Izvinjavam se što kasnim, ali nije me bilo otprilike sedam dana.
Ono je bila situacija vezana za Rusiju, postavljena neistinita činjenica i demantovana. Znaš kako kaže zakon? O opštepoznatim činjenicama se ne raspravlja.
Ta situacija koja je kako ti kažeš "vezana za Rusiju" je zapravo socijalna struktura, koju Rusija nasljeđuje preuzimanjem Poljske.
Zato na početku teksta koji si citirao i stoji ovo:
Velika carevina, koja četiri stotine godina nije Jevrejima dopuštala da se nasele unutar njenih granica, dobila je krajem XVIII i početkom XIX veka poljske oblasti sa preko milion jevrejskih stanovnika.
Inače to što si citirao je iz "Kratke istorije jevrejskog naroda" od Dubnova, knjige koja predstavlja neku vrstu rezimea 10-to tomnog Dubnovljevog monumentalnog djela "Всемирная история еврейского народа".
Da si sa njom barem ovlaš upoznat možda mi ona dole pitanja ne bi ni postavio.
A za ovu situaciju u Poljskoj imam ja par pitanja za tebe:
- Ko je mogao u srednjem veku da poseduje zemlju?
- Da li postoji suštinska razlika između termina zemljoradnik i zemljoposednik?
- Da li je onaj ko je posedovao zemlju, istu obrađivao ili samo uzimao danak?
- Da li to opet ima veze sa lakšim načinom sticanja dohotka?
Je l' ti misliš da je feudalizam baš tako jednostavan - kao npr. one simplifikovane sheme što djeca uče po školama?
Tadašnje shvatanje pojmova vlasništva i pojmova posjedovanja bitno se razlikuje od onoga što mi danas pod tim shvatamo. Po toj logici, na koju ti aludiraš, zbog sistema vazalno-zaštitničkih veza i sa njima povezane ovisnosti, na kraju bi došli do toga da je jedini istinski vlasnik mogao biti isključivo vladar.
A to naravno nije tačno.
Kriterij kojim razgraničavamo srednjovjekovno shvatanje vlasništva i posjedovanja od svih drugih oblika i načina korištenja zemlje je pravo na nasljeđivanje.
Seljak vezan za zemlju po pravilu je svugdje bio nosilac tog prava.
Tačno se znalo kako on može izgubiti svoju zemljišnu česticu ... i u suštini njegov senior je imao mnogo više mogućnosti da ostane bez svog lena, nego seljak bez svog komada zemlje.
Komparativna istraživanja "evropskih feudalizama" pokazala su da uspješnost instaliranja feudalizma nije vezana sa time da li je on uvezen negdje kao gotov proizvod (kao što je to npr. Bloch mislio) ili je samonikao, jer tamo gdje je feudalizam došao kasnije, on se morao sukobljavati se sa jakom i dugom tradicijom slobodne seljačke opštine.
Da bi slomio tu opštinu feudalizam je bio prinuđen da pravi kompromise, koji su za dugo vrijeme usporavali njegov razvoj.
Upravo je to razlog zbog čega srednji vijek poznaje i pojam slobodnog seljaka, on je (skoro pa "klasični") i zemljoradnik i zemljoposjednik - šta npr. misliš ko su bile one gomile hodočasnika koje su po cijeloj Evropi i cijeli srednji vijek tumarale od svetišta do svetišta?
Jevreji u Poljskoj su do one zabrane mogli posjedovati zemlju, ali bez da na njoj koriste rad hrišćana, tu zabranu su nekoliko puta potvrdili i crkveni i plemički sabori.
Do zemlje su do tada dolazili npr. kupovinom, unajmljivanjem ili pošto su bili u statusu "robova trezora", poklonom od strane vladara.
Npr. na kraljevskim posjedima - selima, oni bi za usluge servisiranja zanatskih i trgovačkih potreba seljaštva, dobijali česticu zemlje (ali naravno da je ne obrađuju uz pomoć hrišćana) sa koje kralj ne bi ubirao nikakve namete u nekom dogovorenom periodu.
Nakon one zabrane Jevreji su i dalje uzimali zemlju u najam, ali interes je naravno sa svakom godinom opadao. Najjači udarac Jevrejima i njihovom bavljenju poljoprivredom u Poljskoj zadao je Bogdan Hmeljnicki.
Ako je tom prilikom stradala 1/3 istočnoevropskog jevrejstva, oni Jevreji koji su bili na selima stradali su gotovo stopostotno.
U drugoj polovini 17. v. Jevreji će obnoviti svoje prisustvo u Poljskoj, ali zbog iskustva sa ustankom Hmeljnickog broj onih koji će imati stalno prebivalište po selima biće znatno, znatno manji.
Povezanost sa selom manifestovaće se i dalje kroz uzimanje u zakup prihoda sa imanja plemstva, ali će vrhovni organ jevrejske autonomije u Poljskoj –
Va’ad četiri zemlje 1676. zabraniti da se Jevreji bave takvom aktivnošću.
Konačni udarac Jevrejima poljoprivrednicima biće zadan u toku Sjevernog rata 1700-1721, kada će i ono malo Jevreja biti uništeno od strane sukobljenih armija (u prvom redu kozaka), ali i od domaćeg stanovništva.
Posljedica svega ovoga je bilo da je komisija tzv. Četverogodišnjeg sejma (1788–92) u jednom od svojih izvještaja konstatovala da se u tom momentu u Poljskoj zemljoradnjom bavi slovom i brojem 14 jevrejskih porodica!
Slabo se vataju motike, i to je to, da se ne rasplinjavamo. Uz motiku se naporno radi i teško živi.
Tačno je da su se Jevreji u vremenu od rušenja II hrama, pa do ponovnog naseljavanja na teritoriju današnjeg Izraela najmanje bavili poljoprivredom, ali to je brate i apsolutno razumljivo.
No nije tako bilo stalno.
U Bibliji ima mnogo svjedočanstava u kojima se govori o Jevreju seljaku. Blagostanje za vrijeme Solomona opisano je u onoj rečenici u kojoj se kaže kako su živjeli spokojno „svaki pod svojim vinogradom i svojom smokvom“.
Vavilonski spisi npr. sa oduševljenjem govore o visokoj produktivnosti jevrejskih imanja u doba njihovog ropstva u Mesopotamiji.
U tzv. „Aristejevoj poslanici“ napisanoj polovinom III v. p.n.e. govori se o tome kako je zemlja sva „posuta“ njivama, vinogradima, maslinjacima i vrtovima.
To isto potvrđuje i Josif Flavije, koji hvali i Judeju i Zajordaniju, a naročito Galileju, gdje je po njemu svaki komad zemlje obrađen. Je l’ znaš Lesandre npr. da ono što se danas zove pustinja Negev, u to vrijeme nije bila pustinja, nego naprotiv ...
Uloga zemljoradnje od 4. v. u socijalnom i ekonomskom životu jevreja naglo opada, a od 8. v. počinje nihovo pretvaranje u stanovnike isključivo gradskih naselja (je l’ trebam pisati zašto?).
Međutim gdje god su mogli, odnosno gdje dod su im to zakoni dopuštali Jevreji su nastavili bavljenje poljoprivredom. U sjev. Africi u 9. v. u dokumentima Kairske
Genize pominju se značajan broj jevreja zemljoradnika. U el-Andaluzu takođe taj broj nije zanemarljiv ... čak se Jevreji zemljoradnici pominju i nakon rekonkviste.
U Italiji Jevreji se bave uzgojom svilene bube, a Na Siciliji u XII v. pominju Jevreje ribolovce. U Provansi u to doba Jevreji uzgajaju vinovu lozu, a njihove zemljoradničke kolonije pominju se i na Balkanu. U to vrijeme zemljoradnja je kao profesija najizraženija bila među Jevrejima koji su naseljavali sjeverno crnomorsko primorje, gdje je tada među njima naročito popularan bio uzgoj riže.
Ono što sam pisao o Poljskoj otprilike je bio i opis sudbine jevrejskog bavljenja poljoprivredom u srednjoj i istočnoj Evropi, mada i tu ima izuzetaka – Litva npr.
U XIX v. Rusija je najviše radila na stvaranju jevrejskog zemljoradnika, osim onoga što si ti citirao (a od tih prvih poljoprivrednih kolonija nije baš da nije bilo ništa – 1913. u tim krajevima po popisu bilo je oko 50 hilj. Jevreja zemljoradnika), jevrejska poljoprivredna naselja takođe su stvarana i u Moldaviji, gdje je po istom popisu 5,5 hiljada jevrejskih porodica davalo 90% moldavske proizvodnje duvana, a slično je rađeno i u Poljskoj, u kojoj će polovinom XIX v. biti registrovano 30 hilj. Jevreja, koji žive od poljoprivrede i što je interesantno najveći broj tih imanja ocjenjen je kao uzoran.
Stvaranje jevrejskih poljoprivrednih kolonija evidentno je i u Litvi (1400 imanja početkom XX v.), u Bjelorusiji (35 hilj. jevrejskih seljaka u istom periodu), kao i u Galiciji i u Bukovini.
U SAD mnogi emigranti iz Evrope nakon 1881. pod uticajem agrarnog idealizma organizacije
Al-’olam i donacija jevrejskih dobrotvornih organizacija odlučuju se za poljoprivredu. Pred kraj WWII u SAD je postojalo 20 hilj. jevrejskih farmerskih porodica.
Pred WWII u češko-rumunskom Zakarpatju poloprivredom, stočarstvom i pčelarstvom bavilo se oko 60 hiljada Jevreja.
Posebna priča su onda npr. jevrejska poljoprivredna naselja u izgrađena u SSSR-u tokom 20-tih godina (Kalinjindorf, Staljindorf, Frajland ...) ili legendarni Birobidžan i njihova sudbina za vrijeme kolektivizacije.
No pravi povratak Jevreja poloprivredi počeo je sa sionizmom. Prva
Alija je išla pod lozinkom povratka Jevreja zemljoradnji. Već 1870. na teritoriji
Erec Izraela osnovana je poljoprivredna škola
Mikve Izrael, kao i mnoga zemljoradnička naselja. Oko 1880. Više od 1000 jevrejskih porodica bavilo se poljoprivredom.