Čekaću te još


Čekaću te još...
i još...
I koliko god treba.
Jer, šta je još neko vreme lebdenja
u međuvremenu i međuprostoru,
spram čitave večnosti traganja....
A toliko je prošlo dok se rodila tvoja reč.
I titraj tvog srca
I toplina tvog daha
I bol tvoje strasti u mom stomaku.

Čekaću te još...
 
I u zivotu kao i u umetničkom delu
ništa slučajno nije
i kao što se u uvertiri uvek
nagoveštaj glavne teme da
tako i ova tvoja pesma
možda govori o tome
šta te tek čeka
Izvesno je da to u sebi
već imaš ti
osataje samo još
da se to u vremenu i prostoru dogodi
u ovoj lepoj pesmi to se i vidi
:klap::klap::klap::heart:
 

Back
Top