Čarolija imele

  • Začetnik teme Začetnik teme Lada
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Lada

Legenda
Poruka
52.167
Tokom zime, kada većina biljnog sveta zaspi, bela imela zadržava zeleno lišće i rađa biserno bele plodove. Imela je jedna od retkih biljaka na severnoj hemisferi koja ne raste na zemlji već na granama drveća. Pojavljuje se na brezi, hrastu, vrbi, voćkama i drugom drveću. Danas je mišljenje o imeli kao o parazitskoj biljci prevaziđeno; smatra se da je odnos između nje i domaćina suživot u kome imela kao zimzelena biljka daje domaćinu hranljive materije u zimskom periodu.

Bela imela (lat. Viscum album) rasprostranjena je širom Evrope, severne Azije i Japana. Ljudi su je od davnina brali, koristili za lečenje i cenili, prepoznajući u njenim zlatnim listovima snagu prirode.

U dvojezičnim knjigama srednjeg veka pominju ga Hildegarda, Paracelzus, Matioli, Jeronimus Bok i drugi. Godine 1729. objavljena je knjižica o imeli engleskog lekara Kolbata, a ovom neobičnom biljkom opširno se bavio i nemački lekar Kristof Vilhelm Hufeland. U novije vreme botaničari i lekari pokušavaju da istraže životnu i lekovitu moć ove biljke, međutim, još mnogo toga je nepoznato.
 
Zlatna imela
Imela se nalazi u mitovima i različitim verovanjima gotovo svih evropskih naroda na čijoj teritoriji je rasla. Imali su najčudotvornija svojstva koja se pripisuju hrastu.

Kod starih Kelta, u mesecu samoniju, koji je označavao početak keltske kalendarske godine (što je odgovaralo kraju vegetacione godine), druidi su okupljali narod oko velikog hrasta na kome je rasla imela. Jedan od sveštenika, obučen u belo, popeo bi se na drvo i zlatnim srpom sekao grančice imele. Druga dva sveštenika, koji bi prisustvovali ceremoniji, uhvatili bi grančice u podnožju drveta pre nego što bi pale na zemlju. Imela je za druide bila simbol životnog impulsa koji postoji čak i kada je sve naizgled mrtvo. Verovali su da je nastao usled udara groma u hrastovu granu i zato su joj dali posebna svojstva. Imela se pominje i u grčkoj mitologiji. U njenom zimzelenilu odražavala se nada u pobedu Sunca i povratak proleća. Grančice imele svojim čudesnim moćima otvorile su kapije podzemnog sveta Eneju, trojanskom junaku i sinu boginje Afrodite. U Eneidi (VI, 134-147), Vergilije je opevao „zlatnu grančicu“, imelu, tako nazvanu po boji suvog lišća i grančica:

Na drvetu je zlatna grana sa lišćem
I vitko drvo - Persefona posvećena.
Gaj ga krije, dolina zatvara senkom.
Ali ne može se ranije sići u podzemni svet
Ali zlatni list je ubran,
Poklon koji želi Persefona je lep.
Čim otkinete prvu granu, odmah drugu
Zlatno lišće i zlatno lišće.
Očima traži, rukom nađe onoga što je našla,
Jer dolazi samo od sebe - ako te sudbina pozove...
121ef94745606bc15b497ca7fba4d901.jpg

https://i.pinimg.com/originals/12/1e/f9/121ef94745606bc15b497ca7fba4d901.jpg
 
Zlatna grana u Eneidi posvećena je Persefoni, ženi boga Hada, koja je provela tri godišnja doba na zemlji i zimu u podzemnom svetu. Simbol je novog života i ponovnog rođenja.Imela je često prisutna i u germanskoj i u nordijskoj tradiciji. Tako ga nalazimo u mitu o smrti Baldera, nordijskog boga letnjeg sunca. Mit kaže da je sveta biljka imala boginju ljubavi, Balderovu majku Frigu. Balder je jedne noći usnio svoju smrt, što je veoma uznemirilo njegovu majku jer je znala da će njegovom smrću nestati sav život na zemlji. Da bi to sprečila, odmah se okrenula vatri, vazduhu, vodi i zemlji, i svakoj životinji i biljci, obećavajući da neće nauditi svom sinu.

Friga je u svom poduhvatu previdela imelu jer nije rasla ni na zemlji ni ispod nje, već na stablima jabuke i hrasta. Balder je, međutim, imao ljutog neprijatelja, zlog boga Lokija. Napravio je strelu od imele i dao je slepom bogu zime Hoderu, koji ju je odvezao i njome pogodio Baldera. Nebo se potamnilo i sve je na zemlji plakalo za bogom sunca. Tri dana svaki od elemenata je pokušavao da oživi Baldera. Na kraju je njegova majka Friggi uspela. Mit kaže da su se suze koje su tekle posle njenog sina pretvorile u biserno bele bobice imele, a da je Friga u svojoj radosti, probuđena oživljavanjem svog sina, ljubila svakoga ko je prošao ispod drveta na kome raste imela.
Mistletoe-on-a-tree.jpg

https://media.wsimag.com/attachment...ee79d67020a97b32b435a/Mistletoe-on-a-tree.jpg
 
Čudesna imela
Svi narodi kod kojih se susrećemo sa simbolikom imele pominju i njenu lekovitost. Teofrast i Dioskurid detaljno opisuju njegovu moć. Na galskom, njeno ime uile-iceadh znači „ona koja sve leči“. Na bretonskom jeziku, imela ima neobičan naziv deur derhue – hrastova voda, a na španskom se zove „puna svete krvi“, što se povezuje i sa isceliteljskim moćima. U Švajcarskoj se lekovita svojstva posebno pripisuju imeli koja raste na hrastu. Slična verovanja postoje u Velsu, Irskoj i Škotskoj. U Pijemontu i Lombardiji (Italija) postojao je običaj da se ujutru ujutru beru imela koja raste na hrastu kako bi se napravio „Sv. Jovana“, za koji se verovalo da je lekovito.
mistletoecovidbackoffice.png

https://galleria.riza.it/files/2020-12/mistletoecovidbackoffice.png
 
Imela se brala i uoči Ivandana u celoj Švedskoj jer se verovalo da je puna misterioznih lekovitih svojstava „a kada bi se grančice okačile o plafon u kući, štali ili jaslama, trol bi tada bio nemoćan da naudi bilo čoveku ili životinja“.

Čarolija imele ne bi bila potpuna da na kraju ne pomenemo da se ona u Francuskoj vezuje za božićne darove i da je, s obzirom na to da se u ovim krajevima zove gui, sadržana u korenu reči aguinaldo – Božić. poklon. U većem delu Evrope neizostavni je ukras za božićne praznike, a sačuvano je i staro verovanje da poljubac ispod imele tokom zimskog solsticija ima magično značenje.

Autor: Ivančica Krivdić
 
Kinezi je koriste kao pomcno sredstvo u lecenju korone, kod nas , ako se sećam za probleme krvotoka , mozdanih udara a negde i nekog raka.
Mada narod je svašta probao pa se tako i pogreskom trovao (predoziranjem) od pavite za koju su mislili da leci ono najgore.
 
Kinezi je koriste kao pomcno sredstvo u lecenju korone, kod nas , ako se sećam za probleme krvotoka , mozdanih udara a negde i nekog raka.
Mada narod je svašta probao pa se tako i pogreskom trovao (predoziranjem) od pavite za koju su mislili da leci ono najgore.
Covek je takav kad oboli,sve proba samo da je zdrav..Znam za neka lekovita svojstva ali nisam znala i za koronu da su je uvrstili...
 
Komentar @Брат Си pokazao mi je stazu kojom da idem i vise saznam o Imeli (Viscum album).
Nedavno smo saznali vest da su Kinezi u borbi protiv virusa korona koristili i imelu. Ovo nije iznenađujuće jer imela ima antvirusno delovanje, ali pomaže i ljudima koji pate od hroničnih kardiovaskularnih oboljenja i dijabetesa, a upravo te dve hronične bolesti zapažene su kod ljudi kod kojih je infekcija virusom korona imala fatalan ishod.

Imela (Viscum album) je poluparazitska biljka koja živi u krošnjama drveća. Primećeno je da dejstvo imele zavisi od domaćina. Imela sa jabuke i jele je otrovnija od one koja raste na topoli. Ovaj parazit se veoma retko javlja na leskovom drvetu i u našem narodu postoji verovanje da ispod takvog drveta leži zmija sa zlatnom krunom na glavi. Onaj ko joj tu krunu skine moći će, kaže legenda, da leči sve bolesti.
Imela-1.png
 
Keltski kult imele bio je toliko rasprostranjen i snažan da su se mnogi običaji vezani za ovu biljku, sačuvali su se do danas (svakako najpoznatiji je kićenje vrata imelom za katolički Bozić). Druid Aspirinikus baš od imele pravi čarobni napitak koji piju strip junaci Asteriks i Obeliks.

Iako se imela u laboratorijama proučava skoro 200 godina, njen tačan hemijski sastav se još uvek ne zna tečno. Kod nas se imela bere u zimu, dok se u Francuskoj to radi u septembru. Prilikom sušenja imele potrebno je ukloniti bobice jer su otrovne. Cela biljka ima jako fiziološko dejstvo i zato treba se pridržavati propisane doze. Imela je vrlo složenog hemijskog sastava koji varira. Sadrži viskotoksin (kardiotonični polipeptid), saponin, alkaloid, holin, vosak, histamin, anti-tumoralni protein, oligosaharozu.

Imela se koristi se za regulaciju krvnog pritiska, protiv arterioskleroze, za ujednačavanje srčanog ritma, lečenje bubrega, deluje na nerve i reakcije neurotransmitera. Primećeno je da deluje na krvne sudove što objašnjava upotrebu imele u narodnoj medicini protiv proširenih vena. Čuvena austrijska travarka Marija Treben tvrdi da je ova biljka od velike pomoći kod dijabetesa, ne samo što snižava nivo šećera u krvi već i deluje na pankreas, a samim tim i na uzrok bolesti. Neki fitoterapeuti preporučuju spravljanje čaja na hladan način (biljka se uveče prelije hladnom vodom i ostavi preko noći, ujutro se procedi i malo zagreje). Naš najveći stručnjak za lekovito bilje, profesor Jovan Tucakov preporučuje da se imela malo prokuva ili prelije vrelom vodom (jedna kafena kašičica imele prelije se šoljom hladne vode 300ml, zagreva do ključanja, kuva 10 minuta, pa se skine sa šporeta, poklopi i ostavi da stoji 2 sata, pa se procedi i popije).
 
Američki naučnici su utvrdili da imela, pored sladića, zove, matičnjaka, kleke, spada u grupu biljaka sa antivirusnim delovanjem. Testovi su rađeni sa virusima gripa i herpesa i rezultati su bili vrlo ohrabrujući. Međutim imela se ne preporučuje ljudima koji boluju od side ili tuberkuloze.

Deluje snažno protivupalno.

U narodnoj medicini imela se koristi u lečenju steriliteta. To verovatno ima veze sa tim što su plodovi imele puni tešnosti koja podseća na spermu (stari Grci su verovali da je imela kosmičko seme). Imela je ponovo privukla pažnju istraživača kada je otkriveno potencijalno antikancerogeno delovanje. Profesor Roland Grosman-Maticek, sa univerziteta u Hajdebergu, eksperimentisao je 27 godina sa ovom biljkom. Istraživanje je pokazalo da su oni koji su koristili imelu imali manje izražene simptome i bolji kvalitet života od onih koji nisu. U istraživanju je korišćen ISCADOR je preparat napravljen po principima antropozofske medicine čiji je tvorac Rudolf Štajner. Primećeno je da lek, pored toga što usporava razvoj bolesti, pomaže i kod depresije, zatvora i termoregulacionih poremećaja koji prate ovu bolest. Iako ove podatke treba prihvatati sa rezervom, o imeli treba razmisliti kao opciju u lučenju.
 
Evo kako napraviti caj od Imele

Čaj od imele

Jednu kafenu kašičicu listova imele prelijte sa 300ml hladne vode, promešajte i zagrevajte do ključanja. Kada provri, smanjite temperaturu i kuvajte 10 minuta. Skinite sa šporeta, poklopite i ostavite da stoji 2 sata. Procedite i popijte dve šolje u toku dana.

Momčilo Antonijević

Izvor www.snagabilja.rs
 
Tokom zime, kada većina biljnog sveta zaspi, bela imela zadržava zeleno lišće i rađa biserno bele plodove. Imela je jedna od retkih biljaka na severnoj hemisferi koja ne raste na zemlji već na granama drveća. Pojavljuje se na brezi, hrastu, vrbi, voćkama i drugom drveću. Danas je mišljenje o imeli kao o parazitskoj biljci prevaziđeno; smatra se da je odnos između nje i domaćina suživot u kome imela kao zimzelena biljka daje domaćinu hranljive materije u zimskom periodu.

Bela imela (lat. Viscum album) rasprostranjena je širom Evrope, severne Azije i Japana. Ljudi su je od davnina brali, koristili za lečenje i cenili, prepoznajući u njenim zlatnim listovima snagu prirode.

U dvojezičnim knjigama srednjeg veka pominju ga Hildegarda, Paracelzus, Matioli, Jeronimus Bok i drugi. Godine 1729. objavljena je knjižica o imeli engleskog lekara Kolbata, a ovom neobičnom biljkom opširno se bavio i nemački lekar Kristof Vilhelm Hufeland. U novije vreme botaničari i lekari pokušavaju da istraže životnu i lekovitu moć ove biljke, međutim, još mnogo toga je nepoznato.
Kako biljke u zimu spavaju?
Brate lazes.
Ne spavaju, vec cvetaju.
Ako je pogotovu na toplom.
 

Back
Top