Pa teorija treba da nam bude prinešena.
Da je teorija potkrepljena cvrstim dokazima ne bi se tako zvala.
angelas, vidim da na svaku temu udaras samo kontru, plus nikakvu diskusiju ne vodiš, a samo bi da se "svadjas".
Čovek je izneo svoje mišljenje, a vi na to odgovarate, hmm
neverovatno.
Htedoh već odavno da napomenem nešto po pitanju
mišljenja nego se zamotah tamo oko onog što me tuži da sam lažov, pa šta i da jesam, nisam ja Vučić!
Nego, mišljenje ko mišljenje 'ajde i nije neka mustra, ali ovde se radi o konkretnom primeru i nagoveštaju problema, pa i šta treba da se desi i zbog čega! Ali dobro, dama je laik za te stvari pa od šume ne vidi drveće. Manje više, uglavnom da bi tema ostala pri sebi samo da napomenem da mi je "entuzijazam" od momenta otvaranja teme i do malo posle toga znatno pozetivniji! Dakle, ono na šta sam skrenuo pažnju u 23 poruci da je jedna holandska ekipa utvrdila znatna otstupanja pri raspadanju B'-mezona, a (B'-mezon) se to zove zato što se ne uklapa u standardni model. Inače bi se zvao samo "mezon". Ali dobro, dakle, taj B'-mezon trpi znatnu remetku prilikom raspada i ova ekipa računa na značajnu pozadinsku silu. Oni bi naravno voleli da se tu radi o novoj čestici i za nju smatraju da bi trebalo da je hiljadu puta teža od protona. Potencijalno ime za tu česticu bi bilo
Z'-čestica. Stim što ta čestica ne bi bila bukvalno čestica, već bi se ona kao takvom odredila. A u CERN-u su inače počeli sa indirektnom varijantom ustanovljavanja čestica, a na taj način je se inače prepoznao i B'-mezon ili mezon DS3. Tako što je ta čestica prepoznata u raspadu i ona ima svojstvo materije i antimaterije. Do njenog prepoznavsnja je se došlo dosta kasnije od efektivnog sudaranja, pa tako kasnije i od Higsovog bozona za koji se kaže da je u osnovi dosta kratak. On ne izlazi na očekivanu Plankovu dužinu, pa tako ostaje pitanje da li se i on kao takav uklapa u standardni model ili je i on deo skroz drugog kauzalnog procesa. Možda i ovog što ga ja zagovaram, a to je raskol sile koji sam objasnio u uvodnom postu i tu bi bozoni i mezoni ostali u sklopu jezgra, a ovo što elektroni igraju, to je druga igra za koju sam dao objašnjenje u temi "Ajnštajn bio opasno blizu kvanta", odnosno kvantne gravitacije.
Uglavnom, što se mog mišljenja tiče, ono sluti proveru i bez provere mi to ništa ni ne znači i mislim da me je ova holandska ekipa pozetivno iznenadila tako da sam sve sigurniji u ovo što pričam, jedino što će "potvrda" malo da sačeka. Što zbog kvara, što zbog kasnije analize, trag je uglavnom dobar.
I u međuvremenu sam posetio sajt "tragom zvezda", dečko koji se inače dosta trudi sa dostavljanjem i prevođenjem vesti. Pa tako i tu jedna fina beleška po pitanju tamne materije, gde se navodi da će priča sa tamnom matetijom biti još teža. Njoj se ne pripisuje gotovo nikakva interakcija ni prema sebi, pa je samim tim još veća šansa da nje ni nema. Što meni za moj predlog jako odgovara i naravno, odgovara mi samo dobra
Z'-čestica ili onako kako oni to navode "nova prirodna sila", a to je težina prostora koja je toliko teška da je i agregatna! (Ovo sa Z'-česticom još nigde nije prevedeno, ali dobro. Ne znam da li to ima negde na engleskom, mada ne praktikujem da dajem linkove na drugim jezicima, a pogotovo ne na engleskom)!
I naravno, samo još da navedem da je i ovo moje možda i odeok suštinske relativizacije. Kao što je izvedena relativizacija kretanja, pa tako i ovde relativizacija težine i nivoa u njoj, što opet nije lako identifikovati mada ima ideja u nauci koje vuku na sličnu stranu. Samo što eto, stalno se to definiše kao nešto drugo i implementacija varijabilne težine se nekako stalno zaobilazilo, a ta varijabilna (živa agregatna) težina prostora je osnova po kojoj je opšta teorija relativnosti uopšte operativno moguća....