Svakako da je svakim danom sebi sve vise delovala smesno i kao devojcica...ali je imala osecaj da ga odnekud zna..kada se jednostavno prepoznate...kada dodje do sudara svetova, kao u filmovima...kada vreme staje...kada je osećaj nezadrživ da ste se "tražili" po prošlim životima...i kada su sličnosti mnogostruko velike, dok su različitosti minorno male a opet dovoljno velike da to bude eksplozija energija, intelekta , navika, htenja i želja...ili je to samo produkt mašte, nezrelosti, naivnosti pa čak i na rubu onoga čega nema ili je to zaista negde neka mrvica sudbine i onoga neponovljivog ili zaista samo obris i miris trave nakon letnje kiše, koji tako kratko traje a još brže ode...nije znala ni sama..ali svakako da je imala osecaj da je to neko sličan, sličan..neponovljivo sličan u svojoj neprepoznatljivosti sada...i nije znala sada na koju će stranu...jer njeno ime nikada nije umelo da laže..i da, postoje zene koje nikada ne lazu, ali je ona bas i mogla preskočiti da kaze celu istinu....