Jednom davno u jednoj dalekoj šumi raslo čarobno stablo koje je tokom cijele godine davalo čudotvorne plodove.Magija tih plodova bila je u tome da svako onaj ko ih kuša olakša svojoj duši i njegova muka mu se prepolovi.A stablo je bilo baš izdašno i bogato.Crpilo je sokove iz zemlje za koju je bilo čvrsto vezano korijenjem i svoje grane kitilo plodovima.I nije se ljutilo što su svi koji su prolazili pored njega uzimali za sebe onoliko koliko su htjeli,naprotiv,često je samo stresalo sa svojih grana plodove i spuštalo ih na zelenu poljanu da bi što više od sebe dalo.Ono se osjećalo sretnim kad bi druge usrećilo.I što je više davalo,njegove grane su bile bogatije čudotvornim plodovima.
Otuda je i dobilo tu magiju,u tome se i krila tajna čudotvornosti njegovih plodova.
Otuda je i dobilo tu magiju,u tome se i krila tajna čudotvornosti njegovih plodova.