
(sve reči do sad ispisane, pa i ove, samo su zapisi spisateljkine duše i života....prelepog života....da mogu, kada se prozori sećanja isprljaju po malo da ih obrišem i gvirnem kroz njih, kada me život slomi da se podsetim gde spava snaga. Ovo je knjiga koju ostavljam u amanet onima koji hode za nama koračajući tragovima našim.....našoj deci)
ĆERAĆEMO SE JOŠ
ponovljen blog od 31.03.2011.
molim bez prepoznavanja jer vas ovde jednostavno...nema
Ponekad me strah
da nestaće ovaj osećaj prekrasan
što zov života se zove
ili da ću u duši ogluveti i neću ga čuti
nego će tišina u meni da ćuti
ponekad me baš smota taj strah
drobi me i mrvi pretvarajući me u prah.
I tako….kada dodje strah
A osećaj ga neki ili reči tudje
Podstaknu da raste
Ma……kao da ga hrane
e…..onda pucaju sve brane
krpežom mojim protkane
te provali strah k’o furija jaka
to je samo moja crna raka
na ivici koje stojim i zurim
sudar u sebi čekam da mi kaže
da l’ da se vratim ili sjurim.
Misao u sekundi
Bistri mi um….
Glava gore…
Okret…..
Evo me nazad, živote moj
Samnom još nisi završio boj.
OJHAAA
PS Ćeraćemo se još ne bila ja Ljiljka

za sve one koji vole OJHAAA.....vala, volim ga i ja
to snažno i brljivo OJHAAA
zaboravih da kažem.....započeta pesma kod Riade na blogu
posle je razradjena u pauzi naravno
i sada je ono pravo
PSPS Dobro jutro blogeri ....

