na rubu plave čeljusti
zlatna zvezda zasela
u mirosržnoj tišini
od jutra do mraka
kada kristalno zvono jaukne
niz vodene talase blistave
hiljade latica dana i noći
načiniće put i čuće se
jektenije slepljenih dlanova
dok u astralnom svodu u letu
plameni jezici krila galebova
dočaraće oganj-pticu
na brdu pade krst
vek se prelomi
glas se raspuče
modri se talas u oltar uli
oganj-ptica slete
pod njom rastopljen akvamarin
zlatna zvezda zasela
u mirosržnoj tišini
od jutra do mraka
kada kristalno zvono jaukne
niz vodene talase blistave
hiljade latica dana i noći
načiniće put i čuće se
jektenije slepljenih dlanova
dok u astralnom svodu u letu
plameni jezici krila galebova
dočaraće oganj-pticu
na brdu pade krst
vek se prelomi
glas se raspuče
modri se talas u oltar uli
oganj-ptica slete
pod njom rastopljen akvamarin