Cime cistite ogledalo?

hakim bej

Elita
Poruka
16.476
Ne vide svi ljudi jednako.
Mnogi ljudi samo tupavo gledaju konture.
Ima onih koji u ogledalu ne vide nista! Bas nista. Nemojte pitati kako.
Jos su cesci oni koji su svoja ogledala iskrivili. Ali, ogledalo je od najfinijeg srebra, i da parafraziram jedan veliki um:
"Kada se pravi metal iskrivi, zauvek ce pamtiti i kad-tad vratiti u prvobitan oblik. Ako je pravi metal".
Neki posmatraju lik u ogledalu, nadajuci se da ce videti "dublje".
Svi posmatraju ogledalo drugih ljudi. Cistocu ogledala.
Ali cistocu mogu da vide samo oni cije je sopstveno ogledalo cisto.
Kada se pogledas u ogledalo, ne gledas sebe. Jedino vredno gledanja je cistoca tog ogledala.
Tek tada mozes da znas ko si.
Drugi vide ono sto oni zele da vide, uglavnom sebe.
Zato su kriva ogledala najpopularnija.

Cisto ogledalo se retko srece. Ono donosi srecu svakome ko se u njega pogleda.
Srecu koju donosi spoznaja.
 
Živimo li mi ispred, ili iza ogledala?
Da li je ogledalo istina i samospoznaja, ili samo puki odraz, manifestni svet?
Zašto se ne ogledamo u vodi kao nekad Narcis... ili su vode danas odveć mutne da bismo, u gomili žabokrečine, mogli da naslutimo svoj odraz?
Zašto je ogledalo uopšte toliko važno? Kako slep čovek vidi sebe i druge, i nepogrešivo prepoznaje lepotu ili ružnoću?

Btw, ogledala čistim magičnom krpom, uz dve kapi "Fairy" deterdženta.:malav:
Dovoljno. Doduše, imam i neko staro, rustično i delimično oguljeno, i najviše volim u njemu da se ogledam. Patina mi bolje stoji. :sad2: I ljubomorno ga čuvam da se ne razbije, kako mi duša ne bi otišla u paramparčad i plutala u limbu sedam godina.
 
Srebro je metal koji se koristi jos uvek za proizvodnju ogledala. Plemenitost tog hladnog metala odredjuje i kvalitet.
Ogledalo je dusa, je "plemenitija" dusa, jasnija je i realna slika ogledajuceg. Patina ne uzima vrednost vec povecava.
Volim antikvitete, oni su samo znak postovanja i nostalgije za necim sto mislimo da je bilo lepse i vrednije.
 
Ne vide svi ljudi jednako.
Mnogi ljudi samo tupavo gledaju konture.
Ima onih koji u ogledalu ne vide nista! Bas nista. Nemojte pitati kako.
Jos su cesci oni koji su svoja ogledala iskrivili. Ali, ogledalo je od najfinijeg srebra, i da parafraziram jedan veliki um:
"Kada se pravi metal iskrivi, zauvek ce pamtiti i kad-tad vratiti u prvobitan oblik. Ako je pravi metal".
Neki posmatraju lik u ogledalu, nadajuci se da ce videti "dublje".
Svi posmatraju ogledalo drugih ljudi. Cistocu ogledala.
Ali cistocu mogu da vide samo oni cije je sopstveno ogledalo cisto.
Kada se pogledas u ogledalo, ne gledas sebe. Jedino vredno gledanja je cistoca tog ogledala.
Tek tada mozes da znas ko si.
Drugi vide ono sto oni zele da vide, uglavnom sebe.
Zato su kriva ogledala najpopularnija.

Cisto ogledalo se retko srece. Ono donosi srecu svakome ko se u njega pogleda.
Srecu koju donosi spoznaja.

Pa sad...jel' treba il' ne treba da cistimo ogledalo?

Moje je prljavo dok ne dodje prolece i ne sine sunce direktno u njega. :mrgreen:
 
Živimo li mi ispred, ili iza ogledala?
Da li je ogledalo istina i samospoznaja, ili samo puki odraz, manifestni svet?
Zašto se ne ogledamo u vodi kao nekad Narcis... ili su vode danas odveć mutne da bismo, u gomili žabokrečine, mogli da naslutimo svoj odraz?
Zašto je ogledalo uopšte toliko važno? Kako slep čovek vidi sebe i druge, i nepogrešivo prepoznaje lepotu ili ružnoću?

Btw, ogledala čistim magičnom krpom, uz dve kapi "Fairy" deterdženta.:malav:
Dovoljno. Doduše, imam i neko staro, rustično i delimično oguljeno, i najviše volim u njemu da se ogledam. Patina mi bolje stoji. :sad2: I ljubomorno ga čuvam da se ne razbije, kako mi duša ne bi otišla u paramparčad i plutala u limbu sedam godina.

јок.
привид.
понеси довољно воде да поправиш шминку.
будала не пише на челу.
......
од рођења па до гроба, огледалце, огледалце?
 
Mislim da je jako malo ciste esencijalne iskrenosti posebno u interspektivnom procesu. Nekad se i nema snage za spoznaju svog lika. Zato bjezimo u samozadovoljnost koja nas lagano gusi i ogranicava nesavrsene... Promjene bole a mi ne volimo bol a Bog nas je stvorio nesavrsene...i tako u krug.
Hakim Bej...komplimenti za stil!

:bye:
 
praktično: dobra magična krpa
ako nemaš...voda i glanc toalet papirom


metaforično: spoznajom da sam nešto dobro uradila i da sam ponosna na sebe, tj. srećna zbog toga
spoznajom da još ima dobrih, divnih ljudi
spoznajom da me ljudi o kojima imam lijepo mišljenje cijene i vole
samokritikom
visokim ciljevima
molitvom i zahvalnošću
 
Ne vide svi ljudi jednako.
Mnogi ljudi samo tupavo gledaju konture.
Ima onih koji u ogledalu ne vide nista! Bas nista. Nemojte pitati kako.
Jos su cesci oni koji su svoja ogledala iskrivili. Ali, ogledalo je od najfinijeg srebra, i da parafraziram jedan veliki um:
"Kada se pravi metal iskrivi, zauvek ce pamtiti i kad-tad vratiti u prvobitan oblik. Ako je pravi metal".
Neki posmatraju lik u ogledalu, nadajuci se da ce videti "dublje".
Svi posmatraju ogledalo drugih ljudi. Cistocu ogledala.
Ali cistocu mogu da vide samo oni cije je sopstveno ogledalo cisto.
Kada se pogledas u ogledalo, ne gledas sebe. Jedino vredno gledanja je cistoca tog ogledala.
Tek tada mozes da znas ko si.
Drugi vide ono sto oni zele da vide, uglavnom sebe.
Zato su kriva ogledala najpopularnija.

Cisto ogledalo se retko srece. Ono donosi srecu svakome ko se u njega pogleda.
Srecu koju donosi spoznaja.

Najrealisticnija slika nalazi se u decjem pogledu.
 
Svako u sebi nosi dete koje nije prerastao, nego samo potisnuo. Dete sve vidi.

Decji smeh je sasvim dovoljan razlog za zivot.

A sto bi potiskivali? To je grijeh prema sebi! S infantilnom radoscu gledam na zivot...ne dam da mi srusi optimizam, i samim tim imam vise sansi za Dobro, Pozitivno...Kakve su ti misli, takav ti je zivot! Nego


Hakim bej....objasni ti meni "prazno ogledalo" koje si spominjao...pls
 
Brojni su ljudi koji izbegavaju zivot. Bezeci od losih stvari, oni izbegavaju i dobre.
To su ljudi koji su davno prestali da budu deca, ali nikada nisu skupili hrabrost da ustanu, da isprave kicmu.
Ne cine ni dobro ni lose. Samo uludo trose ograniceno vreme. To su ljudi koji se ne usudjuju da se pogledaju u ogledalo.
Jer, ne bi videli ni nekoga ko cini dobro, ni nekoga ko cini zlo. Ne bi imali odraz. Kao duhovi.
A jesu dobili jedno vreme. Ziveli su.
Iako ih je izgradio strah, on vise nije vidljiv, jer se uvukao duboko u kosti, u srce. Strah vise nije na povrsini, i iz ogledala je nestao i onaj uplasen covek.
Izlaz postoji, to je isti taj put, samo u obrnutom smeru.
Problem je sto niko ne zeli da se, trazeci izlaz, ponovo suoci sa potisnutim strahom. To je bolno, kao kada slomljena kost krivo sraste, pa je lekari ponovo lome da bi je dobro namestili.
Bolno i dugotrajno.
Prepoznaces ih po tome sto nemaju cilj. Nikakav. Ni dobar ni los. Zive u rusevini koju ne zele da napuste. Na to trose i inteligenciju i volju.
Ne vole ogledala.
 
Poslednja izmena:
Ne vide svi ljudi jednako.
Mnogi ljudi samo tupavo gledaju konture.
Ima onih koji u ogledalu ne vide nista! Bas nista. Nemojte pitati kako.
Jos su cesci oni koji su svoja ogledala iskrivili. Ali, ogledalo je od najfinijeg srebra, i da parafraziram jedan veliki um:
"Kada se pravi metal iskrivi, zauvek ce pamtiti i kad-tad vratiti u prvobitan oblik. Ako je pravi metal".
Neki posmatraju lik u ogledalu, nadajuci se da ce videti "dublje".
Svi posmatraju ogledalo drugih ljudi. Cistocu ogledala.
Ali cistocu mogu da vide samo oni cije je sopstveno ogledalo cisto.
Kada se pogledas u ogledalo, ne gledas sebe. Jedino vredno gledanja je cistoca tog ogledala.
Tek tada mozes da znas ko si.
Drugi vide ono sto oni zele da vide, uglavnom sebe.
Zato su kriva ogledala najpopularnija.

Cisto ogledalo se retko srece. Ono donosi srecu svakome ko se u njega pogleda.
Srecu koju donosi spoznaja.

Iskrenoscu i postenjem prema sebi cistim ogledalo!

Ne vidjeh ovo podvuceno... :)
 
Brojni su ljudi koji izbegavaju zivot. Bezeci od losih stvari, oni izbegavaju i dobre.
To su ljudi koji su davno prestali da budu deca, ali nikada nisu skupili hrabrost da ustanu, da isprave kicmu.Naravno, djeca se ne plase nicega, oni ne znaju za posljedice. Hrabri lako ulaze u neizvjesnost pod parolom "sta god da bude spremno cu ga docekati!" To je luksuz nas hrabrih. Koliko god da je jako bilo sta ne moze me pogoditi onoliko koliko se ja mogu izboriti i podnijeti!
Ne cine ni dobro ni lose. Samo uludo trose ograniceno vreme. To su ljudi koji se ne usudjuju da se pogledaju u ogledalo.Ima cak i samosvjesnih koji samo bjeze i potisnu sliku o sebi a opet nemaju snage i hrabrosti da se uhvate u kostac sa zivotom! Kako im pomoci?
Jer, ne bi videli ni nekoga ko cini dobro, ni nekoga ko cini zlo. Ne bi imali odraz. Kao duhovi.
A jesu dobili jedno vreme. Ziveli su. To je tako tuzno, kao biljke..
Iako ih je izgradio strah, on vise nije vidljiv, jer se uvukao duboko u kosti, u srce. Strah vise nije na povrsini, i iz ogledala je nestao i onaj uplasen covek.
Izlaz postoji, to je isti taj put, samo u obrnutom smeru.
Problem je sto niko ne zeli da se, trazeci izlaz, ponovo suoci sa potisnutim strahom. To je bolno, kao kada slomljena kost krivo sraste, pa je lekari ponovo lome da bi je dobro namestili.
Bolno i dugotrajno.
Prepoznaces ih po tome sto nemaju cilj. Nikakav. Ni dobar ni los. Zive u rusevini koju ne zele da napuste. Na to trose i inteligenciju i volju.
Ne vole ogledala.

Kako im pomoci...Ako im pricas o optimizmu, vjeri u sebe , oni se osjecaju napadnutima. Imaju hiljadu i jedan izgovor.
Ako im dajes sebe uljuljuskavas ih u njihovom bivstvovanju pukom...hrane se tvojom energijom.
Ako im okrenes ledja...reci ce: "eto to smo i znali i ocekivali, pa sta drugo je i moglo biti."....
Kako? Sta? Kako se postaviti sta uraditi kad vidis da je neko koga volis, ko je vrijedan, odustao od zivota?!
Pa kako se to lomi kost?!!!
 
Poslednja izmena:
где је савест? покажи.
објасни ми и сваку следећу набројану реч.

Da ti POKAZEM? Moja savjest je moj sistem vrijednosti istkan najfinijim nitima losih i dobrih iskustava, izgradjenim stavovima, odnosom prema ljudima i zivotu, mjerilima za sebe istim kao i za druge!

POTREBA ZA USAVRSAVANJEM: Ovo su i pticice naucile. Boga nas je stvorio nesavrsene po naliku na svoje lice ali sa obavezom i potrebom da stremimo njegovom liku i da se usavrsavamo. Kako biti sto bolji, posteniji, humaniji a sacuvati i ne ugroziti sebe...itd Uciti, uciti i samo uciti dok si ziv! Dok dises i postojis, napredovati, stremiti, boriti se, ne odustajati...

Ima puno posla, koje ti nije jasno, koju jos rijec treba da objasnim, trajalo bi dugo svaku ponaosob.

SAMOSVJESNI: Iskreni prema sebi, interspektivno objektivni, svjesni svojih vrijednosti, bez kompleksa, ne egoisticni i sebicni...da dodam..

SLOBODOUMNI: Cijeniti i postovati svoju Slobodu iznad svega, slobodu odlucivanja, slobodu djelovanja, boriti se za finansijsku Slobodu koja je uslov svih Sloboda, vjerovati u sebe i u svoju snagu i moc, vladati sobom, nemati potrebu za prebacivanjem krivice na druge, etiketiranje i kraj posla...mijenjati sebe, prihvatiti sebe onakvog kakav si. I VOLJETI SEBE! Veoma bitan uslov...

SRECA, ZADOVOLJSTVO I USPJEH ce doci sami ako ovo naucimo!

Voljeti ljude, voljeti zivot! Radovati se, cuvati dijete u sebi! ...
 
Da ti POKAZEM? Moja savjest je moj sistem vrijednosti istkan najfinijim nitima losih i dobrih iskustava, izgradjenim stavovima, odnosom prema ljudima i zivotu, mjerilima za sebe istim kao i za druge!

POTREBA ZA USAVRSAVANJEM: Ovo su i pticice naucile. Boga nas je stvorio nesavrsene po naliku na svoje lice ali sa obavezom i potrebom da stremimo njegovom liku i da se usavrsavamo. Kako biti sto bolji, posteniji, humaniji a sacuvati i ne ugroziti sebe...itd Uciti, uciti i samo uciti dok si ziv! Dok dises i postojis, napredovati, stremiti, boriti se, ne odustajati...

Ima puno posla, koje ti nije jasno, koju jos rijec treba da objasnim, trajalo bi dugo svaku ponaosob.

SAMOSVJESNI: Iskreni prema sebi, interspektivno objektivni, svjesni svojih vrijednosti, bez kompleksa, ne egoisticni i sebicni...da dodam..

SLOBODOUMNI: Cijeniti i postovati svoju Slobodu iznad svega, slobodu odlucivanja, slobodu djelovanja, boriti se za finansijsku Slobodu koja je uslov svih Sloboda, vjerovati u sebe i u svoju snagu i moc, vladati sobom, nemati potrebu za prebacivanjem krivice na druge, etiketiranje i kraj posla...mijenjati sebe, prihvatiti sebe onakvog kakav si. I VOLJETI SEBE! Veoma bitan uslov...

SRECA, ZADOVOLJSTVO I USPJEH ce doci sami ako ovo naucimo!

Voljeti ljude, voljeti zivot! Radovati se, cuvati dijete u sebi! ...

срећа? задовољство? успех? у пакету.
сујета није савест.
 
Bas si moderan sa ovom esencijalnom haiku mudroscu koju prosipas, samo sto bi najblaze receno bilo pristojno da to i argumentujes! Konkretno pitanje: Gdje ti vidje sujetu? Objasni! Bas bi voljela da se slozim, meni to ne bi bio problem. Eto koliko sam sujetna.
 
Poslednja izmena:
sundjerom za sudovi + "clean" sprejom sa mirisom lavanda

2004564_th.png
 
Lagano umire onaj koji ne putuje,
onaj koji ne čita,
onaj koji ne sluša muziku,
onaj koji ne nalazi zadovoljstvo u sebi.

Lagano umire onaj koji uništava vlastitu ljubav,
onaj koji ne prihvata pomoć.

Lagano umire onaj koji se pretvara u roba navika,
postavljajući si svaki dan ista ograničenja,
onaj koji ne menja rutinu,
onaj koji se ne usuđuje odenuti u novu boju,
i ne priča s onima koje ne poznaje.

Lagano umire
onaj koji beži od strasti
i njenog vrela emocija,
onih koje daju sjaj očima
i napuštenim srcima.

Lagano umire
onaj koji ne menja život kad nije zadovoljan svojim
poslom ili svojom ljubavi,
onaj koji se ne želi odreći svoje sigurnosti radi nesigurnosti,
i koji ne ide za svojim snovima;
onja koji si neće dozvoliti,
niti jednom u životu,
da pobegne od smislenih saveta…

Živi danas!
Reskiraj danas!
Učini danas!

Ne dozvoli lagano umiranje!
Ne zaboravi biti srećan!

Pablo Neruda
 

Back
Top