako nekako ) .....kažu da tad čovek počinje da razume sebe , da počinje da voli svoju prošlost i sve u vezi nje ----dakle , tad čovek stiče mudrost i očovečuje se ........oni koji stalno odbacuju prošlost , nekako po pravilu prave iste greške a i stalno su mrzovoljni ....
šta znam ...
e ovaj stih me probudio i obavezao da nešto napišem o ovom problemu ........izvinite !

...inače u celini pesma je divna !

Hhahaha cvika od mene
U pravu si Lončar....postaju karakondžile te ružne prošlosti. Ipak, ovo su prošlosti mog detinjstava i devojaštva.....sa njima sam tada živela, borila i pobedila....to ih je moja mladost svojom snagom savladala ili ptihvatila i naučila da sa njima živi.
Ćutale su mnogo godina....sada.....sada imam drugačiju snagu.....a one su se podstaknute mojim aktivnim pisanjem pomamile.....moram opet da se borim....i....sada je mnogo teže.....smeta mi krštenica z:)
 
...naravno da cvikam...
...a minuli životni dani kao i svi oko nas traže naše razumevanje i našu ljubav....mi nismo idealni , ali ako gurnemo pod tepih ( da tako kažem ) , neku našu pogrešku ona prerasta u našeg demona i muči nas ..ali ako sednemo i proanaliziramo tu stvar , ona će nas sama podučiti kako u buduće .....videće da nije odbačena ( to je deo nas , buni se isto kao i mi kad nam se učini da nas neko zapostavlja ), da je voljena takva kakva je ....zar ne ...a lična karta ... pa to nije problem ...ja mislim da takve stvari lakše rešavamo ...ima jedna izreka : što sto mlade usijane pametne glavice pokvare , to ruke jedne matore budale očas poprave ...ja se uzdam u to ......Pozdrav !
 
123loncar;bt124696:
...naravno da cvikam...
...a minuli životni dani kao i svi oko nas traže naše razumevanje i našu ljubav....mi nismo idealni , ali ako gurnemo pod tepih ( da tako kažem ) , neku našu pogrešku ona prerasta u našeg demona i muči nas ..ali ako sednemo i proanaliziramo tu stvar , ona će nas sama podučiti kako u buduće .....videće da nije odbačena ( to je deo nas , buni se isto kao i mi kad nam se učini da nas neko zapostavlja ), da je voljena takva kakva je ....zar ne ...a lična karta ... pa to nije problem ...ja mislim da takve stvari lakše rešavamo ...ima jedna izreka : što sto mlade usijane pametne glavice pokvare , to ruke jedne matore budale očas poprave ...ja se uzdam u to ......Pozdrav !

Upravo radim analizu Lončar ove nove verzije......pisanjem i razmišljanjem z:)
 
Crnu maramu skini ti
i sa nom i senke noći
na sunce izadji
prepusti se svetlosti i toploti
misli će ti se izbistriti
snaga obnoviti
istina ukazati
jer na svetlosti ona sja
noć utvarama odgovara
strah zavarava
umorna tvoja oka dva
i celo biće rastvara
dok volja umorna
zbunjena je sva
Po danu drukčija je Ljilja
sunce,cveće,živa bića sva
vidi ,oseća i razume ona
i u život se divno uklapa
kad u pesmu to stavi
uživaju sa njom svi
 
zxy;bt124706:
Crnu maramu skini ti
i sa nom i senke noći
na sunce izadji
prepusti se svetlosti i toploti
misli će ti se izbistriti
snaga obnoviti
istina ukazati
jer na svetlosti ona sja
noć utvarama odgovara
strah zavarava
umorna tvoja oka dva
i celo biće rastvara
dok volja umorna
zbunjena je sva
Po danu drukčija je Ljilja
sunce,cveće,živa bića sva
vidi ,oseća i razume ona
i u život se divno uklapa
kad u pesmu to stavi
uživaju sa njom svi

z:poz:z:poz:
 
:zag: :zag: , jako lepo...bilo šta drugo da kažem , već je rečeno....samo da dodam , da i ja pronalazim sebe u nekim tvojim pesmama...samo ja , to tako lepo ne bih znala da izrazim...tebi je svejedno stihovi ili proza, ide ti savršeno od ruke....
 
magdalena48;bt124944:
:zag: :zag: , jako lepo...bilo šta drugo da kažem , već je rečeno....samo da dodam , da i ja pronalazim sebe u nekim tvojim pesmama...samo ja , to tako lepo ne bih znala da izrazim...tebi je svejedno stihovi ili proza, ide ti savršeno od ruke....

Pronalaziš se jer su sve to priče iz života......običan život :heart:
 

Back
Top