Čaj je jedan od omiljenih napitaka na svetu

  • Začetnik teme Začetnik teme Nina
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Nina

Zlatna tastatura
Supermoderator
Poruka
389.531
202381_dok-oz-01-caj-20230914_s.jpg

Kina je prva zemlja na svetu koja je kultivisala čaj i ostaje najveći proizvođač svetski popularnog napitka, sa najviše varijacija. Iako su čaj prigrlile mnoge kulture, njegova kolevka je ipak Kina. Hiljadama godina u toj zemlji se gajio, brao i pio čaj, pre nego što ga je "otkrio" ostatak sveta.

Unesko je prošle godine tako dodao kineski tradicionalni način obrade čaja i rituale koji se vezuju za njegovo ispijanje na listu Nematerijalnog kulturnog nasleđa čovečanstva.Zimzeleni grm, od čijih se listića pravi okrepljujući napitak, karakterističan je za istok Azije, a najverovatnije je i potekao sa jugozapada Kine ili severa Mjanmara, bliže reci Iravadi.

Najviše čaja gaji se na plantažama na planini Vuišan, gde su grmovi čaja zasađeni na oko 10.000 hektara, a od njihovog lišća prave se prvoklasni ulong i crni čaj.

Đijang Juanhsun koji pripada 24. generaciji porodice koja se bavi uzgojem čaja i čiji su preci pre 400 godina osmislili recepturu obrade lišća čajevca poznatu kao "Lapsan Sučong" i dalje čuva porodično nasleđe.

"Lapsan Sušong", ili "dimljeni čaj", nastaje kada se sušeni listići dime nad borovim drvetom, a zatim fermentišu u crni čaj.

Prema legendi, čaj je nastao nakon što su stanovnici planinskog sela ostavili kompletan rod čaja da uvene, kako bi sprečili da ga pokupe vojnici koji su prolazili tom oblašću. Kasnije, u pokušaju da spasu propali usev, nadimili su lišće nad zapaljenom borovinom. Kompletnu količinu prodali su evropskim trgovcima koji su mislili da kupuju običan čaj, ali se njihovim kupcima toliko svideo, da su došli po još.

Deluje da svaka zemlja ima svoj način pravljenja čaja, ali je Đijang, upitan kako se prema njegovom mišljenju pravi savršena šolja ovog napitka, dao diplomatski odgovor: "Može se piti sam, ali i sa mlekom i šećerom".

Može li čaj biti evropski?

Čaj se u Evropi nikada nije gajio u velikim količinama zbog neadekvatnog podneblja, ali izuzetak predstavljaju Azorska ostrva, koja imaju savršenu klimu.
Smešen na oko pola puta između kontinentalne Evrope i Amerike, ovaj portugalski arhipelag ima mnogo kiše, visoku vlažnost vazduha i vulkansko tle.

Proizvodnja čaja je ovde počela pre oko 200 godina, ali ljubav između Portugalije i čaja traje još duže, jer su upravo trgovci iz te zemlje počeli da uvoze dragocene listiće u Evropu početkom 18. veka.

Na severnoj strani ostrva Sao Migel nalazi se "Cha Gorreana" najstarija plantaža čaja u Evropi, gde se od 1883. godine gaje zeleni i crni čaj.
Madalena Mota je peta generacija porodice koja od početka upravlja ovom plantažom i to nakon što je njihov uzgoj pomorandži propao.

"Ovo mesto mi je sve na svetu - moj život, moja strast. Ovo ću raditi do smrti", rekla je Mota za Euronews.
Proizvodnja se minimalno promenila u poslednjih 140 godina. Kada se obrano lišće donese s polja, ostavlja se da uvene na nekoliko sati.

"U jednom dannu skupimo 2.500 kilograma lišća, od kojih se napravi 500 kilograma čaja", objašnjava Madalena.

Mašine koje se koriste u njenoj fabrici od 19. veka presuju lišće na poseban način, zbog čega čaj dobija karakterističan ukus. Prema savetu stručnjaka Azorskog univerziteta, smanjili su temperaturu na kojoj suše listiće čaja, jer su otkrili da tako čuvaju aromu, a zatim se ostavljaju da kratko oksidiraju, pre nego što se zapakuju.
202405_profimedia-0250764803_orig.jpg

link
 
Još malo o čaju

Camellia sinensis je biljka od koje nastaju svi pravi čajevi. Domovina čaja je Kina, iako se autohtone vrste mogu pronaći i u drugim zemljama.

Legenda kaže da je čaj prvi otkrio kineski car Šen Nong 2700 godina pre Hrista, kada je zadremao ispod stabla. Šen Nong je bio poznat i kao ljubitelj tradicionalne medicine i često je isprobavao uticaje biljaka na sebi. Pojedine legende idu tako daleko da kažu kako je njegova koža bila prozirna, pa je zbog toga tačno mogao znati šta svaka biljka čini njegovom organizmu.

Camellia sinensis je ime grma ili malog drveta iz čijih listića, ali i pupoljaka listića, nastaje pravi čaj – beli, žuti, zeleni, ulong, crni i fermentisani. Svi pravi čajevi nastaju od biljke Camellia sinensis, bez ijednog izuzetka.

Izgled

Camellia sinensis nije samo grm, već, zavisno od varijeteta i sorte, može izrasti u pravo drvo. Takva su stabla česta u nenadziranim divljim područjima, a od njih uglavnom nastaju fermentisani čajevi ili kineski čajevi dankong (dancong). Camellia sinensis ima sitne cvetove, koji se ponekad mogu pronaći u nekim vrstama čaja iako veoma, veoma retko.

Varijeteti

Postoji nekoliko varijeteta biljke Camellia sinensis. Najpoznatije i najčešće korišćene za uzgajanje čaja su Camellia sinensis var. Sinensis i Camellia sinensis var. Assamica. Sinensis je autohtona kineska biljka dok je Assamica pronađena u indijskoj državi Asam čije je ime i preuzela. Prva je vrlo pogodna za zelene i ulong čajeve dok se druga, uglavnom, koristi za crne i fermentisane čajeve.

Sorte
Sorti čajeva ima veoma mnogo. Svaka zemlja koja se bavi uzgajanjem čaja ima svoje sopstvene sorte. Sorte čaja možemo posmatrati kao sorte vina.
Neke su sorte rezervisane za tačno određenu vrstu čaja, dok se druge mogu koristiti za više vrsta.
U Japanu se trenutno koristi oko 50 sorti od kojih je najrasprostranjenija jabukita (yabukita). Više od 90% zasada čaja u Šizuoki čini sorta jabukita.

Zdravlje

Camellia sinensis se početno koristila u kineskoj medicini kao lek. I danas je popularna zbog antioksidansa polifenola. Razvijene su i mnoge druge vrste čaja nastale od ove biljke koje imaju razne primene – čaj benifuki, koji se koristi za suzbijanje simptoma alergija, ili čaj gaba, koji se koristi za snižavanje krvnog pritiska.

Kofein

Ono što je zanimljivo kod Camellie sinensis jeste da sadrži i kofein, no, u mnogo manjoj količini nego kafa. Ne postoji vrsta pravog čaja koja ne sadrži kofein, no u nekim je vrstama on gotovo zanemarljiv. Učešće kofeina u čaju ne može se odrediti samo prema vrsti čaja, već i prema kvalitetu listića, vrsti obrade listića, načinu pripreme i mnogim drugim faktorima. Kofein se u čaju naziva tein.

Autor:Iva Tkalec
 
U Evropu prvi čaj stiže 1610. godine brodovima jedne holandske kompanije. U Moskvi počinju da ga upoznaju 1618. godine, kada je poslužen caru Alekseju u kineskoj ambasadi. Do kraja XVIII veka postaje dostupan skoro svima. Čajevi predstavljaju mešavine usitnjenih ili neusitnjenih biljnih delova, a namenjeni su za unutrašnju i spoljašnju upotrebu.
Svi listovi čaja (osim biljnih i voćnih) potiču od istog grma zimzelene biljke koja ima latinsko ime – Camellia sinensis. Drvo čaja je jako i otporno zimzeleno drvo ili grm, koje može da naraste i do 5m visine, ali proizvođači se trude da njegova visina ne pređe 1m da bi se lakše bralo lišće čaja. Ono treba da bude što mlađe, da bi čaj bio na ceni. Listovi su tamnozelene boje i bez mirisa, dok su cvetovi beli, krupni i imaju vrlo prijatan miris koji podseća na jasmin.
Biljni delovi (biljne droge) koji se najčešće koriste za izradu čajeva su: cvet, list, koren… ali u njima se, pored lekovitih sastojaka, nalaze i balastne materije koje su nepoželjne i mogu umanjiti delovanje lekovitih supstanci (belančevine, masti, smole).
 
Ne prođe dan da ne pijem caj😊. U Srbiji je poprilično teško doći do kvalitetnog čaja. U Novom Sadu je do pre par godina postojala čajdžinica sa dosta dobrim izborom, ali je zatvorena, pretpostavljam zbog slabog prometa. Srbija nema kulturu pijenja čaja. Najviše volim oolong (razne vrste), japansku senchu i dobar cejlonski crni. Takođe volim i Lapsang, ali samo određene vrste. Oolong uglavnom poručujem sa Eco-Cha sajta. Tajvanski čajevi. 😊
 
Ne prođe dan da ne pijem caj😊. U Srbiji je poprilično teško doći do kvalitetnog čaja. U Novom Sadu je do pre par godina postojala čajdžinica sa dosta dobrim izborom, ali je zatvorena, pretpostavljam zbog slabog prometa. Srbija nema kulturu pijenja čaja. Najviše volim oolong (razne vrste), japansku senchu i dobar cejlonski crni. Takođe volim i Lapsang, ali samo određene vrste. Oolong uglavnom poručujem sa Eco-Cha sajta. Tajvanski čajevi. 😊
Волим црне чајеве. Поготово у комбинацији са млеком. 😍
 
Nemamo obicaj pijenja čaja kao drugi narodi osim kada smo bolesni pa i tada ga mnogi jedva gutaju :lol:
Mislim da nemamo kulturu jer ovde ni nema da se kupi kvalitetan čaj pa ljudi misle da je čaj ona prašina što kupe u marketu za 50 din. Čak i u specijalizovanim čajdžinicama čaj nije vrhunskog kvaliteta. Drugi razlog je cena. Dobar čaj je skup i tamo gde se proizvodi, a kamoli kad stigne ovde.
 
Ja nisam nešto aktivna po ispijanju čajeva

ipak sebi napravim šoljicu zelenog čaja i volim nanu i čaj komorač

Moja strina u hercegovini ima mali milion papirnih kesa sa cajevima, sto je sama brala i sušila ——> ovaj je za ovo a ovaj za nešto deseto

Dakle piju čaj iskljucivo kad im treba pomoći u odredjenim regijama tijela

🤷🏻‍♀️
 
Ja nisam nešto aktivna po ispijanju čajeva

ipak sebi napravim šoljicu zelenog čaja i volim nanu i čaj komorač

Moja strina u hercegovini ima mali milion papirnih kesa sa cajevima, sto je sama brala i sušila ——> ovaj je za ovo a ovaj za nešto deseto

Dakle piju čaj iskljucivo kad im treba pomoći u odredjenim regijama tijela

🤷🏻‍♀️
volimo iste čajeve, samo što ja čaj od komorača nisam nikada probala..i kakav je ukus bar približno da mi opišeš
 

Back
Top