Pa tragično je, ali boldovana rečenica iz onoga što si citirala, a što mene mrzi da ponovo citiram, ono o udaji, nije daleko od istine...
Ipak, nije to cilj sam po sebi, ili što su žene tako programirane ili što su, čak nije ni zato, što su naučene da tako treba, danas je udaja stvar preživljavanja... U Srbiji.
Ako malo procunjate po PROSEČNOJ srpskoj porodici, dobićete situaciju gde se stvari "formiraju svojim redosledom" - odrasli sinovi dele imanje, ćerke se udaju, sin ostaje u kući, ćerka traži sebi dom. Ima na D&P tema... Ustvari, mlade devojke imaju opciju - ili da ostave sve iza sebe i rizikuju, ili da se udaju. Da ne bi bilo strahovitih skokova, tenzija, svađa i ljutnje, pa i padova, ogromna većina ostaje u kući dok ne pronađu sebi muža, za to vreme, čim pređu 25-tu, počinje užasan pritisak okoline i smaranje kada će već jednom da se uda... Da se komšije vesele i tetke igraju... Kao zato, a ustvari se idioti iživljavaju, odgovor - zabole me **** za udaju, ne pije wodu, jednostavno ne može da prođe jer je osoba od 30 godina, ženskog pola, koja živi sa roditeljima idiot, usedelica, razmažena, ružna ili odbojna na neki način, psihički obolela, što kao trač ne bi bilo nimalo strašno, da okolina zapravo ne ubedi nesrećnu jedinku da ona to ZAISTA I JESTE. A to osećanje je tako poražavajuće da se na kraju sve stvarno i svede na udaju i požurivanje iste da se na taj način "osamostali" i prestane da bude sve ono navedeno...
Da se razumemo, i muška jedinka koja živi sa roditeljima do 40-e (ovde se granica malo pomera) je nazvana idiotom, ali to nije ni upola tako trahično doživljeno kao u slučaju usedelice.
Ništa čudno, ovde jeste cilj većini devojaka da se "dobro uda". Povraća mi se od toga, ali tako je.