Cirkuska pruga

Dragi čitaoče ovih redova,
ovom pesmom sam hteo da ispričam priču o životu svakoga od nas.
Svi smo u ovoj dimenziji samo pajaci koji svakodnevno vode borbu da prežive još jedan dan.
U toku te borbe vidimo samo ono što nam je prioritet i retko ko uspe da vidi celu predstavu zvanu život.
Tek pred kraj, a češće tek posle kraja predstave uspemo da vidimo koliko je predstava bila lepa , a mi nesposobni da to vidimo.
Kada se udaljujemo iz te predstave i odlazimo u neku drugu jedino što možemo poneti je naša duša.
Cirkuska pruga će svačiju dušu jednoga dana odvesti do mesta na kome se nalaze duše slične našoj.

Želim vam da uživate u pesmi, ali samo ako vam ne smeta da se eventualno isplačete.
Mlađi naraštaji verovatno neće plakati, ali mi koji smo prevalili pola života smo već u rizičnoj kategoriji za plakanje.

Preporučena muzika uz čitanje pesme


CIRKUSKA PRUGA


Juče je umro pajac,
klovn crvenog nosa,
arena bila je puna,
a on je umro iz štosa.


Pao je usred tačke,
aplauz bio je jak,
kad minut ustao nije
na sceni je nastao mrak.


Brzo su cirkuski ljudi
izneli nesrećnog smeška,
voditelj publici reče:
" Izvinite, tehnička greška."


Jedan je viknuo dečak:
" Šta je sa smešnim čikom?"
Niko ga čuo nije i šou
je nastavljen muzikom.


Predstava išla je dalje,
uspešno do samog kraja,
a pajac je ležao mrtav
tu blizu cirkuskog sjaja.


Njegova duša je tada
međ veselu publiku sela,
do tada nije ni znala
koliko lepa je predstava cela.


Na kraju predstave duša se
klanjala publici s tugom
dok napokon krenula nije
ka nebu cirkuskom prugom


P.S. Otvorite oči,
svud su oko Vas,
šareni pajaci
koji vole Nas.
 
Što, je Jocikin uzor i najbolji drug - cirkuski lakrdijaš u ovoj pesmi morao na bini da umre baš!
Što, milosti nije bilo zbog dečaka u četvrtom stihu.
Što, pesnik ne reče:
- A sada na binu stupa čika s crvenim nosom i njegova vesela trupa. Deco ovo je vaše veče!
Što, je morao pesnik okrutno da sudi, a mogao je da je hteo klovnu i trupi, da pokloni vedar dečiji smeh i aplauz dugačak ceo a nije.
:(
 
I klovnovi su ljudi, najbolji, ali ipak samo ljudi.
Svako je od nas klovn u svojoj cirkuskoj predstavi, ali drugi mogu misliti da smo akrobate, krotitelji ili voditelji predstave.
Akcenat je ipak na našem nesagledavanju realnosti koja ne mora nužno da bude crna.
Pozdrav frljoka.
 
Prelepo i tačno. Naravno da realnost nije samo crna. Nesretan je onaj ko ne vidi i svetlu stranu svega, lepotu, ljubav, osmeh, prijateljstvo....ono što daje snagu, ono što crnu boju pretvara makar u sivu....a ako sivoj dodaš još neke boje....eeeee, ona lako prelazi u neku veselu i srećnu boju. Šareno je.......:cmok2:
 

Back
Top