Koncentracijski logor Banjica osnovan je u srpnju 1941., a zatvoren je u rujnu 1944. na prostoru vojarne Jugoslavenske vojske. Logor je imao dvije sekcije u kojoj je jedna bila u nadležnosti Srpske policije, dok je drugi dio bio u nadležnosti Gestapa. Prvi zatvorenici dovedeni su 9. svibnja 1941..i zatvorenici bili su: Židovi, Romi, a od 1941. kada je Beograd proglasen Judenfrei uglavnom protivnici Nedićevog režima, vecinom zarobljeni partizani i srpski komunisti. Banjica je bio sabirni i egzekucijski logor. Mnogi zatvorenici iz Banjice bili su prebačeni u druge koncentracijske i radne logore koje su Nijemci držali pod svojom kontrolom u okupiranoj Europi. Broj žrtava procijenjuje se na između 27.000 do 80.000, no broj nikada neće biti poznat zbog toga što je mnogo dokumentacije bilo uništeno 1943., a i mnoga tijela koja su bila pokopana na području logora bila su prebačena na druga mjesta ili su bila uništena.
Nakon okupacije Kraljevine Jugoslavije poslije kratkog rata, Nijemci prvo preuređuju Sajmište u zatvor, a potom 1942. pretvara se u koncentracijski logor. Ovaj logor koristi se za ubijanje: Židova, Roma, zarobljenih partizana i ostalih protivnika režima, uglavnom iz Beograda, koje je srpska vlast uhićivala i slala u logor. [2]
Wikicitati „Židove u Srbiji nisu hvatali i ubijali samo Nijemci, nego i srpska policija, Nedićevi dobrovoljci i četnici.“
({{{2}}})
Procjenjuje se da je kroz logor prošlo oko 100.000 zatvorenika od kojih su mnogi odvedeni u druge logore po okupiranoj Europi, dok je izravno u logoru ubijeno oko 48.000 zatvorenika. Logor je radio sve do rujna 1944. Broj žrtava odredila je Državna komisija za utvrđivanje zločina okupatora i njegovih pomagača koja je objavila svoj izvještaj br 87 u listopadu 1946. Spomenik srpskim žrtvama iz koncentracijskog logora Sajmište postavljeno je 21. travnja 1994., djelo akademskog kipara Miodraga Miše Popovića, dok spomenik ostalim žrtvama ovog logora još ne postoji[nedostaje izvor]. Za vrijeme NATO bombardiranja željezničkog čvorišta 1999. u blizini Sajmišta, područje koncentracijskog logora je pretrpjelo mnogo štete
Crveni krst je naselje u Nišu (najveći grad Južne Srbije), na desnoj obali Nišave, blizu današnjeg centra grada, u kojem je 1941. godine osnovan prvi koncentracijski logor u Srbiji. Poznat je još i kao Lager Niš.
U logoru su bili zatočeni Srbi, Židovi i uhićeni partizani. Logor na Crvenom Krstu je poznat po tome, što je to logor iz koga je 12. veljače 1942. godine, organiziran prvi bijeg u cijeloj porobljenoj Europi. Tom prilikom uspjelo je pobjeći 100 logoraša. Inače, iz ovog logora je oko 12.000 logoraša odvedeno i ubijeno na Bubnju, brdu iznad Niša.
Ljubuškog, onda mu treba verovati na reč! Mislim na svaku informaciju u vezi ustašije
