Čarobna polarna svetlost

Neprilagođena

Leptirica
Banovan
Poruka
95.555
Polarna svetlost je svetlosna pojava u visokim slojevima Zemljine atmosfere
u obliku lukova, korona , pruga i ploča... Najčešće je vidljiva u polarnim krajevima,
a što je udaljenost od magnetnih polova veća-pojavljuje se ređe.


(Deo teksta sa Wikipedie)
1920px-L'Eyjafjallajökull_sous_les_aurores_boréales.jpg

Aurora Borealis iznad Islanda


Lukovi polarne svetlosti su oštro ograničeni, zrakaste ili homogene strukture, s najvišom tačkom u magnetskom meridijanu.
Zavese imaju duge zrake koje se često pružaju u smeru magnetskoga polja u obliku lepeze.
Raspršene svetle ploće nalik su osvetljenom oblaku i mogu povremeno pulsirati, lagano se povećavati i
smanjivati sjaj u razdoblju od nekoliko minuta.
1920px-Aurora_australis_panorama.jpg

Aurora Australis


Polarna svetlost u Zemljinoj atmosferi nastaje kada brze električki nabijene čestice
Sunčevog vetra uđu u Zemljino magnetno polje , pa se ubrzavajući se prema Zemljinim magnetskim polovima
sudaraju s česticama vazduha i emituju svetlost.(najčešće na visinama između 90 i 150 km)
Posebno je sjajna u doba velike Sunčeve aktivnosti (pojava mnogih Sunčanih baklji i pega)

Aurora2.jpg

Aurora Korona

.... polarna je svetlost uglavnom žutozelene, a posmatrana sa manjih geografskih širina -crvene boje.
Do razlike u boji dolazi zbog različitih gustina vazduha na različitim visinama.
.
Na severu se naziva aurora borealis (severna zora), prema rimskoj boginji zore Aurori i grčkom bogu severnih vetrova-Boreju.
Na jugu se naziva aurora australis (južna zora).


 
Aurora_shapes.jpg

Oblici polarne svetlosti


Aurora je opažena i na Jupiteru , Neptunu i Saturnu -
planetima čija su magnetska polja mnogo snažnija od Zemljinog.
Pokreće ih, kao i na Zemlji, Sunčev vetar.
Nedavno je polarna svetlost otkrivena i na Marsu- zbog nedostatka jakog magnetskog polja,
ranije se verovalo kako je to nemoguće.

Jupiter.Aurora.HST.UV.jpg

Aurora na Jupiteru

Tokom istorije ljudi su govorili o zvucima polarne svetlosti;
pucketanju, šištanju, zujanju ili zviždanju.
Danski ih je istraživač Knud Rasmussen spomenuo 1932. govoreći o narodnim običajima grenlandskih Eskima
, kao i kanadski antropolog Ernest Hawkes .1916...

Kornelije Tacit , istoričar Starog Rima .pisao je kako su ljudi sa severa tvrdili kako čuju te zvukove.
Danas još uvek pristižu izveštaji o zvucima , ali niko ih dosad nije uspio snimiti

 

Back
Top