Čemu reči, prazna slova?
Stare misli, nada nova?
Čemu svetlost, nema tama,
Razne bitke, pusta drama?
Čemu prizor starih leta,
Prazno blago ovog sveta?
Čemu sati koji lete,
Dugi dani puni sete?
Čemu danas, čemu sutra?
Tužno veče, nova jutra?
Čemu zora, nežni zraci,
Koje na nas Sunce baci?
Čemu sneg i hladna zima,
More, oseka i plima?
Čemu selo, svetlost grada
Gusto vreme, neko sada?
Zašto zaspim? Što se budim?
Čemu, čemu, ja se čudim?
Odjednom život šapne meni,
Sve što mrziš, ti promeni.
I tad shvatih, pusti čemu,
Voli život, uživaj u svemu,
Poštuj stvarnost, prati pruge,
Menjaj sebe, a ne druge.
Ovaj svet je samo jedan,
Njemu takvom budi predan.
Smisao i jeste da se traži,
Na svako "čemu" "zato" kaži.
Čemu reči, prazna slova?
Stare misli, nada nova?
Čemu svetlost, nema tama,
Razne bitke, pusta drama?
Čemu prizor starih leta,
Prazno blago ovog sveta?
Čemu sati koji lete,
Dugi dani puni sete?
Čemu danas, čemu sutra?
Tužno veče, nova jutra?
Čemu zora, nežni zraci,
Koje na nas Sunce baci?
Čemu sneg i hladna zima,
More, oseka i plima?
Čemu selo, svetlost grada
Gusto vreme, neko sada?
Zašto zaspim? Što se budim?
Čemu, čemu, ja se čudim?
Odjednom život šapne meni,
Sve što mrziš, ti promeni.
I tad shvatih, pusti čemu,
Voli život, uživaj u svemu,
Poštuj stvarnost, prati pruge,
Menjaj sebe, a ne druge.
Ovaj svet je samo jedan,
Njemu takvom budi predan.
Smisao i jeste da se traži,
Na svako "čemu" "zato" kaži.
Stare misli, nada nova?
Čemu svetlost, nema tama,
Razne bitke, pusta drama?
Čemu prizor starih leta,
Prazno blago ovog sveta?
Čemu sati koji lete,
Dugi dani puni sete?
Čemu danas, čemu sutra?
Tužno veče, nova jutra?
Čemu zora, nežni zraci,
Koje na nas Sunce baci?
Čemu sneg i hladna zima,
More, oseka i plima?
Čemu selo, svetlost grada
Gusto vreme, neko sada?
Zašto zaspim? Što se budim?
Čemu, čemu, ja se čudim?
Odjednom život šapne meni,
Sve što mrziš, ti promeni.
I tad shvatih, pusti čemu,
Voli život, uživaj u svemu,
Poštuj stvarnost, prati pruge,
Menjaj sebe, a ne druge.
Ovaj svet je samo jedan,
Njemu takvom budi predan.
Smisao i jeste da se traži,
Na svako "čemu" "zato" kaži.
Čemu reči, prazna slova?
Stare misli, nada nova?
Čemu svetlost, nema tama,
Razne bitke, pusta drama?
Čemu prizor starih leta,
Prazno blago ovog sveta?
Čemu sati koji lete,
Dugi dani puni sete?
Čemu danas, čemu sutra?
Tužno veče, nova jutra?
Čemu zora, nežni zraci,
Koje na nas Sunce baci?
Čemu sneg i hladna zima,
More, oseka i plima?
Čemu selo, svetlost grada
Gusto vreme, neko sada?
Zašto zaspim? Što se budim?
Čemu, čemu, ja se čudim?
Odjednom život šapne meni,
Sve što mrziš, ti promeni.
I tad shvatih, pusti čemu,
Voli život, uživaj u svemu,
Poštuj stvarnost, prati pruge,
Menjaj sebe, a ne druge.
Ovaj svet je samo jedan,
Njemu takvom budi predan.
Smisao i jeste da se traži,
Na svako "čemu" "zato" kaži.