- Poruka
- 21.092
Čkaljina unuka, Jovana Petrovič je snimila kratak TikTok i kazala da joj ni fizički,
ni mentalno, ni duševno nije dobro... Skoro nisam videla tužniji snimak...
Svi mi koji smo izgubili roditelje znamo kakav je to udarac na celokupno biće
čovekovo. Tada čovek oseti da je zaista sam... treba da prođe baš dosta teških
dana i noći, da se čovek sabere, ojača i krene sam dalje...
Ovi moji stihovi neka podsete dragu Jovanu da nije sama...
U nekom jutru bez pompe,
nevidljivom oku ekrana,
neko je podigao drugog
- ne zato što mora,
već zato što zna.
Na stanicama života,
gde se ćutanje obično krivi,
jedna ruka dotakne rame i kaže:
“Tu sam, dokle god ti treba da jesi.”
Ljudi, znaš, umeju da zaborave svetlost,
ali ne kad im je neko čuva u očima.
Radost se preliva s kapka na kapak,
kad osmeh nije takmičenje, nego poziv.
I niko ne sme da padne bez kruga
koji ga u ćutanju drži.
U tom krugu nema pitanja:
samo prisustvo, toplina, čest.
Jer ljudskost nije reč,
ni zakon, ni navika.
Ljudskost je čast
- čuvati drugog kao svetinju
koja hoda pored nas.

ni mentalno, ni duševno nije dobro... Skoro nisam videla tužniji snimak...
Svi mi koji smo izgubili roditelje znamo kakav je to udarac na celokupno biće
čovekovo. Tada čovek oseti da je zaista sam... treba da prođe baš dosta teških
dana i noći, da se čovek sabere, ojača i krene sam dalje...
Ovi moji stihovi neka podsete dragu Jovanu da nije sama...
U nekom jutru bez pompe,
nevidljivom oku ekrana,
neko je podigao drugog
- ne zato što mora,
već zato što zna.
Na stanicama života,
gde se ćutanje obično krivi,
jedna ruka dotakne rame i kaže:
“Tu sam, dokle god ti treba da jesi.”
Ljudi, znaš, umeju da zaborave svetlost,
ali ne kad im je neko čuva u očima.
Radost se preliva s kapka na kapak,
kad osmeh nije takmičenje, nego poziv.
I niko ne sme da padne bez kruga
koji ga u ćutanju drži.
U tom krugu nema pitanja:
samo prisustvo, toplina, čest.
Jer ljudskost nije reč,
ni zakon, ni navika.
Ljudskost je čast
- čuvati drugog kao svetinju
koja hoda pored nas.





