CRNA GORA ZA POČETNIKE

[eremita]

Iz srca Crne Gore - sa Cetinja.

Из тог СРЦА Црне Горе ЈЕ НАЈМАЊИ ОДАЗИВ МУШКАРАЦА ЗА
СЛУЖЕЊЕ ВОЈНОГ РОКА - и престани више да причаш о некадашњим
јунацима ЈЕР ТО ЈЕ ДАВНО БИЛО А ДАНАС СЕ САМО ПРИПОВЕДА - данас се лепо види КАКВИ су Цетињани: скоро СВИ са уверењима ДА СУ
НЕСПОСОБНИ ЗА СЛУЖЕЊЕ ВОЈНОГ РОКА. ops: ops: ops:

 

[Stari Crnogorac]

Pa ti "rodjace" stvarno na lijecenje treba da ides, po tebi svi u Crnoj Gori su bili magarci do 1918-te pa su onda po tebi postali ljudi.
Izpljuva nas ti bolje nego bilo koji Arbanas.
Svaka ti cast!?

Ako si iz Dobrskog Sela a Posrbica, onda si izda svoj narod - koji je cistokrvni Crnogorski narod. Ako nekome treba lijecenje, onda si to ti - domaci kvisling.

Reka sam da su se do 1918-e svi PRAVOSLAVNI CRNOGORCI SMATRALI SRBIMA. Ali su razdvajali vjeru i narodnost. Vjerom su bili srbi, narodnoscu su bili Crnogorci. Poslije 1918-e zbog ogorcenja prema ponasanju Srba prema Crnogorskom narodu, vecina Crnogoraca odbija i po vjeri za sebe da kazu da su Srbi. To zbore samo oni koji su pomagali okupatorskoj - chetnickoj vojski.

 

[Stari Crnogorac]

Sjekloce su bratstvo iz Dobrskog Sela. Evo ga zapis (nacionalno/etnicko izjasnjavanje) iz 1913-1914 godine trojice emigranata iz tog bratstva:

First Name: Sava
Last Name: Sjekloca
Ethnicity: Montenegro, Montenegran
Last Place of Residence: Linjani, Montenegro
Date of Arrival: December 11, 1913
Age at Arrival: 20y Gender: M Marital Status: S
Ship of Travel: Patricia
Port of Departure: Hamburg
Manifest Line Number: 0025

 

[Stari Crnogorac]

Sjekloce su bratstvo iz Dobrskog Sela. Evo ga zapis (nacionalno/etnicko izjasnjavanje) iz 1913-1914 godine trojice emigranata iz tog bratstva:

First Name: Ilija
Last Name: Sjekloca
Ethnicity: Montenegro, Montenegran
Last Place of Residence: Linjani, Montenegro
Date of Arrival: December 11, 1913
Age at Arrival: 26y Gender: M Marital Status: S
Ship of Travel: Patricia
Port of Departure: Hamburg
Manifest Line Number: 0015

 

[Stari Crnogorac]

Sjekloce su bratstvo iz Dobrskog Sela. Evo ga zapis (nacionalno/etnicko izjasnjavanje) iz 1913-1914 godine trojice emigranata iz tog bratstva:

First Name: Ginro
Last Name: Sjekloca
Ethnicity: Montengran
Last Place of Residence: Gzupa, Montenegro
Date of Arrival: April 10, 1914
Age at Arrival: 42y Gender: M Marital Status: M
Ship of Travel: Argentina
Port of Departure: Trieste
Manifest Line Number: 0015

 

[Stari Crnogorac]

Koga interesuje kako su mu se preci izjasnjavali (oni sto su emigrirali za Ameriku) neka posjeti ovaj Americki sajt dje moze da skine originale faksimila:

http://www.ellisisland.org

 

[diretore]

Reka sam da su se do 1918-e svi PRAVOSLAVNI CRNOGORCI SMATRALI SRBIMA. Ali su razdvajali vjeru i narodnost. Vjerom su bili srbi, narodnoscu su bili Crnogorci. Poslije 1918-e zbog ogorcenja prema ponasanju Srba prema Crnogorskom narodu, vecina Crnogoraca odbija i po vjeri za sebe da kazu da su Srbi. To zbore samo oni koji su pomagali okupatorskoj - chetnickoj vojski.

Pa dobro zemljace kad su se pisali tako kao sto ti kazes, sto su onda u dokumentima pisali drugacije.

Narodnost Srbin
Vjera Pravoslavna

Нaродност и вјера: Србин, вјере православне

Нaродност и вјера: Србин, вјере православне

a ovo je i bolje

Нaродност и вјера: Србин, вјере муслиманске

 

[Stari Crnogorac]

Pa dobro zemljace kad su se pisali tako kao sto ti kazes, sto su onda u dokumentima pisali drugacije.

Narodnost Srbin
Vjera Pravoslavna

Nijesu oni to pisali vec cinovnici, tj zvanicna politika Kralja Nikole. U dokumenta obadva moja djeda pise da su srpske narodnosti, ne u jedan no u sva njihova dokumenta, ali oni nikad nijesu rekli da su Srbi, vec stopostotni Crnogorci. Tako ti je kod 95% Crnogoraca iz prave Crne Gore.

Dje imas najvise Srba? U ona mjesta koja nijesu ni 5 godina provelu u nezavisnu Crnu Goru: Bijelo Polje, Pluzine, Herceg Novi itd. Sad je pitanje oce li Srbija i SPC ta mjesta posrbit ili cemo ih mi pocrnogorcit.

Ovo sto pise da ima 32% Srba u Crnu Goru je samo privremeno. U nezavisnu Crnu Goru ce se opet pisat ka Crnogorci.


P.S. Ta dokumenta dje pise da smo srpske narodnosti su postojala SAMO za vrijeme Kralja Nikole, ni prije ni poslije.

 

[Stari Crnogorac]

Obavještajnu bitku sa Beogradom Crna Gora je izgubila još krajem 19. vijeka


Andrijašević priču o odnosima Crne Gore i Srbije gradi na činjeničnoj osnovi uz kritički osvrt na povijesnu stereotipiju
U svim oblastima na koje je Crna Gora pretendovala, Srbija je imala razvijenu obavještajnu mrežu, odnosno, imala je svoje “povjerenike”. Nekoliko povjerenika bilo je zaduženo i za Crnu Goru. Poznato je da je u Kotoru postojao agent pod pseudonimom “Skarda” koji je dostavljao izvještaje Beogradu o zbivanjima u Crnoj Gori. Šezdesetih godina 19. vijeka Srbija je imala svoje povjerenike i na crnogorskom dvoru. Najpovjerljivije informacije sa dvora dospijevale su u Beograd preko Nićifora Dučića, koji je jedno vrijeme bio sekretar knjaza Nikole, i preko udovice knjaza Danila, knjaginje Darinke. Oni su zbog toga bili protjerani iz Crne Gore.
Obavještajnu mrežu u Crnoj Gori pokušao je da uspostavi i izaslanik srpske vlade kod knjaza Nikole, Milan Piroćanac, koji je boravio na Cetinju tokom 1867. godine. U opširnom izvještaju koji je dostavio srpskoj vladi, Piroćanac nabraja ličnosti koje su naklonjene Srbiji, i koje bi se za obavještajni rad mogle vrbovati. Naravno, Piroćanac predlaže da se ovim ljudima za usluge daje novac, jer smatra da gotovo i nema crnogorskog glavara koji bi odbio neku pristojnu sumu. I Niko Okanović, srpski povjerenik u Hercegovini, predlaže da se crnogorskim glavarima obeća “da će svaki velikijem činovnikom u velikoj Srbiji postati, ako joj se pridruži u odsudnom času”. Inače, među papirima srpskog državnika Jovana Ristića, koji se čuvaju u Istorijskom institutu SANU, nalaze se imena mnogih ličnosti iz Crne Gore, Hercegovine i sjeverne Albanije koje su bile dio srpske obavještajne mreže. O postojanju ove povjereničke mreže knjaz Nikola je imao neke informacije, što potvrđuje Atanasije Nikolić, jedan od prvaka srpske obavještajne službe. U svom spisu “Opis radnje po predmetu opšteg sporazumljenja za ustanak i sjedinjenje” (1876), Nikolić navodi: “Knjaz Nikola doznao je da mi imamo agente u Hercegovini i u Arnautluku, ili je tek o tome sumnjao, pa mu je to krivo bilo i zahtevaše da se Srbija u onaj kraj ne meša, no da se to njemu ostavi, jer je on bliže”. Nikolić objašnjava i kako je povjerljiva pošta srpskih agenata iz crnogorskog okruženja dostavljana srpskoj vladi, tj. Garašaninu: “Dok sam ja vodio korespondenciju u šiframa sa Crnom Gorom i s našim agentom, pisma nisu išla direkte iz Kotora ovamo, ni odovud za Kotor zbog austrijskog špioniranja. Iz Kotora pošiljana su pisma u Trst u koverti na brata Teodorovića, koji je onde bio trgovački agent, a za ekspediciju naših pisama imao je 100 for. na godinu. Ovaj bi opet svoja i našega agenta pisma u jednoj koverti (stavljao) pod adresom Lazara Grujića u Beograd i tek ovo bi pismo u drugu kovertu stavio i adresirao na Tomu Andrejevića u Beograd, te bi tako Toma Andrejevića ta pisma na Lazara Grujića glaseća, predavao pokojnome Garašaninu, a ovaj bi ih meni poslao na dešifriranje... Ovim načinom zaklonjena je bila ličnost srpskoga ministra, pa baš da bi korespondencija došla u neprijateljske ruke, vlada Knjaževstva Srpskog ne bi se kompromitovala”. Na ovakvu aktivnost srpske vlade, Crna Gora je pokušavala da uzvrati istom mjerom, ali njeni uspjesi u tom radu bili su uglavnom skromni. Njene slabašne institucije, i još slabašnije finansije, nijesu mogle parirati srpskim institucijama i finansijama. Ovu borbu Crna Gora je izgubila još krajem 19. vijeka. Početkom 20. vijeka Crna Gora je definitivno izgubila i propagandni rat sa beogradskom štampom: izmišljotine koje su o njoj širili beogradski listovi “Politika”, “Samouprava”, “Pijemont”..., nametnute su javnosti kao prava slika o njoj. U isto vrijeme, Crna Gora je izgubila naklonost najvećeg dijela svoje tek stasale inteligencije, kojoj je Karađorđevićevska Srbija postala uzor, a zatim je u vrijeme emigracije 1916 - 1918. na stranu Srbije prešao i predsjednik crnogorske vlade, sa nekoliko ministara, serdara i vojvoda. Kada se sve to ima u vidu, odsudna bitka za Crnu Goru bila je izgubljena prije nego je i počela.

 

[diretore]

Reka sam da su se do 1918-e svi PRAVOSLAVNI CRNOGORCI SMATRALI SRBIMA. Ali su razdvajali vjeru i narodnost. Vjerom su bili srbi, narodnoscu su bili Crnogorci. Poslije 1918-e zbog ogorcenja prema ponasanju Srba prema Crnogorskom narodu, vecina Crnogoraca odbija i po vjeri za sebe da kazu da su Srbi. To zbore samo oni koji su pomagali okupatorskoj - chetnickoj vojski.

Nedosljedan si zemljace, evo ti posta gdje kazes obratno od onoga sto sad tvrdis.
Ako cemo po onome sto sam ti rekao ranije na nekom postu, da odemo da Metohije i juznog dijela Srbije, pa da pitamo ljude sa prezimenima Bakrac, Djurovic, Barjaktarovic, Djuraskovic, itd, ko su i sta su, i odakle su dosli.
Istorijska je cinjenica da je Milos Obrenovic trazio da se na obodima nove srpske drzave nasele ljudi iz Crne Gore (dajuci im imanja koja u krsu Crne Gore nisu mogli imati), jer su bili gorstaci koji su navikli na ratovanja i na ceste upade Turaka.
Slicnu logiku je imala i Austro-Ugarska Monarhija kad je pravila Vojnu Krajinu, koristeci opet ljude koji su rodom iz stare Crne Gore i Srbije(pobjegli sto zbog krvne osvete, sto zbog turskog zuluma). Nije li cudno da imas Vuckovice(rodom iz Barutane) u okolini Knina, prezime Crnogorac u okolini Vrlike, Savovic (Benkovac) itd, i svi su Srbi a ne Crnogorci.
Mozda nisu culi za"veliku reformu" za koju ti tvrdis da je bila 1918-te, pa ostadose po tebi i dalje magarci, a ne ljudi.
Nema svrhe jednog monomana ubjedjivati u nesto.

Sto bi rekli Zecani
"lijepo spavaj, miko"

 

[Stari Crnogorac]

Interesantan podatak iz 1904-e godine. Marko Ilickovic, koji je naturalizovani Austrijanac (ima njihovo drzavljanstvo) emigrira u Ameriku. U tadasnja emigraciona dokumenta je treba da navede sto je po "Nacionalnost (ili potonje stalno prebivaliste", kod zapadnih zemalja pojam "nacionalnost" je isti ka kod nas "drzavljanstvo". Marko Ilickovic, vjerovatno, ka i svi Crnogorci, misleci da "nacionalnost" znaci "narodnost" upisa je "Montenegrin". Medjutim, kasnije je, izgleda, uvidio da to znaci drzavljanstvo, te je preko toga (sto se jasno vidi) upisa "Austrian". Dalje, pod stavkom "*Rasa ili narod" upisa je "Crnogorska". Na dno dokumenta nalazi se objasnjenje sto znaci stavka "*Rasa ili narod", sa engleskog prevedeno: ""Rasa ili narod" ce se utvrdit iz koje grupe (vjerovatno naroda, na engleski ova rijec se kaze "stock") oni poticu i koji jezik govore. Lista rasa ce bit nadjena na pozadinu ovog dokumenta".

 

[diretore]

Obavještajnu bitku sa Beogradom Crna Gora je izgubila još krajem 19. vijeka

Pisma mozemo citirati i ja i ti, i izvlaciti drugacije zakljucke.
Vazno je jedino kako ce drugi odluciti, a to cemo vidjeti.

 

[Stari Crnogorac]

"Rase Evrope" 1939-e godine 15 doktora nauka sa zapada (medju kojima je najprominetniji Carleton Stevens Coon Phd. sa Harvarda) su objavili istrazivanja o rasama Evrope. Dosli su do saznanja da su Crnogorci posebna rasa na Balkan, osim toga su i najveci i najtezi narod u Evropu.

 

[eremita]

Е, Црногорци СУ НАЈВЕЋИ И НАЈТЕЖИ... о Господе Боже... Ти си потпуно мозгом ИЗВЕТРЕО !!! Ти имаш озбиљан проблем сопственог идентитета ЈЕР НИСИ КРШТЕН У ПРАВОСЛАВНОЈ ВЕРИ... боље потражи помоћ неког психијатра, него што тражиш овде потврду своје лудости.

 

[ХЕРЦ]

Ti treba prvo da promjenis taj nick u STARI MAGARAC pa onda polako kod doktora da ti utvrdi dijagnozu.

Bezbroj puta si napisao kako su se crnogorci pisali vjerom srbi a narodnosti crnogorci, i samim tim si pokazao da si jedna obicna neskolovana seljacina sa pristupom internetu. Vjera je pravoslavna, a narodnost je srpska. Pravoslavni narodi na balkanu su Rumuni, Bugari, Srbi i Grci, a ti zakljuci koje si narodnosti prema jeziku koji govoris (maternji? da nisi slucajno MATERIN? hahaha).

Srbin je narodnost, pravoslavne je vjere i moze biti rodjen u Bosni, Hercegovini, Crnoj Gori, Srbiji, Americi, Kini ili na Tibetu, ali to sto ce on biti bosanac, hercegovac, crnogorac, srbijanac itd. ne mjenja cinjenicu da je on po narodnosti srbin i vjeroispovjesti pravoslavac.

Ajde sada ti fino put pod noge pa na psihijatriju, jer ti je ipak kasno za skolu i obrazovanje.

 

[Stari Crnogorac]

Bezbroj puta si napisao kako su se crnogorci pisali vjerom srbi a narodnosti crnogorci,

Obicno se i za muslimane zborilo da su turci (po vjeri), a za katolike (i dan danas se za Bokelje kaze "lacmani" ili "latini") da su latini (takodje, po vjeri). Svi znamo da muslimani i katolici nijesu po narodnosti Turci i Latini.

Evo kad pitas Crnogorce eksplicitno da ti napravi razliku izmedju vjere i nacije/naroda:

 

[diretore]

Crmnička nahija

Granica. Ova nahija nalazi se južno od Riječke, a graniči: sa sjevera Riječkom nahijom, sa istoka Skadarskim jezerom; sa juga Primorskom nahijom a sa zapada Bokom Kotorskom.

Plemena. U ovoj su nahiji plemena: Podvor, Bučele, Sotonići, Dupilo, Gluhi do, Boljevići, Limljani, Seoce, Šestani i Krajina.

Planine. Najveće su planine u ovoj nahiji: Sutorman, Ostrik, Sozina, Trojica i Rasovatac.

Ravnice. Sredinom ove nahije pruža se ravan Crmničko polje.

Vode. Ovoj nahiji, u koliko je dotiče, pripada Skadarsko jezero; a kroz Crmničko polje teku rijeke Crmnica i Oraoštica, koje se sastaju u blizini varošice Vira i utiču u Skadarsko jezero pod imenom rijeka Virštica.

Putevi. Kroz ovu nahiju načinjen je kolski put preko Sutormana od Vira do Bara, koji je spaja sa primorskom nahijom i Jadranskijem morem; a vodeni put je spaja sa Riječkom nahijom od Vira do Rijeke.

Znatna mjesta. Jedina varošica u ovoj nahiji jest Vir, koji se nalazi na utoku rijeke Virštice u Skadarsko jezero. Ima svoju varošku upravu; telegraf, poštu i tvrđavu, koju je sazidao vladika Rade. Svakoga petka je na njemu živa trgovina. U blizini varošice nalazi se brdašce Besac, na kome je u događaju 1702. godine na Badnji dan noću poginulo sedamdeset Srba na Dupila. U ovoj nahiji još su znatna mjesta: Krnjice, gdje je naša vojska u ratu 1860. godine zarobila šest stotina Turaka; Karuči, gdje je Ivan Crnojević, nekadašnji vladar Crne Gore petnaest hiljada Turaka potukao; Boljevići, u njima se rodio vladika Ruvim, koji je pleme Kuče obratio u pravoslavnu vjeru; Brčele, gdje su ponekad stanovali zetski vladari Balšići. U Brčelima je manastir u kome je živio i umro "Lažni car Šćepan Mali." Boljevići, Brčele, Sotonići, Godinje i Krajina znatni su jer tamo rađa dobro grožđe, od koga se dobiva čuveno crmničko vino. Čuveni su ribolovi: Modra oka, Jesen, Raduš i Luka Krnjička.

Podneblje. U ovoj nahiji je podneblje blago i umjereno, uspijeva svako voće a osobito smokva. Zemljište je vrlo plodno. Siju se poznati domaći usjevi a gore su obrasle dubom, jasenom, cerom i drugim drvećem. Od divljači se nalazi lisica, zečeva, kunica i drugih. A od domaćih životinja gaje se ovce, koze, goveda i konjčad.

Stanovništvo. Najviše se narod u ovoj nahiji zanima zemljoradnjom i stočarstvom, trgovinom vina i ribolovom. Iz ove nahije većinom idu ljudi po svijetu, da štogod zarade. Narod je pobožan, radan, dobroga zdravlja a čisto se nosi.

Primorska nahija

Granica. Ova nahija zauzima najjužniji dio Crne Gore i graniči: sa sjevera Crmničkom nahijom, sa istoka Skadarskim jezerom; sa juga rijekom Bojanom, koja je razdvaja od Albanije, a sa zapada Jadranskijem moram.

Plemena. Ova se nahija ne dijeli na plemena, kao ostale nahije, već na dva okruga: Ulcinjski okrug od rijeke Bojane do planine Možure i Borski okrug od Možure do Sutormana.

Planine. Najveće su planine u ovoj nahiji: Rumija, koja je visoka 1594 metra, Lisanj, Sutorman i Možura; a brda su Brivska gora i Bijela gora.

Ravnice. U ovoj nahiji najveće su ravnice: Ulcinjsko polje, koje se nalazi uz rijeku Bojanu; Barsko i Mrkojevićsko.

Vode. Ovu nahiju obuhvata sa zapadne strane Jadransko more a sa istočne Skadarsko jezero. Rijeke su joj: Bojana, koja izvire iz Skadarskoga jezera, a uvire u Jadransko more; Međureč, izvire ispod Lisina, protiče kroz jezero Šas i uvire u rijeku Bojanu; Bunar izvire ispod Rumije a teče ispod Bara i Željeznica izvire ispod Sutormana a obije utiču u Jadransko more. Jezera su Zogaj i Šas. Kako je Ulcinjsko polje podvodno, to je od Ulcinjskoga blata do mora načinjen kanal kojim voda otiče, te se polje unekoliko isušuje.

Pristaništa. Ova nahija ima na moru četiri pristaništa: Bar, Ulcinj, Valdinos i Sveti Nikola.

Putevi. Ovu nahiju veže sa Crmničkom kolski put od Bara do Vira, a vodom se preko mora može ploviti od Bara do Ulcinja. Jadransko more spaja Crnu Goru sa ostalim svijetom.

Znatna mjesta. Najveća varoš u ovoj nahiji jest Ulcinj u Ulcinjskom okrugu, nalazi se na obali Jadranskoga mora i ima oko pet hiljada stanovnika. U njemu su stanovali najstariji srpski vladari župani, a poslije njih Nemanjići i Balšići. U Ulcinju se nalazi Knjažev dvorac Ratislava, dvije pravoslavne crkve, jedna je zadužbina knjaza Nikole I, podignuta za spomen poginulim Srbima u ratu 1879. godine; jedna rimokatolička, devet yamija sa sjedištem muftije, uprava cijele nahije, okružni sud, varoški sud, opština, pomorska uprava, osnovna škola, mejtep - vjerska muhamedanska škola, pošta i telegraf i najzgodnije kupatilo na obali Jadranskoga mora.

Druga je varoš u ovoj nahiji Bar, koji se nalazi u barskome okrugu, blizu mora na rijeci Bunaru ispod planine Rumije sa tvrđavom. Ima oko četiri hiljade stanovnika. Na samoj morskoj obali nalazi se knjažev dvorac Topolica i to blizu rijeke Željeznice. U Baru ima nekoliko pravoslavnih crkava, yamija i rimokatolički manastir sa nadbiskupom, osnovna škola muška i ženska, mejtep, okružni sud, varoška uprava, opština, pomorska uprava, pošta i telegraf. Nedaleko od Bara u selu Zubce nalazi se muška osnovna škola. U ovoj nahiji znatna su još mjesta: Volujica blizu Bara, sa koje je naša vojska, koju je predvodio knjaz Nikola I, odbila veliko tursko ratno brodovlje sa Jadranskoga mora prilikom osvojenja Bara 1877. godine. Salč, blizu Ulcinja, znatan je, jer je u njemu ljetovao ponekad veliki i slavni srpski vladar car Dušan, Mrkojevići, u kojima su Srbi muhamedanske vjere sačuvali od starog doba krst koga, zajedno sa pravoslavnom i rimokatoličkom braćom Srbima, nose svake godine na Rumiju o Trojičinu danu. Ovdje postoji i osnovna škola.

Podneblje. U ovoj je nahiji podneblje sasvim blago i toplo, snijega malo kad pada, samo što ponekad duvaju sa zapada jaki vjetrovi s mora. Gaje se sve domaće životinje. U planinama od divljači ima: vukova, zečeva, kunica i drugih, a od pernatih životinja: grlica, divljih kokošaka, pataka i prepelica. Gore su obrasle raznim šumskim drvećem, a od usjeva se većinom siju: pšenica i kukuruz, a sadi se krtola i razno povrće. Voća se svakovrsnog može naći a najviše ima maslina, od kojih se dobija mnogo ulja; a to i jeste glavni proizvod ove nahije u trgovini.

Stanovništvo. U ovoj se nahiji narod zanima zemljoradnjom, trgovinom, stočarstvom, ribolovom, moreplovstvom a, unekoliko, i zanatima. Stanovništvu bi bilo sasvim olakšano življenje, pošto imaju sve dobre uslove podneblja i zemljišta, da se time umiju koristiti kako treba, i više truda da polažu. Stanovnici ove nahije po narodnosti su Srbi od tri vjere: neki su pravoslavne, neki rimokatoličke, a neki muhamedanske.

Porodična idila u Crnoj Gori - objavljeno u francuskim novinama prošlog veka (Iz kolekcije Mome Marjanovića)

nastavice se...

 

[diretore]

LJešanska nahija

Granice. LJešanska nahija se nalazi jugoistočno od Katunske, a graniči: sa sjevera Katunskom nahijom, sa istoka rijekom Sitnicom, koja je razdvaja od Zetske nahije; sa juga Riječkom a sa zapada Katunskom i Riječkom.

Plemena. U ovoj su nahiji tri plemena Gradac, Štitari i Draževina.
Planine. U ovoj nahiji nema planina a najveća su brda Velja gora, koja ima na vrhu starodrevnu crkvicu posvećenu Svetome Iliji i Busovnik, više Krusa.

Ravnice. Ova nahija zauzima od ravnica Beri i Zeleniku.

Vode. Ovoj nahiji pripada pola Gornjega jezera, a sa istočne je strane dodiruje rijeka Sitnica.

Putevi. Kroz ovu nahiju ide kolski put za Rijeku i Podgoricu preko Kokota i konjanički za Rijeku i Danilov-grad preko Graca.

Znatna mjesta. Znatna su mjesta u ovoj nahiji: Kruse, gdje je Petar I razbio silnu tursku vojsku i gdje je poginuo skadarski vezir Mahmut - paša Bušatlija 1796; Kornet, rodno mjesto vladike Mardarija, gdje se nalaze razvaline staroga manastira u kome je Mardarije živio. Blizu kolskoga puta nalazi se velika kuća za prah, koja se zove Mirkova barutana; Farmaci su znatni , jer se u njima nalaze razvaline staroga Tiran grada, kojega je zidao Stevan Crnojević; Oblun, gdje je bio boj 1862 godine; Beri su znatne, jer u njima rađa dobro grožđe od kojega se dobiva čuveno bersko vino; Gradac, u njemu je starinska crkva i osnovna škola; Šiptari, u blizini kojih se nalaze razvaline grada Sokola, koga su gradili Crnojevići.

Podneblje. U ovoj nahiji podneblje je umjereno. U njoj rađa razno vođe: loza, smokva, šljiva, murva, šipak, dunja, jabuka, trešnja i drugo, a i razni usjevi i povrća. U njoj uspijeva čuveni lješanski duvan. Gore su obrasle raznim šumskim drvećem. Gaje se, uopšte, sve domaće životinje, a osobito svinje; a od divljači ima: vukova, zečeva, kunica i lisica.

Stanovništvo. U ovoj se nahiji narod zanima zemljoradnjom i stočarstvom, a nešto i trgovinom domaće stoke, vina, duvana i ruja. Stanovnici ove nahije su imućni i vrijedni ljudi u radu, ali im kuće nijesu uređene, niti se drže čisto kako bi moglo.

Zetska nahija

Granice. Zetska nahija se nalazi na sjeveru od Skadarskoga jezera i graniči: sa sjevera Brdskom, Moračkom i Vasojevićskom nahijom; sa istoka Vasojevićskom i Albanijom; sa juga opet Albanijom i Skadarskim jezerom, a sa zapada Riječkom i LJešanskom nahijom.

Plemena. Ovu nahiju sastavljaju plemena: Zeta, Kuči i Bratonožići.

Planine. U ovoj su nahiji najveće planine: Kom, koji je pri vrhu go, a inače je obrastao gustom šumom; zauzima veliki prostor, a visina mu iznosi 2442 metra; Kurlaj, Žijovo, Hum orahovski, Crna Planina i Maglić.

Ravnice. Kroz ovu nahiju pruža se velika Zetska ravnica.

Vode. Kroz ovu nahiju teku rijeke: Morača, koja navire ispod Javorja, teče kroz Moračku i Zetsku nahiju, a uvire u Skadarsko jezero. Pritoke su joj: sa lijeve strane Cijevna, Rivnica i Mala rijeka, a sa desne Cijevna, Ribnica i Mala rijeka, a sa desne Sitnica. Jezera su: Gornje, Rikavac, Bokumirsko i Skadarsko.

Skadarsko jezero je najveće u Crnoj Gori. Dužina mu je od Vranjine do Skadra 40 kilometara, širina na nekim mjestima 14, a dubina od 4 do 6 m, a sve dalje što se ide ka zapadnome brijegu još je veća. Prema godišnjim vremenima mijenja veličinu, a vode prima iz mnogo rijeka. Otiče rijekom Bojanom u Jadransko more.

Na ovome jezeru duvaju vjetrovi: danik ili istočnjak sa istočne strane, i noćnik sa sjeverne ili sjeverozapadne: murlin sa jugozapadne, a južnjak sa južne; svi su silni, ili je najjači upor ili smuta, koji udara iznenada i čini velike vihorove, te je vrlo opasan za lađe i lađare kad ih na vodi zateče.

U jezeru živi dosta raznih riba: pastrva, jegulja, krap ili šaran, klijen, skobalj i ukljeva, kojom se vodi trguje i izvan zemlje. Riba se obično lovi: pritiskom, ošćima, udicama, koševima i gribom. Najznatniji su ribolovi: Bazagur, Ranj i Ploča, a ima i pomanjih.

Osim lađa po ovome jezeru još plove i pomanji parobrodi, a parabrodske stanice su : Plavnica, Vir i Skadar.

Ovo jezero pripada dvjema državama - pola Crnoj Gori a pola Turskoj. Crnogorsko Skadarsko jezero pripada trima našim nahijama: Zetskoj, Riječkoj i Crmničkoj.

U njemu su ostrova: Vranina, Lesendro, Grmožur, Kom, Odrinjska gora, Plać, Moračnik i Topal.

Putevi. Kroz ovu nahiju prolazi kolski put, koji spaja Podgoricu s Rijekom, Spužom, Danilovim Gradom i Plavnicom. Vodom se može ploviti po Skadarskome jezeru, koje spaja ovu nahiju sa Skadrom, Virom i Rijekom Crnojevića, još se može ploviti po rijeci Zeti i Morači; a konjanički put je vezuje s Vasojevićskom nahijom.

Znatna mjesta. Glavno je mjesto u ovoj nahiji Podgorica, koja se nalazi na utoku rijeke Ribnice u Moraču. Ono je najveća varoš u Crnoj Gori. Ima oko 6000 stanovnika. Novosagrađeni dio Podgorice zove se Mirkova varoš, u kojoj je načinjen spomenik velikome vojvodi Mirku Petroviću. U Podgorici su dvije pravoslavne crkve i jedna rimokatolička, nekoliko yamija, zemljodjelska škola, osnovna muška i ženska škola, mejtep, okružni i varoški sud, opštine, pošta, telegraf i čitaonica. Ovo je po trgovini prvo mjesto u državi. Oslobođeno je ispod Turaka 1879. godine. Ovdje se rodio veliki srpski vladar Nemanja.

Blizu Podgorice nalazi se knjažev dvorac Kruševac na desnoj obali rijeke Morače. Na Morači je čuveni Vezirov most. Na utoku rijeke Zete u Moraču nalaze se razvaline staroga grada Duklje.

Još su znatna mjesta: LJeškopolje, gdje je bila bitka između Đorđa i Staniše, braće Crnojevića: Srpska, gdje su Turci uhvatili vladiku Danila, kad je Zećanima osveštavao crkvu 1702. godine; Medun, grad u plemenu Kučima, kojega je osvojila naša vojska 1876. godine; Fundina, blizu Meduna, gdje je naša vojska potukla tursku 1876. godine; Ubli i Zatrijebač u Kučima, Golubovci u Zeti, Pelevbrijeg i Brskut u Bratonožićima imaju osnovne škole; Duga, stari manastir u Bratonožićima.

Podneblje. U ovoj nahiji je podneblje različito; po planinama je hladnije, a u ravnicama toplije - kad nema sjevernoga vjetra. U njoj uspijevaju razni usjevi, povrća i voća. U rijekama se nalazi čuvena pastrva, a u planinama razna divljač; od domaćih životinja gaje se: goveda, konjčad, ovce i koze. Gore su obrasle raznim šumskim drvećem.

Stanovništvo. U ovoj nahiji stanovnici su sve Srbi, ponajviše pravoslavne vjere, a ima ih nešto rimokatoličke i muhamedanske.

Zanima se obično zemljoradnjom i stočarstvom a, pored toga, trgovinom duvana, vina i stoke; bave se i ribolovom. Stanovnici imaju sasvim podesne i dobre uslove za život, koje još ne umiju upotrijebiti na svoju korist, ali se svakim danom sve više i više usavršavaju. Prema drugim nahijama stanovnici ove nahije najviše ljube zanate, koji i jesu najveće bogatstvo za narod.

Treće izdanje objavljeno na Cetinju 1899. godinе, štampano u Državnoj štampariji Crne Gore.

nastavice se

 

[Marty Misterija]

Диреторе, браво. Свака част
Као да си од Српских Пипера