ČEKAM...



(sve reči do sad ispisane, pa i ove, samo su zapisi spisateljkine duše i života....prelepog života....da mogu, kada se prozori sećanja isprljaju po malo da ih obrišem i gvirnem kroz njih, kada me život slomi da se podsetim gde spava snaga. Ovo je knjiga koju ostavljam u amanet onima koji hode za nama koračajući tragovima našim.....našoj deci





ČEKAM...

Zašto?
Zato što je hiljadu mojih godina
Zaurlalo u meni
Zato što su aždaje prošlog došle po svoje
Udarjući na vrata duše mi svom silinom mojih pola veka

Stojim pred zatvorenim vratima
Nestajanje mi snagu jede
Posle toliko godina
Prošlost i sadašnjost drhte skupa
Vreme....vreme samo na moja vrata lupa
Danima um je kao potopljen brod
jer ne znam...
U oku slika jedna uokvirena sećanjima
Filmovi se vrte ...davni i skorašnji
Pletu um i osećaj razarajući
Skriveno.....lažno i samo sebi važno
Sad duplo skriveno i duplo lažno
Borim se....bežim....a pobeći od sebe ne mogu
Umrla ja ponovo se rodila
Strašnija i ubojitija jer više zna
Strašnija i ubojitija jer više oseća
Strašnija i ubojitija jer je starija

Čekam....a čekanja se plašim
Čekam ...da ponovo umrem
Čekam....da ubijena ponovo budem
Mada znam....da ponovo roditi se neću
Čekam...
 

Back
Top